IZBORI

Proglašeni novi članovi HAZU: Donosimo biografije i zasluge novoizabranih redovitih akademika

Na skupštini se biralo sedam redovitih, osam dopisnih i 11 članova suradnika
HAZU
 
 Davor Pongracic/Cropix

HAZU od danas ima sedam novih redovitih članova, osam dopisnih i 11 članova suradnika. U akademijinom razredu za društvene znanosti novi su akademici demograf Anđelko Akrap i Nella Lonza, stručnjakinja za pravnu povijest.

U akademijinom razredu za medicinske znanosti novi su članovi Željko Kaštelan, stručnjak iz urologije te hipertenziolog Bojan Jelaković, a u razredu za filološke znanosti jezikoslovac Milan Mihaljević. Novi akademik u razredu za književnost je Drago Štambuk, hrvatski veleposlanik u nizu zemalja, a u razredu za likovne umjetnosti kipar Kuzma Kovačić.

Novi dopisni članovi HAZU-a su: Boris A. Novak iz Slovenije, Josef Eberhardsteiner iz Austrije, Smiljan Radić Clarke iz Čilea, Kristijan Ramadan iz Velike Britanije te Ranjan Deka, Željko Ivezić, Jadranka Skorin-Kapov i Zrinka Stahuljak iz SAD-a. Novi pak članovi suradnici su - Hrvoje Petrić, Martina Basarac Sertić, Nikola Basarić, Marijana Đaković, Iva Tolić, Hrvoje Gašparović, Mislav Vrsalović, Ljubo Barbić, Gordana Bakić, Krešimir Seletković i Hrvoje Pandžić.

Nakon ovogodišnjih izbora HAZU ima 134 redovita člana, 122 dopisna člana i 90 članova suradnika. Najmlađi akademik Goran Muić, rođen 1969., a najstariji je akademik Stjepan Babić, rođen 1925. Od svih članova (uključujući dopisne i suradnike) najmlađa je Martina Basarac Sertić rođena 1985.

Donosimo biografije i zasluge novoizabranih sedam redovitih akademika:

RAZRED ZA DRUŠTVENE ZNANOSTI

Anđelko Akrap rođen je 1954. u Bisku (Sinj). Zaposlen je kao redoviti profesor u trajnom zvanju na Katedri za demografiju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te je pročelnik te katedre. Objavio je preko stotinu znanstvenih i stručnih radova i osam knjiga. Sudjelovao je na preko 40 domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova. Odlukom Hrvatskog sabora dobio je Godišnju državnu nagradu za znanost za 2006. Za znanstvena istraživanja iz područja demografije dobio je 2006. i 2011. Nagradu Mijo Mirković. Održao je brojna javna predavanja s demografskom tematikom na tribinama u Hrvatskoj i u inozemstvu. Bio je voditelj i istraživač na više znanstvenoistraživačkih projekata o razvoju stanovništva u Hrvatskoj i činiteljima niskog fertiliteta i fertilitetnoj motivaciji te promjenama u obiteljskim strukturama u 20. stoljeću u Hrvatskoj, čiji su rezultati publicirani u znanstvenim časopisima i knjigama. Objavljeni znanstveni radovi A. Akrapa mogu se svrstati u četiri područja: istraživanja iz područja ekonomske demografije; istraživanja činitelja niskog fertiliteta i fertilitetne motivacije; istraživanja promjena u obiteljskim strukturama u Hrvatskoj tijekom 20. stoljeća; istraživanja u području diferencijalne metodologije vitalne statistike u Hrvatskoj. U znanstvenim radovima razmatra demografske fenomene sa šireg, povijesno-gospodarskog, povijesno-političkog, geografskog i socio-tradicijskog aspekta. Takav pristup omogućuje širinu u analizi diferencijalnih demografskih kretanja i procesa te je iznimno analitički koristan i znanstveno objektivan za istraživanje demografskih procesa u Hrvatskoj u njezinoj posttranzicijskoj etapi razvoja stanovništva koju obilježava jaka depopulacija. U objavljenim knjigama te znanstvenim i stručnim člancima dominira tematika o činiteljima razvoja stanovništva u Hrvatskoj. Radovi imaju značajnu metodološku i aplikativnu vrijednost, jer ukazuju na „kritične“ segmente stanovništva / radne snage, na koje bi mjerama politike radne snage i gospodarske politike valjalo djelovati radi dugoročnog poboljšanja situacije u domeni formiranja obujma i strukture aktivnog stanovništva. Ukupnim znanstvenim i stručnim radom dao je značajan i vrijedan doprinos razvoju demografske znanosti, napose u području temeljite analize demografskih procesa i sastavnica razvoja stanovništva Hrvatske u prošlosti, sadašnjosti i prema predvidivoj budućnosti. Posebno naglašavamo iznimno vrijedan doprinos analizi demografskih fenomena koji utječu na gospodarski i općedruštveni razvoj Hrvatske.

