POSLOVI BUDUĆNOSTI

PRIČA O USPJEHU ‘Imamo samo 36 radnika, a ušli smo na top-listu 200 najprofitabilnijih kompanija svijeta'

Hrvatskoj trebaju gerontonjegovateljice i gerontodomaćice za brigu o starima! To će biti velik biznis, kaže dr. Spomenka Tomek-Roksandić
 Boris Kovačev/CROPIX

Za Alana Šuminu i Zorana Vučinića prvi se put čulo krajem 2011.

Mediji su ih tada tek otkrili, pa bi se povremeno pojavio kratki prilog ili sramežljiva crtica o njihovim prvim aplikacijama koje su izbacili na tržište. Bili su klinci, svježi s fakulteta, htjeli zaraditi nešto novca za džeparac, a onda je njihova aplikacija “Tap&Track” koja mjeri unos kalorija u tijelo preko noći osvojila Ameriku.

Situacija je sada, samo dvije-tri godine poslije, bitno drugačija.

Njihova tvrtka Nanobit regionalni je lider u svojoj branši, zapošljavaju 36 visokoobrazovanih mladih ljudi i među najprofitabilnijih su 200 kompanija na svijetu po zaradi na Apple Storeu. To znači da od svojih desetak igrica zarađuju više od milijun dolara godišnje. Ako se uopće išta u Hrvatskoj može i smije usporediti sa strelovitim uspjesima globalnih IT kompanija, onda je to Nanobit.

Njihova priča miriše, iako će se oni na to samo nasmijati, na proboj Whatsappa ili nešto ranije Instagrama.

U 2012. uprihodili su 13 milijuna kuna, s upola manje zaposlenih, od čega im je ostalo gotovo osam milijuna čiste dobiti.

Ali tek 2014. je, vjeruju, godina kada će eksplodirati. Uostalom, sada samo na plaće zaposlenika mjesečno daju pola milijuna kuna.

U pripremi su im dvije nove igre koje samo što nisu lansirali.

Zuckerbergov poziv, smiju se uspješni osnivači Nanobita, ne očekuju. Ali ništa nije nemoguće.

Uostalom, nekako u vrijeme kad su Šumina i Vučinić kupili svoj prvi iPhone, to je na drugom kraju svijeta u siječnju 2009. učinio i Jan Koum pa s prijateljem Alexom Ficherom pokrenuo chat aplikaciju Whatsapp.

Pet godina poslije, prije točno mjesec dana, Facebook je Whatsapp kupio za 19 miljardi dolara.

Nanobit i Whatsapp odlični su primjeri poslovnog modela budućnosti.

Jer kako drugačije ocijeniti tvrtki koja u Hrvatskoj po jednom zaposlenom ostvaruje neto dobit veću od 220 tisuća kuna, u nesigurnom poslovnom okruženju na globalnom tržištu stvara novi biznis i radna mjesta budućnosti.

Sasvim je jasno da ekipa iz Nanobita ne treba strahovati za svoju budućnost. Mnogi drugi nisu u toj poziciji. Oksfordski profesori, ekonomist Carl Benedict Frey i Michael Osborne, u svojoj su studiji otkrili da će čak 47 posto današnjih poslova nestati u idućih 20 godina jer će biti automatizirani.

- Masa naših učenika i studenata za 10 godina radit će na poslovima koji danas još ne postoje. Kako bi Hrvatska odgovorila izazovima budućnosti, mislim da će biti nužno debirokratizirati obrazovanje i obrazovni sustav kako bi bili što fleksibilniji i kako bi u najkraćim mogućim rokovima mogli odgovoriti na zahtjeve stvarnosti koja nas okružuje i koja će nas okruživati - upozorava Josip Tica, profesor na Katedri za makroekonomiju i gospodarski razvoj na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu.

