Reakcija na kolumnu Ante Tomića: ‘Slučaj starijeg gospodina koji je nagradio Dragana Primorca‘

Nakon kolumne Ante Tomića, objavljene u Jutarnjem listu 25. siječnja 2025. godine pod naslovom "Ajde da se netko sjetio nagraditi herojski put Dragana Primorca. Zlatko Mateša ne zaboravlja", reagirali su članovi i prijatelji Taekwondo kluba "Kocunar" koji su uz Dragana Primorca bili na dodjeli Godišnjeg priznanja Taekwondo klubu "Kocunar". Njihovo priopćenje u nastavku prenosimo u cijelosti.

"U kolumni objavljenoj 25. siječnja 2025. godine pod naslovom ‘Slučaj starijeg gospodina koji je nagradio Dragana Primorca‘, vaš kolumnist Ante Tomić je na dosad neviđen način nedostojan novinarskog zvanja izvrijeđao predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora dr. sc. Zlatka Matešu i njegovu obitelj. Prosto je neshvatljivo da se takav tekst može objaviti. No Ante Tomić se nije tu zaustavio, izvrijeđao je Hrvatski olimpijski odbor i Ministarstvo hrvatskih branitelja koji su napravili ‘svetogrđe‘ jer su se usudili dodijeliti ‘Godišnje priznanje‘ sportskim klubovima, sportašima i sportskim djelatnicima za doprinos u obrani Republike Hrvatske. Samim time je uvrijedio hrvatske branitelje te članove obitelji poginulih hrvatskih branitelja što dosad niti jedan novinar u Hrvatskoj nije napravio. Zastrašujuća je njegova izjava ‘Odlikovati sportaše za ratne zasluge sramotna je krivotvorina temeljnog, pacifističkog načela olimpizma‘. Time je direktno ponizio sve hrvatske branitelje, koji su se tijekom velikosrpske agresije uključili u obranu Republike Hrvatske.

Ante Tomić se predstavlja kao romanopisac, pripovjedač, kolumnist i feljtonist, komediograf i filmski scenarist i očito stvaranje moderne Hrvatske doživljava kao komediju, a nakon objavljenog teksta očito prezire sve one, posebice sportaše, koji su se usudili 1990. i 1991. godine stvarati hrvatsku državu. Tomić bi trebao znati da se u to doba (1990./1991. u vrijeme bivše države) svaka aktivnost na tragu stvaranja slobodne Hrvatske u očima tadašnjih vlasti smatrala terorističkim činom i poznato je kako bi od strane JNA završili svi tadašnji dragovoljci (poput članova taekwondo kluba ‘Kocunar‘) da branitelji nisu stvorili slobodnu i samostalnu Hrvatsku. Komediograf Tomić je u tom periodu bio punoljetan i žarko nas zanima što je radio tih dana.

Zlatko Mateša

Josip Bandic/CROPIX

Nakon što se obrušio na Matešu, ne staje, već proziva predsjednika i osnivača nagrađenog taekwondo kluba Kocunar prof. dr. sc. Dragana Primorca. Primorac je bio osnivač i predsjednik našeg kluba ‘Kocunar‘, a 14. siječnja 1991. godine pod njegovim vodstvom cijeli prvi tim kluba uključio se u obranu Hrvatske, svega nekoliko dana prije najavljenog državnog udara JNA. Je li Tomić barem malo svjestan što je u tom razdoblju značilo odjenuti odoru hrvatskog policajca, odnosno vojnika? Ante Tomić je milijun puta dosad mogao pročitati ili čuti od prof. dr. sc. Matka Marušića zbog čega je Dragana Primorca i druge liječnike kao prodekan Medicinskog fakulteta, sedam mjeseci nakon uključenja u postrojbe hrvatske policije, poslao na edukaciju u SAD. Tomić očito ne zna još nešto važno. Isti taj Primorac je postavio temelje DNA identifikacija žrtava rata u Hrvatskoj, godinama je s hrvatskim forenzičarima radio na identifikacijama žrtava masovnih grobnica, stalno bio na terenu te iako je kao i svi drugi liječnici/stručnjaci koji su sudjelovali na terenskim radovima identifikacije imao pravo da mu to razdoblje uđe u braniteljski status, on ga se odrekao tako da ju njegov braniteljski status isključivo vezan za razdoblje kad je bio u odori.

Zbog Tomića, ali i kao spomen naših prijatelja i hrvatskih vitezova, ovo je prilika da još jednom navedemo imena članova kluba ‘Kocunar‘ koji su živote dali za slobodnu Hrvatsku: fra Mile Mamić, potpredsjednik kluba, koji je poginuo 17. srpnja 1991. u Lišanima Ostrovačkim tijekom minobacačkog napada pobunjenih Srba, Nenad Režić, junak Domovinskog rata i pripadnik ATJ Lučko ‘90, poginuo je 13. listopada 1991. kod Marinaca u proboju prema Vukovaru, Goran Kliškić, junak Domovinskog rata, zapovjednik jedinice diverzantskog voda 4. gardijske brigade, poginuo je 24. ožujka 1992. godine u Bistrini kod Stona, pokušavajući izvući ranjenog suborca Ivicu Vucu, Vedran Lasić, tragično stradao u prometnoj nesreći 17. srpnja 1992. godine nakon što je došao s bojišnice, Grgo Krištić, poginuo je 24. siječnja 1993. godine u Uskoplju kao pripadnik Brigade kralja Tomislava, Igor Braović poginuo je 22. studenoga 1993. godine koji je ratni put započeo u Tigrovima te 66. bojni Vojne policije, a nakon završene časničke škole u Specijalnim postrojbama MORH-a ‘Frankopan‘ i ‘Zrinski‘ gdje je bio zamjenik zapovjednika protuoklopnog voda.

Tomić je svojom kolumnom povrijedio mnoge, izgovorio mnoge neistine, no nas raduje što je ‘Godišnje priznanje‘ sportskim klubovima, sportašima i sportskim djelatnicima za doprinos u obrani Republike Hrvatske uvedeno kao tradicija i što će se svake godine u suradnji Hrvatskog olimpijskog odbora i Ministarstva hrvatskih branitelja dodjeljivati hrvatskim sportašima/braniteljima koji su svojim radom i djelima dali doprinos u obrani Republike Hrvatske", stoji u reakciji koju potpisuju članovi i prijatelji Taekwondo kluba Kocunar koji su uz prof. dr. Dragana Primorca bili na dodjeli Godišnjeg priznanja Taekwondo klubu Kocunar - Boran Martić, pripadnik 4. Gardijske brigade, Dražen Gržan, pripadnik ATJ Lučko ‘90., Matko Matković, pripadnik BATT-a i Stipe Odžak, pripadnik 1. Hrvatskog gardijskog zbora.