RAZRED ZA DRUŠTVENE ZNANOSTI

Nella Lonza, znanstvena savjetnica u trajnome zvanju, stručnjak je iz pravne povijesti, discipline koja proučava ishodište pravnog sustava, hrvatsko i europsko, a historiografiji je nuždan suputnik, jer su povijesni izvori, posebno stariji, ustvari pravni dokumenti – od Trpimirove darovnice i Baščanske ploče nadalje. Školovala se u Klasičnoj gimnaziji i na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirala, a usavršavala se u Italiji i Francuskoj te je završila tečaj iz paleografije i diplomatike, čime se osposobila za rad na starijim arhivskim tekstovima. Nakon sudske prakse i položenog sudačkog ispita, trinaest je godina predavala hrvatsku pravnu povijest na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a posljednjih dvadesetak godina zaposlena je u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Objavila je 11 knjiga i više od 70 znanstvenih radova. Uz autorske knjige Pod plaštem pravde o kaznenopravnom sustavu Dubrovnika u 18. stoljeću i Kazalište vlasti o državnom ceremonijalu Dubrovačke Republike, istaknula se knjigama o pravnim izvorima, posebno istarskim statutima, za koje je izradila i niz prijevoda sa srednjovjekovnog latinskog i mletačkog idioma. Pisala je o vrlo raznolikim temama, koje idu od onih klasičnih o pravnim propisima i praksi srednjeg vijeka i ranog modernog razdoblja pa do onih koje ulaze u pitanja povijesne antropologije i političke epigrafike. Lonza je izrazito međunarodno orijentiran znanstvenik, i to po svojim istraživanjima (Venecija, Vatikan, Firenza itd.), po sudjelovanju na znanstvenim skupovima u nizu europskih zemalja i SAD-u i po radovima objavljivanima u prestižnim međunarodnim časopisima i zbornicima radova. Urednica je dvaju domaćih časopisa sa statusom A1, od kojih se jedan objavljuje na engleskom, i voditeljica je Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Dugogodišnji je urednik struke 'pravo' za razne edicije Leksikografskog zavoda. Voditelj je projekta Zaklade Marija i Mirjan Damaška o sudskom postupku protiv Zrinskog i Frankopana. Kao evaluator znanstvenih projekata Europske unije do sada je sudjelovala u ocjeni 50-ak europskih projekata.

