GOMILAJU SE TISUĆE SPISA

Radni dan suca: Dva sata sude, nakon toga rade kao tajnice

 Damjan Tadić / CROPIX

Prosječni hrvatski sudac polovicu svojeg radnog vremena radi poslove koji uopće ne zahtijevaju znanje suca. Neovisno o svojem sudačkom stažu, edukaciji i specijalizaciji, bavi se prosječno s čak 20 različitih vrsta predmeta. Predmet mu u prosjeku traje nešto više od četiri godine, a polovici sudaca svaku petu presudu sruši viši sud. Čak 21 posto zakazanih ročišta uopće se ne održi zbog neuredne dostave poziva.

Pokazalo je to veliko kvalitativno istraživanje provedeno ove jeseni na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (OGSZ), započeto na inicijativu grupe mladih sudaca s tog suda, koji su ga predložili Udruzi hrvatskih sudaca (UHS). U projektu su sudjelovali i predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin, predsjednik DSV-a Ranko Marijan, te ministar pravosuđa Orsat Miljenić.

Nepovjerenje građana

- Riječ je o raščlambi koja je jako dobro detektirala postojeće probleme u sudstvu te se nadam da će biti uzeta ozbiljno i da će se na temelju nje krenuti u sveobuhvatne promjene i poboljšanja - kaže sudac Vrhovnog suda Marin Mrčela, zamjenik predsjednika UHS-a. Hrvatski su suci - prvenstveno zbog dugotrajnosti postupaka, velikog broja neriješenih predmeta, ogromnog broja presuda koje viši sud ne potvrdi, prečestih zastara i stalnih sumnji na korupciju - već godinama na udaru kritika javnosti, a posljednje istraživanje GfK o povjerenju u institucije pokazalo je da sudstvu ne vjeruje čak 60 posto građana. Sudstvo, odnosno pravosuđe općenito, spada i među glavne prepreke koje je Hrvatska svladavala pri procesu priključivanja EU, a i u posljednjem izvješću o monitoringu od 10. listopada jedna od 10 konkretnih primjedbi Hrvatskoj bila je i ponovni porast neriješenih sudskih predmeta.

Ovo je istraživanje stoga, među ostalim, trebalo utvrditi može li se sadašnja praksa popraviti. Hrvatska ima 16.553 sudska predmeta na 100.000 stanovnika - 20 puta više od Švicarske ili osam puta više od Mađarske. Sukladno tome, ima i vrlo visok broj sudaca na 100.000 stanovnika (njih 43), kao i broj predmeta po sucu (njih 389).

Petina presuda padne

- Utvrđeno je da je broj predmeta tako visok jer su sudske pristojbe preniske. Zbog toga svi idu na sud, a čak 30 posto predmeta se odbije. Drugi važan i otklonjiv razlog je to što država generira nevjerojatno velik broj predmeta i opterećuje sudski sustva. Primjerice, svaki naprasni raskid kolektivnog ugovora generira tisuće sporova. Iako se vrlo brzo zna ishod takvih tužbi, država ne reagira - objašnjava jedan sudac.

Broj spisa upućuje na to da su pojedini suci preopterećeni, no s druge strane svi su minimalno iskorišteni za svoj osnovni posao. Analizom dnevnika rada sudaca Općinskog građanskog suda u Zagrebu istraživači su ustanovili da suci polovicu svojeg radnog vremena provedu na poslovima za koje im sudačko znanje ne treba, odnosno na poslovima koje bi mogao jednako dobro obavljati manje educirani kadar. Na pripremu i provođenje ročišta sudac na dan potroši tek četvrtinu radnog vremena.

- To je najveći apsurd, jer suci su ne samo preeducirani već i preskupi da bi obavljali ove poslove. Međutim, naši zakoni zahtijevaju da na svemu bude sudački potpis: suci su dužni obračunavati sudske pristojbe, provjeravati urednost dostave i zakazivati ročišta - kaže Mrčela.

Jedan od najporaznijih podataka je pak da se polovici sudaca poništi svaka peta presuda na koju se netko od stranaka žalio. To je, kažu naši sugovornici, negdje u rangu državnog prosjeka, a postoje sudovi na kojima je postotak nepotvrđivanja presuda i dvostruko viši!

Analitičari su suce podijelili u dvije skupine: u prvoj su oni iskusniji koji koriste poznate tehnike vođenja postupka, a u drugoj oni koji ih ne koriste. Rezultati su katastrofalni: dok prvoj skupini viši sud sruši tek 6 posto presuda, drugoj padne čak 19,3 posto! Uz to, prvoj skupini predmeti prosječno traju 3,5 godina, a drugoj 4,4 godine.

- To je posljedica nepostojanja standardizacije procesa rada, razmjene znanja i sustavne edukacije. Naravno da se sudački posao ne može šablonizirati, ali se mogu napraviti šalabahteri, osobito za mlađe suce. Da imaju neki postupovnik po kojem moraju: 1. provjeriti je li tužba stugla u roku, 2. je li nastupila zastara, 3. je li zastupnik ovlašten, 4. ima li valjanu punomoć itd. Smiješno je da se dvije-tri godine vodi predmet, a onda se ustanovi da zastupnik nema valjanu punomoć. A to nije rijetkost - kaže sudac Mrčela.

Odgođena ročišta

Na efikasnost sudova sasvim sigurno utječe i to što se čak 21 posto zakazanih ročišta odgodi, a 19 posto njih odgodi se na sam dan ročišta. Glavni razlog otkazivanja (za čak 40 posto zakazanih ročišta!) je neuredna dostava poziva. Analitičari su izračunali da samo OGSZ neuredna dostava košta 1,5 milijuna kuna godišnje! Naime, tom sudu dnevno stiže 400 povratnica s troškom od 14 kuna po dostavnici. Ukupni izdatak za dostavu u cijeloj državi, koju po našim informacijama obavlja Hrvatska pošta, godišnje košta oko 70 milijuna kuna, a primijeni li se ista analogija, 14 milijuna kuna bacimo u vjetar. Sudac prosječno izgubi oko 50 minuta za svako otkazano ročište.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 13:45