POZNATA KNJIŽEVNICA IZ VUKOVARA NA UDARU RODITELJA: 'Laž je da samdjeci pričala protiv ćirilice'

Problem dvojezičnosti s vukovarskih ulica prije tjedan i pol preselio se i u Osnovnu školu Siniše Glavaševića. Tako barem tvrde roditelji djece iz te škole koji optužuju nastavnicu hrvatskog jezika, Ivanu Skender Oršulić, da se na neprimjeren način upustila u rasprave o ćirilićnim natpisima s učenicima srpske nacionalnosti.

Bila na prosvjedu

Spornoj nastavi hrvatskog jezika prisustvovala je i istaknuta književnica iz Zagreba, rođena Vukovarka Ivana Simić Bodrožić. Književnica je bila na tri nastavna sata, uz dopuštenje ravnateljice, da bi “porazgovarala s djecom o tome kako vide život u Vukovaru, svoj grad, prijatelje i što bi željeli promijeniti”. Ti su joj podaci trebali za tekst koji je od nje naručio “jedan ugledni njemački časopis”.

Prema riječima Marije Budimir, ravnateljice škole koju pohađa 406 učenika od čega je gotovo polovica srpske nacionalnosti, djeca su nastavnicu pitala što misli o postavljanju dvojezičnih tabli i popisu stanovništva, a nakon što je ona iznijela svoje negativno mišljenje, roditelji djece odlučili su pokrenuli potpisivanje peticije da se nastavnica smijeni. Prema navodima roditelja, na satu prije toga, nastavnica je učenicima pričala o tome kako je bila na prosvjedima, a jednog je učenika navodno pitala: „Kako ti znaš da si Srbin, samo zato što ti je to mama rekla?“

Navodne prozivke

Istog dana, na satu kojeg je imala sa 8. razredom, a na kojem je također gostovala Ivana Simić Bodrožić, nastavnica je u razgovoru sa učenicima o ćirilici u Vukovaru navodno izjavila:”„Kako vas nije stid? Tu živite, jedete, pijete i dišete ovaj zrak, a još bi htjeli ćirilicu!” Situacija se dodatno zahuktala nakon što je reagirao Dragan Crnogorac, predsjednik Zajedničkog vijeća općina, te potpredsjednik SDSS-a Milorad Pupovac, a u školu je pozvana i Prosvjetna inspekcija kako bi se ispitao cijeli slučaj.

- Ako je tako kako su djeca izvijestila roditelje, onda je to nedopustivo, a posebno je nedopustivo da ravnateljica škole, koja se inače proslavila kao žrtva tzv. političke manipulacije gradonačelnika Vukovara, zatvara oči pred tim činjenicama - rekao je Pupovac.

Dokazana mirotvorka

Iako pojedini roditelji tvrde da je bilo izrugivanja s djecom i vrijeđanja po nacionalnoj osnovi, a da ih je Simić Bodrožić također ispitivala o preseljenju u Srbiju i snimala mobitelom, ravnateljica škole, ali i književnica sve to negiraju i tvrde kako se cijela priča izmišljena. Budimir kaže kako je nekoliko puta sazivala roditeljske sastanke kako bi razgovarali o ovome, ali da se od 25 roditelja, odazvao samo jedan.

- Učiteljica se već javno ispričala ako je iznošenjem stava nekoga povrijedila, a ja ne mogu sankcionirati nikoga prije nego što se utvrde činjenice. Nastavnica je samo iznijela mišljenje i nije nikoga vrijeđala. Ona već 10 godina radi s djecom srpske nacionalnosti i nikada se nitko nije žalio na njen rad, a Ivana Simić Bodrožić je dokazana mirotvorka - kaže Budimir.

Ravnateljica sumnja da ovdje nije riječ o djeci, nego o političkim prepucavanjima i obračunima.

Simić Bodrožić slaže se s ravnateljicom škole, podupire nastavnicu i tvrdi da na satu nitko nije povrijeđen.

- Nedopustivo je da djeca budu žrtve manipulacije politike odraslih. Žao mi je što sat nije sniman jer bi tada barem postojao dokaz o tome što se dogodilo, ali i koliko su djeca željna normalnog suživota s vršnjacima. Na spornom satu nitko nije povrijeđen, niti bih ikad s djecom razgovarala na način na koji me se optužuje, a kamoli ih vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Bojim se da djecu koja će nastaviti život u tom gradu, nakon što se zadovolje niske strasti i manipulacije, više nitko neće ni spominjati - rekla je Simić Bodrožić te napomenula kako bi voljela da su roditelji koji su pokrenuli peticiju spremni na dijalog. U svom pismu koje je poslala roditeljima, nastavnicima i ravnateljici Simić Bodrožić je opisala situaciju na satu kao vedru i opuštenu. Između svih ostalih tema, dotaknuli su se i teme nacionalne podijeljenosti.

Pismo nade

“Jedan od učenika ispričao je i svoje iskustvo koje bi, po mom mišljenju, trebalo stajati na ulazu u školu. Rekao je: ‘Između nas nema razlike, ja treniram košarku s Hrvatima i jedina razlika među nama je kad mi kažemo srećno, a oni sretno, mi trojka, a oni trica. I kad netko nekome udari "faul", nikad ne kažemo da je to zato jer je netko Srbin ili Hrvat, samo mu damo ruku i podignemo ga” - stoji u pismu.