RAZRED ZA MEDICINSKE ZNANOSTI

Željko Kaštelan – Stručni i znanstveni opus prof. dr. sc. Željka Kaštelana opsežan je i prepoznatljiv u domaćoj i inozemnoj stručnoj i znanstvenoj javnosti. Obuhvaća područje urologije, imunologije, andrologije i transplantacijske medicine. Profesor Kaštelan vodeći je stručnjak u Hrvatskoj na području urologije, izuzetno je aktivan na području znanosti, nastave i struke te obnaša niz značajnih funkcija u hrvatskoj medicini. Dugogodišnji je predstojnik najveće Klinike za urologiju u Hrvatskoj, pročelnik je Katedre za urologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, predsjednik Hrvatskog androloškog društva te potpredsjednik Hrvatskog društva za transplantacijsku medicinu i Hrvatskog društva za urološku onkologiju. U dva mandata bio je i predsjednik Hrvatskog urološkog društva. Kao predsjednik Hrvatskog urološkog društva proveo je uvođenje pet supspecijalnosti u hrvatsku urologiju (transplantacija bubrega, andrologija, urodinamika s neurourologijom, urolitijaza, urološka onkologija). Sa suradnicima je osnovao sedam multidisciplinarnih centara, jedan je od inicijatora osnivanja triju stručnih društava te je utemeljio tri zavoda na Klinici za urologiju. Aktivno je sudjelovao i dao doprinos ulasku hrvatskog transplantacijskog programa u Eurotransplant (2007.). Formirao je i vodi jedan od najvećih i najaktivnijih centara za transplantaciju bubrega u Eurotransplantu, čime je znatno pridonio prepoznatljivosti i uspjehu hrvatskog transplantacijskog programa i hrvatske medicine u svijetu. Izveo je prve transplantacije bubrega te je aktivno sudjelovao u formiranju programa transplantacije bubrega u KBC-u Osijek (2008.) i Republici Crnoj Gori (2012.). Osnivanjem Hrvatskog androloškog društva i Centra za reprodukcijsku medicinu i andrologiju sa suradnicima uvodi i razvija andrologiju kao multidisciplinarnu supspecijalnost u hrvatskoj medicini, a KBC Zagreb preko Centra za andrologiju Europske androloške akademije postaje jedan od vodećih centara za edukaciju stručnjaka iz Europe. Preko Referentnog centra Ministarstva zdravstva za urološku onkologiju, čiji je voditelj, te osnivanjem multidisciplinarnih centara (Centar za prostatu, Centar za bolesti mokraćnog mjehura) uvodi novi koncept u hrvatsko zdravstvo, čime je značajno unaprijedio područje uroonkologije u Republici Hrvatskoj i susjednim zemljama. Uveo je čitav niz novih operativnih pristupa i tehnika u urološkoj struci u Republici Hrvatskoj. Sa suradnicima je izveo prve operacije primjenom složenog robotskog sustava i time dao poticaj implementaciji robotske kirurgije u hrvatsku medicinu. Organizirao je niz domaćih i međunarodnih skupova, aktivno sudjeluje u domaćim i međunarodnim znanstvenim projektima, a za svoj rad dobio je više nagrada. Razmatrajući cjelokupnu znanstvenu i stručnu djelatnost prof. dr. sc. Željka Kaštelana, redovitog profesora na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i predstojnika Klinike za urologiju KBC-a Zagreb na Rebru, može se reći da je vrstan znanstvenik i stručnjak na području urologije, onkologije, imunologije, andrologije i transplantacijske medicine, a što je vidljivo i iz njegove znanstvene i stručne publicistike. Posebno treba istaknuti i njegovu djelatnost u razvoju i unapređenju struke i ustanove koju vodi dugi niz godina.

RAZRED ZA MEDICINSKE ZNANOSTI

Bojan Jelaković redoviti je profesor Interne medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pročelnik Zavoda za nefrologiju, dijalizu i arterijsku hipertenziju u Klinici za unutarnje bolesti KBC-a Zagreb te predsjednik Hrvatskoga društva za arterijsku hipertenziju Hrvatskoga liječničkoga zbora. Vodeći je hrvatski hipertenziolog sa zavidnim međunarodnim ugledom te ujedno i jedan od vodećih europskih stručnjaka i istraživača na području arterijske hipertenzije. Njegova istraživanja endemske nefropatije rezultirala su potpunim razjašnjenjem njezine etiologije, pa time takvi rezultati postaju dijelom povijesti medicine. Znanstveno-publicistička aktivnost i voditeljstvo znanstvenih projekata svrstavaju profesora Jelakovića u vodeće hrvatske znanstvenike u kliničkoj medicini, ali i šire. Iznimno je aktivan u organizaciji znanstvenih i stručnih skupova i godinama nastupa kao pozvani predavač diljem Europe i svijeta. Vrlo je uspješan i kao mentor mladim znanstvenicima i specijalizantima. Objavio je i niz vrijednih nastavnih tekstova u važnim udžbenicima iz interne medicine, nefrologije i hipertenziologije. Odlikuju ga i besprijekorna etička načela kojih se pridržava u svojem stručnom, znanstvenom i edukacijskom radu.