Hrvatska je u velikim problemima jer je obrazovni sustav već sada nedovoljno povezan s potrebama tržišta rada, a promjene koje nas očekuju u svijetu rada bit će dramatične. Studija konzultantske kuće McKinsey koja je pokušala istražiti razloge nezaposlenosti 5,6 milijuna mladih u Europi pokazala je da samo 42 posto poslodavaca misli da mladi iz obrazovnog sustava izlaze spremni za sve ono što ih očekuje na tržištu rada. Istovremeno, to isto misli 72 posto obrazovnih institucija.

- Nisam siguran da sustav kao što je naš, u kojem se na dopusnicu za studij čeka dvije-tri godine, a kad je dobijete, već je zastarjela, ili u kojem nema financijskog sustava nagrađivanja pa oni koji vrijede odu, ili sustav u kojem se kvote odrede jednom u stoljeću i predstavljaju političko pitanje, pa u dobu iPada i GMO-a pada broj studenata na FER-u, biologiji i medicini, a raste, na primjer, studiju ‘za kovače i poštanske kočije’, uopće ima šansu ponuditi odgovore na izazove budućnosti - upozorava Tica.

Upisne kvote određuju sama sveučilišta pa se u zemlji s oko 160 tisuća studenata događa da ih 52 tisuće studira ekonomiju na čak 173 studijska programa. Istovremeno, dok se događa nova tehnološka revolucija, pa samo Njemačka otvara 40.000 novih radnih mjesta u ICT sektoru, u Hrvatskoj u ovom trenutku studira samo 6000 studenata računarstva. Medicinu koja je jedan od sektora budućnosti sada studira samo 3800 mladih.

- Medicina je sektor budućnosti. Traže se nove specijalizacije, a najvažnija će biti gerontologija. Hrvatska ima veliki potencijal u razvoju zdravstvenog turizma za starije Europljane koji su veliki potrošači, a riječ je o sektoru turizma koji nije vezan samo uz špicu turističke sezone.

Trebaju nam vizija i pametne specijalizacije jer se u tom području otvara niz novih zanimanja kao što su gerontonjegovateljice, gerontodomaćice i cijeli niz specijaliziranih biznisa kao što je gerentostomatologija.

Mađarska je već napravila veliki biznis u sektoru zadravstvene njege i skrbi za starije osobe iz Njemačke koje zbog niže cijene odlaze kod njih - ističe prim. dr. Spomenka Tomek-Roksandić, voditeljica Referentnog centra Ministarstva zdravlja za zaštitu zdravlja starijih osoba - Centra za gerontologiju Zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”.

Potražnja za privatnim domovima za starije i na hrvatskom tržištu, dakle bez stranaca, već sada je velika, a stručnjaci procjenjuju da njihove usluge treba proširiti i na privatne zdravstvene klinike.

Uz pedesetak državnih domova na tržištu postoji i tristotinjak privatnih domova i obiteljskih domova za starije.

Kvaliteta usluge i raspon cijena različite su, a na tržištu je nekoliko vrhunski opremljenih domova s odličnom zdravstvenom skrbi čija se i cijena u skladu s boljom uslugom kreće od 6.500 kuna mjesečno na više.

Među njima je i Vila Brezovica koja je otvorena prije tri i pol godine i primjer je ustanove hotelsko-bolničkog tipa s 40-ak zaposlenih među kojima su i tim liječnika, medicinske sestre, njegovatelji.

Smještenima u ustanovu nudi se grupna i individualna terapija, potpuna zdravstvena skrb, ali i usluge kao što je frizer, pediker.

- Tržište koje traži kvalitetne usluge i spremno je to platiti postoji i mi i u budućnosti vidimo veliki potencijal za razvoj i širenje. Već sada imamo i nekoliko stranaca. Mi smo i prva registrirana ustanova za palijativnu skrb u Hrvatskoj jer i za taj segment skrbi postoji potražnja - kaže Nikola Rebrović, zamjenik ravnatelja vile Brezovica.

