EKSKLUZIVNI INTERVJU

Rasmussen: Otkad je u NATO-u, Hrvatska je odigrala vrlo pozitivnu ulogu i u Afganistanu i u regiji

Vrlo je bitna hrvatska uloga i u tzv. Jadranskoj povelji, inicijativi pet zemalja regije koje su se udružile kako bi povećale sigurnost uz manje troškove. To je ta ‘pametna obrana’

ZAGREB - Anders Fogh Rasmussen (58) uskoro će na čelu NATO saveza proslaviti drugu obljetnicu. Taj Danac, koji je skoro osam godina prije dolaska u Bruxelles bio premijer svoje zemlje, stoga je najrelevantniji sugovornik za ocjenu NATO-ovih operacija u Afganistanu i Libiji, uloge nove članice Hrvatske u Savezu i budućih izazova koji stoje pred najvećim vojnim paktom na svijetu.

Amerikanci su se odlučili postupno povući iz Afganistana. Glavna američka ambicija bila je obnova afganistanske nacije, ali od nje se odustalo. Kakve je lekcije NATO izvukao iz Afganistana?

- Vidimo velik napredak u obnovi nacije te u jačanju sigurnosti, civilnog razvoja i obnove. I gospodarski rast Afganistana prilično je značajan. Izgradili smo više od 13 tisuća kilometara cesta, što je jedan od ključnih preduvjeta gospodarskog razvoja. Što se obrazovanja tiče, imamo više od sedam milijuna djece i mladih koji pohađaju škole, među kojima je 30 do 40 posto djevojaka, koje, kao što znate, ranije uopće nisu imale mogućnost obrazovanja. Oko 5 milijuna afganistanskih izbjeglica se vratilo i to je još jedan dokaz da se situacija popravlja. No, ima još puno posla, pogotovo u borbi protiv korupcije i trgovine narkoticima.

Hoće li Amerika i NATO i ubuduće u sličnim misijama slijediti istu strategiju?

Dvije lekcije

- Nema sumnje da smo naučili lekcije iz Afganistana. Spomenut ću dvije. Prva je da smo prekasno počeli s misijom uvježbavanja afganistanskih snaga sigurnosti. Puno je bolje u takvim se situacijama osloniti na lokalne snage sigurnosti, koje su za to osposobljene. Zato smo u svoj novi strategijski koncept uključili osposobljavanje lokalnih snaga sigurnosti za upravljanje krizama, što bi značilo i manju prisutnost stranih trupa.

Druga lekcija je tzv. sveobuhvatni pristup. Naime, krizu nije moguće riješiti samo vojnim sredstvima, nego se vojna operacija mora provoditi usporedno s civilnom obnovom. NATO nema ambicije da preuzme vodeću ulogu u civilnim misijama obnove, to je posao drugih organizacija. Međutim, trebamo imati i manju komponentu unutar NATO-a koja bi se brinula o civilnom angažmanu, što bi popravilo suradnju s drugim sličnim međunarodnim organizacijama kao što je UN.

Napadi u Libiji

Libija je mjesto druge krize u kojoj se NATO vojno angažirao. Na početku operacije postavljena su tri cilja: prestanak napada na civile, vraćanje vojske u vojarne i neometan pristup humanitarnih agencija. Kasnije je kao četvrti cilj dodano da Gadafi mora otići. Kinezi i Rusi zbog toga se mogu osjećati prevarenima i zažaliti što nisu stavili veto na rezoluciju 1743. Znači li to da se ubuduće možda neće moći računati na neku rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a kada ona bude prijeko potrebna?

- Operaciju u Libiji vodimo u skladu s rezolucijom UN-a. Gadafi nije dio naše operacije. Imamo dva kolosijeka - vojni i politički. Vojni je onaj koji ste spomenuli, s tri cilja. Ali, imamo i politički kolosijek. A on je jasan: Gadafi mora otići. To su zatražili i kontaktna skupina i skupina G8, koja uključuje i Rusiju. I ministri vanjskih poslova NATO-a podržali su taj zahtjev zato što je teško zamisliti prestanak napada na civile sve dok je Gadafi na vlasti. Dakle, on nije naš vojni cilj, već je njegov odlazak politički cilj.

Nalog za uhićenje

Ali, morate priznati da bi Kinezi i Rusi mogli izvući drugačije zaključke...

- Ne ako gledaju kako se odvija operacija. Jako smo pažljivi pri biranju vojnih ciljeva. Svrha operacije je zaštita civila. Ali, s političkog stajališta nema sumnje da je Gadafi prepreka miru i demokraciji u Libiji. Mislim da je i to razlog zašto se ruski predsjednik pridružio kolegama u G-8, koji pozivaju Gadafija da odstupi.

Postoji nalog za Gadafijevo uhićenje. Hoće li to dodatno otežati vaš posao, jer libijski vođa nema gdje otići osim u Haag?

- S vojnog stajališta to ništa ne mijenja. Definirali smo vojne ciljeve i nastavit ćemo operacije dok se ti ciljevi ne ostvare. Međutim, mislim da uhidbeni nalog dodatno osnažuje legitimitet naše operacije, koju smo pokrenuli na zahtjev UN-a. Iako smo već onesposobili znatan dio Gadafijeva vojnog arsenala, napadi na civile u Libiji traju i dalje.

Što nakon Gadafija? Njemački ministar obrane De Maiziere na nedavnom sastanku ministara obrane NATO-a naznačio je spremnost Njemačke da se aktivno uključi u procese u Libiji nakon Gadafija, uključujući i moguću misiju plavih kaciga UN-a. Možete li nam dati neke smjernice o pomoći koju će Libija trebati nakon Gadafija?

- Prije svega, ne vidim neku veliku ulogu NATO-a nakon Gadafija u Libiji. Zapravo očekujem da će UN biti glavni lider međunarodne zajednice za pomoć Libiji nakon Gadafija.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 22:32