RAZRED ZA FILOLOŠKE ZNANOSTI

Milan Mihaljević , rođen 1955. godine, diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu opću lingvistiku i filozofiju. Na istom je fakultetu magistrirao (1981.) i doktorirao (1985.) s temama iz općega jezikoslovlja i iz hrvatske redakcije crkvenoslavenskoga jezika. Kao dobitnik Herderove stipendije specijalizirao je slavistiku na Bečkom sveučilištu kod profesora Františeka Vaclava Mareša i Radoslava Katičića. Od 1979. stalno je zaposlen u zagrebačkom Staroslavenskom institutu, od 2006. kao znanstveni savjetnik u trajnom zvanju. Napisao je sedam knjiga, uredio njih pet i napisao mnoštvo znanstvenih i stručnih radova. U svojem je znanstvenom radu pokazao veliko zanimanje za opće jezikoslovlje (Generativna i leksička fonologija – 1991., Generativna sintaksa i semantika – 1998.), a osobito je uspješno povezao znanja iz modernoga općega jezikoslovlja i poznavanje starih hrvatskih glagoljičnih tekstova (Generativna fonologija hrvatske redakcije crkvenoslavenskog jezika – 1991., Jezik hrvatskoglagoljskih Pazinskih fragmenata – 2012., Jezik najstarijih hrvatskoglagoljskih rukopisa – 2014.). Velik dobitak za hrvatsku filologiju i za hrvatsku sveučilišnu nastavu bila je pojava Mihaljevićeve Slavenske poredbene gramatike: prvi dio (Uvod i fonologija) pojavio se 2002., a drugi (Morfologija, Prozodija, Slavenska pradomovina) 2014. godine. Ističemo i njegove važne uredničke knjige. Tako je priredio i preveo staroslavenske tekstove za Vesperal (1999.), bio jedan od glavnih autora i urednik osobitih dostignuća hrvatske i svjetske paleoslavistike, knjige Hrvatski crkvenoslavenski jezik (2014.) i zbornika Glagoljica i hrvatski glagolizam (2004.), a u najnovije vrijeme uredio je vrlo zahtjevnu četverotomnu knjigu Drugi beramski brevijar: hrvatskoglagoljski rukopis 15. st. (2018., 2019.) koja se sastoji od faksimila i transliteracije te je opremljena vrhunskom filološkom aparaturom. Knjiga je rezultat rada Znanstvenoga centra izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo koji je 2014. utemeljen pri zagrebačkom Staroslavenskom institutu. Taj centar Milan Mihaljević vodi od početka njegova djelovanja, a u njemu je izrađena računalna baza podataka u koju su uneseni transliterirani te gramatički, paleografski, povijesnoumjetnički, književnotekstološki i liturgički obrađeni tekstovi spomenutoga časoslova. Milan Mihaljević rado je viđen gost na domaćim i inozemnim znanstvenim i stručnim skupovima i u mnogim je svjetskim slavističkim središtima svojim nastupima jačao ugled hrvatske filologije. U domovini je izvanredno pomagao u izvođenju dodiplomske nastave i bio jedan od najzaposlenijih predavača na poslijediplomskom jezikoslovnom studiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Danas je jedan od vodećih hrvatskih jezikoslovaca i jedan od naših najaktivnijih i najuglednijih predstavnika u međunarodnoj znanstvenoj zajednici.

RAZRED ZA KNJIŽEVNOST

Drago Štambuk rođen je 1950. u Selcima na otoku Braču. Specijalizirao je internu medicinu, supspecijalizirao gastroenterologiju i hepatologiju te završio poslijediplomski studij iz eksperimentalne biologije. Bio je opunomoćeni predstavnik Republike Hrvatske u Velikoj Britaniji i voditelj Ureda RH te veleposlanik Republike Hrvatske u brojnim zemljama: Indiji i Šri Lanki, Egiptu s okolnim zemljama, Japanu, Koreji, Brazilu, Kolumbiji i Venecueli, Iranu i Pakistanu. Autor je i promicatelj zlatne formule hrvatskoga jezika čakaj-što. Trojstvenu narav hrvatskoga jezika predstavlja u praksi svehrvatske jezično-pjesničke smotre Croatia rediviva ča-kaj-što koju je utemeljio 1991. u svojem rodnom mjestu, Selcima na Braču. Zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što uvrštena je 2019. na Nacionalnu listu nematerijalne baštine. Objavio je više od 70 knjiga poezije, eseja, florilegija, jezikoslovnih rječnika i prijevoda. Autor je 40-ak medicinskih znanstvenih radova u internacionalnim časopisima. Poezija mu je prevedena na brojne jezike, a o njoj su pisali afirmirani strani književnici (Raymond Carver, Tess Gallagher, Andrew Motion, Rifa'at Salam, Edwar Al-Kharrat, Don Share, Antonio Skármeta, Andres Morales, Guillaume Metayer, Kazuko Shiraishi, Akito Arima). Pjesnik je svijeta i domovine. Ocijenjen je kao jedan od najosebujnijih suvremenih hrvatskih pjesnika otvorena i tematski razvedena djela. Dobitnik je nacionalnih i međunarodnih nagrada i priznanja za umjetnost, književnost, jezikoslovlje i mirotvorno djelovanje (Red kneza Branimira s ogrlicom; indijsko priznanje Telugu Academy Award i naslov Ambassador for Peace; Nagrada Splitsko-dalmatinske županije za životno djelo; Nagrada Grada Splita za životno djelo; Nagrada Zaklade HAZU Dragutin Tadijanović; Nagrada Jure Kaštelan; Nagrada Josip Sever; brazilsko odličje Velikoga križa Ordem Nacional do Cruzeiro do Sul; dopisno članstvo u Čileanskoj akademiji za jezik (Academia Chilena de la Lengua); japanski carski Red izlazećeg sunca sa zlatnom i srebrnom zvijezdom i dr.). Važnije knjige poezije: Meu namin, Antinoy & mangal, Snijeg za Ehnatona, INSULAE / hrvatska nova lirika, Croatiam aeternam, Lomna slika, Uklesano u planinama, Crni obelisk, Ruka radosnica, I šišmiši su ptice u bezpjevnoj zemlji, Mirula, Staklena šuma, Spalatum, Pognuta riža, Nebo u bunaru, Nedovršeno stvaranje svijeta, Hram u stijeni, Theurgia, Angjeo s bakljom i dr. Objavio pet zbornika Maslinov vijenac sa smotre Croatia rediviva ča-kaj-što u Selcima na Braču od 1991. do danas.