15% stanovništva bit će vrlo imućno

S razvojem tehnologije otvaraju se nevjerojatne mogućnosti, no svoje će mjesto teško naći svi oni koji upadaju u sferu prosječnosti.

Nedostatak pravog obrazovanja danas znači, kao nikad prije, ostati bez prilike za zapošljavanje, upozorava Tyler Cowen, autor nedavno objavljene knjige “Average is Over”, profesor ekonomije na američkom sveučilištu George Mason.

- Istovremeno, oni koji najviše zarađuju, a oni obično imaju najviše kvalifikacije, zarađuju još više nego prije - kaže Cowen.

Pobjednici će biti upravo oni koji mogu iskoristiti umjetnu inteligenciju i oni koji mogu prepoznati potrebe društva i prodati nove usluge i proizvode.

On smatra da je riječ o 15 do 20 posto stanovništva koji će biti izuzetno imućni. Vrlo dobro će stajati i oni koji tim “produktivnima” budu pružali usluge. Srednje plaćeni poslovi nestaju. U posebno lošem položaju tu će se prvi put naći i velik broj mladih ljudi kojima je zbog krize dodatno otežan ulazak na tržište rada. Njihova znanja bez iskustva brzo propadaju i to je uteg koji će im dugoročno oslabiti šanse za dobar posao.

- Uvijek su u krizama mladi bili u prednosti jer su imali superiornija znanja. Visoka nezaposlenost mladih u ovoj krizi prvorazredni je europski problem koji će imati dalekosežne posljedice. Prvi put imamo ovakvu situaciju s mladima koji su izrazito educirani, a imaju nisku zapošljivost. Budući da se tehnologija razvija iznimno brzo, njihova znanja isto tako brzo zastarijevaju - kaže Željko Lovrinčević, znanstvenik s Ekonomskog instituta.

Trendovi koje Cowen opisuje će, posebno za tržište rada, preoblikovati društveni ugovor, čak i ako toga ne budemo svjesni.

- Odmaknut ćemo se od društva koje se temelji na pretpostavci da svi imaju solidan životni standard prema društvu u kojem se očekuje da se ljudi više brinu za svoju sudbinu - upozorava Cowen.

On smatra da bi država trebala više ulagati u obrazovanje, prije svega kvalitetnije obavezno obrazovanje, dakle prvih 12 godina.

- Većina visokoškolskog obrazovanja i istraživanja u budućnosti odvijat će se izvan akademske zajednice. Već se danas za složene IT poslove traže certifikati, a ne diplome.

U srednjoškolskom i osnovnoškolskom obrazovanju naglasak će biti na širini obrazovanja. Naime, ako ne znate što vas čeka tijekom radnog vijeka, izazovima morate odgovoriti što širim obrazovanjem i kulturom prijateljski okrenutom prema svakodnevnim i učestalim promjenama. To mogu samo derivati gimnazijsko/jezično/matematički orijentiranih nastavnih programa - ističe Josip Tica.

‘Naše igrice svaki dan skine 40.000 ljudi. U Vijetnamu više kupe nego tu'

U tvrtki Nanobit posla je preko glave.

- Nije nam svejedno - rekli su mi Alan Šumina i Zoran Vučinić kad smo prošlog tjedna sjedili u svojevrsnom loungeu njihove tvrtke koja u zadnjih godinu dana urede ima u otmjenom neboderu u Radničkoj. Kad su se uselili, uredi su bili poluprazni, a sada se između radnih stolova sve teže probija.

- Da mi je netko prije pet godina rekao da ću kreirati igre za pametne telefone, rekao bih mu da je lud - kaže Šumina. Vučinić se nadovezuje: - Nismo imali pojma da ćemo ovako dugo trajati.

- Samo smo htjeli zaraditi za koju ratu kredita ili režije.

