Proračun troše na svoje zaposlenike: Ukinuti najmanje 250 općina i 77 gradova jer ne mogu preživjeti bez stalne državne pomoći

U Hrvatskoj je velik broj općina i gradova koje ne mogu pružiti kvalitetne javne usluge svojim stanovnicima. Više od polovica općina i gradova čak 50 posto svojih proračuna troši na vlastite zaposlenike i materijalne troškove. To je izrazito loša struktura proračuna. Zato se gradovi i općine ne mogu razvijati. Takve općine i gradovi bi se trebali povezati u osiguranju javnih dobara, pružanju javnih usluga i u financiranju razvojnih projekata - smatra znanstvenica Dubravka Jurlina Alibegović s Ekonomskog instituta u Zagrebu.

Ograničen kapacitet

Pod njenim vodstvom, tim stručnjaka proveo je opsežno istraživanje raspodjele javnih poslova između različitih razina vlasti i njihovog finaciranja s ciljem da utvrde koje su mogućnosti daljnje decentralizacije. Studiju je naručila Hrvatska zajednica županija i napravljena je 2010. na temelju podataka o izvršenju lokalnih proračuna u 2009. Ova studija koja je rađena četiri mjeseca mogla bi poslužiti kao svojevrsni orijentir u decentralizaciji koju je najavila nova Vlada.

Hrvatska je podijeljena na 21 županiju uključujući i grad Zagreb, 127 gradova i 429 općinu. Jurlina Alibegović smatra kako je osnovni problem velikog broja teritorijalnih cjelina njihov ograničen kapacitet i nemogućnost financiranja javnih potreba stanovnika. Najveći dio prihoda općine, gradovi i županije ostvaruju od poreznih prihoda. No, tu postoji veliki nesrazmjer: 429 općina ostvaruje 15,8 posto, 126 gradova 39,9 posto, Grad Zagreb 28,9 posto, a 20 županija 15,4 posto ukupnih prihoda lokalnih proračuna.

Premalo stanovnika

Posebni problem je veliki broj općina s malim brojem stanovnika. U više od trećine od ukupnog broja općina živi manje od 2000 stanovnika, a u 36 općina živi manje od 1000 stanovnika, još je 121 općina u kojoj živi između 1000 i 2000 stanovnika. Stoga Ekonomski institut predlaže da minimalni broj stanovnika za općinu bude dvije tisuće, za grad 10 tisuća a za veliki grad 35 tisuća stanovnika.

Ekonomski institut, nadalje, predlaže uvođenje kriterija minimalnog vlastitog prihoda koji treba iznositi 1900 kuna po stanovniku za općine, a 3100 kuna po stanovniku za gradove. Analiza je pokazala da čak 77 od ukupno 127 gradova ostvaruje ispodprosječan prihod po stanovniku. Više od polovice gradova je u 2009. imalo prihode manje od 3000 kuna po stanovniku, a više od trećine manje 2000 kuna po stanovniku. Loša slika prihoda je i kod općina. Njih čak 66 posto ima prihode manje od 2000 kuna po stanovniku (ne računajući pomoć), a samo 5 posto općina ostvaruje prihode iznad 6000 kuna po stanovniku.

Iako ova studija pokazuje kako su unutar sustava lokalne samouprave najveći problem gradovi i općine, ministar uprave Arsen Bauk nedavno je utvrdio da nisu općine problem te da nije rješenje problema u pripajanju neuspješne općine susjednoj - uspješnoj. Dapače, naglašava kako nije protiv osnivanja novih općina.

No, ova analiza stručnjaka sa Ekonomskog instituta pokazuje kako je sadašnji sustav lokalne samouprave neodrživ. Veliki broj općina i gradova ovisi o pomoći države. Iako bi trebali služiti razvoju svojih teritorijalnih jedinica i stanovništvu, veliki broj gradova i općina postoji rade sebe samih i nekoliko službenika koji tu rade.

Nova decentralizacija

Tome bi u novom sustavu decentralizacije, koji se najavljuje, trebalo stati na kraj.

- Cilj buduće decentralizacije treba biti usmjeren na to da općine i gradovi pružaju svojim stanovnicima visoku kvalitetu javnih usluga, a svoje postojanje trebaju temeljiti na fiskalnoj neovisnosi i povećanju odgovornosti prema trošenju javnih sredstava - smatra znanstvenica Dubravka Jurlina Alibegović.