RAZRED ZA LIKOVNE UMJETNOSTI

Kuzma Kovačić rođen je 1952. u Hvaru. Diplomirao je kiparstvo 1976. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1981. godine živi u Splitu, gdje je redoviti profesor kiparstva na Umjetničkoj akademiji. Za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 2012. godine. Kovačić je autor brojnih kiparskih djela u javnim prostorima u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Među njima posebno mjesto zauzima prva velika kiparska narudžba za hvarsku katedralu: portreti renesansnih pjesnika Petra Hektorovića i Hanibala Lucića (1990.), nove brončane vratnice (1990.) te središnji oltar (1993.). Pobjeđuje 1993. godine na natječaju za oblikovanje kovanog novca Republike Hrvatske i za Oltar hrvatske domovine na zagrebačkom Medvedgradu. Potom su zaredala brojna djela: spomenik papi Ivanu Pavlu II. u Selcima na Braču (1996.), Posljednja večera u Rami (2000.), spomenik Franji Tuđmanu u Škabrnji (2001.), Slavonskom Brodu (2006.) i Zagrebu (2019.), Spomenik hrvatskoj slobodi u Čapljini (2003.), spomenik Draženu Petroviću u Zagrebu (2006.), poprsje Tonča Petrasova Marovića u Kučinama pokraj Splita (2009.), poprsje Rajmunda Kuparea u Vrboski na Hvaru i Santiagu de Chile (2017.) i brojni drugi. Djela mu se nalaze u glavnim hrvatskim muzejima i galerijama u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Zadru, Rijeci, Slavonskom Brodu, Čapljini i Rami, kao i u Vatikanu. Dobitnik je brojnih nacionalnih i nekoliko međunarodnih nagrada i priznanja. Priredio je šezdeset samostalnih izložbi, sudjelovao na više od dvjesto skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te izradio preko stotinu spomenika javnih skulptura, djela sakralnoga karaktera te kiparskih instalacija. U zadnje dvije godine priredio je velike izložbe u Hvaru (2018.), Rimu (2018.) i Splitu (2019.). O njegovoj umjetnosti pisali su brojni i ugledni povjesničari umjetnosti i likovni kritičari koji su jednoglasni u mišljenju da je Kuzma Kovačić jedan od najvažnijih i najpriznatijih suvremenih hrvatskih kipara koji je svojim monumentalnim djelima obilježio javni prostor, dok je u intimnijim radovima otvorio novo, lirsko poglavlje naglašenog literarnog i simboličkog značenja. Spajajući tradiciju i suvremenost, Kovačić je u svoj rad uklopio ne samo naslijeđenu i suvremenu kiparsku praksu nego i književno stvaralaštvo hrvatskih i europskih pisaca oblikujući slojevita djela inovativnih formi i asocijativnih naziva čije su vrijednosti uvijek povezane s proživljenim kršćanskim nadahnućem.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 02:49