Šumina i Vučinić osnivači su Nanobita, ali počeli su kao - developeri aplikacija. Riječ je o za Hrvatsku novoj vrsti zanimanja koje ustvari na tržištu još službeno ne postoji. Laički rečeno, oni osmišljavaju aplikacije koje korisnicima pametnih telefona olakšavaju život. Njihova druga aplikacija “Period Daily” skinuta je više od tri milijuna puta i prevedena je na devet jezika.

“Period Daily” preko telefona prati - menstrualni ciklus.

Zanimanja koja su im sada potrebna u tvrtki kod nas također još nisu službeno klasificirana.

Nanobitu, naime, trebaju storywriteri i gamedizajneri.

To su zanimanja budućnosti.

Trebaju im ljudi koji će osmišljavati radnju igre, razvijati njenu igrivost, dizajnirati njeno sučelje i grafiku, napraviti je šarenom i zaraznom.

I to uopće nije lako kao što zvuči.

- Naši zaposlenici su studenti FER-a i PMF-a. Ovo je za devet od njih deset prvi posao u životu. Oni igre programiraju i testiraju. Kao dizajnere koristimo grafičare i ljude s Likovne akademije. S obzirom na to da nikad nisu radili to što nama treba, moramo ih dodatno poučavati, u stvari navikavati na drugačiji sistem razmišljanja i rada. To je riskantno jer zahtijeva puno improvizacije. Ali istovremeno je dinamično i strastveno - kažu Šumina i Vučinić.

Uz to što je Nanobit ogledni primjer zanimanja budućnosti, tvrtka je zbog poslovnog modela također nešto što u Hrvatskoj još ne postoji. Nanobit, naime, proizvodi i zarađuje na besplatnim igrama za telefone.

Dakle, jedino čime se sada bave je osmišljavanje i proizvodnja igara koje se onda iz Apple Storea besplatno mogu downloadati na pametne telefone i druge uređaje korisnika, dakako isključivo Appleove koji rade na iOS sustavu.

Dnevno im desetak igara koje nude skine ukupno 40 tisuća novih korisnika.

- Bolje se prodajemo u Vijetnamu, nego ovdje - kaže Vučinić. Sa Šuminom je počeo negdje 2009., kada su u prodavaonice stigli prvi iPhone telefoni. Tada još nisu znali u što će se sve skupa pretvoriti.

Kupili su jedan, pogledali kako funkcionira i krenuli.

Ubrzo su došli na prekretnicu: hoće li zarađeni novac podijeliti i potrošiti ili će ga uložiti u zajednički biznis.

Tako je rođen Nanobit.

Ciljane mušterije po zdravoj logici trebala su im biti djeca, jer proizvode dječje igre. Ali djeca nemaju kreditne kartice.

- Naši najčešći korisnici su kućanice u dobi između 30 i 40 godina koje te igre igraju sa svojom djecom. Mi smo se općenito orijentirali na povremene igrače. Ne na one koji satima krvavih očiju sjede pred ekranima, nego na one koji povremeno igraju igre. U prosjeku nam traju po sedam minuta i igra ih nova generacija potrošača: casual gameri - kaže.

Sjećam se kad smo razgovarali prije nekoliko mjeseci, Šumina mi je tada dao zanimljiv podatak: igru “Fashion Design World” namijenjenu tinejdžerkama i njihovim majkama dotad je skinulo čak 3,5 milijuna korisnika.

Ali tek kad se korisnici navuku na igru, uplaćuju dolar ili dva da bi je mogli proširiti ili produljiti vrijeme igranja.

Tu se krije zarada Nanobita.

Njihove igre najviše se skidaju vikendom i ljeti u doba godišnjih odmora, a najmanje ponedjeljkom, kad počinje novi radni tjedan.

- U budućnosti nas očekuje okrupnjavanje tržišta, postojat će pet velikih igrača koji će globalno sve derati. Revolucija poput ove s pametnim telefonima nikad se dosad nije dogodila. Stoga i ne znamo gdje ćemo biti za pet godina - zaključuju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 00:01