Ruski bjegunac u Baračevoj vili: Na deponiju su mi prislonili pištolj na glavu

Od proljeća 2011. godine ruski industrijalac Viktor Lavrenov (40) živi u luksuznoj dubrovačkoj vili Nevena Barača, umirovljenog bivšeg direktora Dubrovačke banke, koji je široj javnosti poznat još od afera ‘Peti ortak’ i sukoba s Miroslavom Kutlom i Ivićem Pašalićem, piše Slobodna Dalmacija.

Afera se pomalo zaboravlja, ali je Barač ponovno u središtu javnosti nakon što se doznalo da Lavrenov kao ‘osoba u sukobu s pravosuđem Rusije, Njemačke i Hrvatske’ živi kao podstanar u vili u Lozici kod Dubrovnika iako mu je, kako se tvrdi, ‘istekao najam kojeg više ne plaća te se odbija iseliti’.

Istina je ipak malo drukčija za Lavrenova koji u Velikom Novgorodu, nedaleko od Sankt Petersburga, ima mrežu supermarketa i kafića, te tvornice ‘Babilon Plus’ i ‘Čisti angel’ s 980 radnika u industriji prerade drveta i proizvodnje hrane. Za to je uzeo znatne kredite i uspio u tipično ruskoj tranzicijskoj priči koja ima dosta mutnih strana.

Zbog velikog je prihod postao meta kriminalnog podzemlja, osobito regionalnog bossa Mihaila Kazakbajeva koji ga je reketirao, tražeći polovicu prihoda. Kad se pobunio, oteli su ga i odveli na deponij izvan Novgorada i prislonivši mu pištolj uz glavu, zatražili da im prepiše svu imovinu.

- Rekao sam: ‘Hoću, ali je nemoguće odmah, jer već imam oporuku kojom sve ostaje djeci.’ Dali su mi nekoliko dana da to sredim. Ali, spakirao sam se i u listopadu 2003., na dan kad je uhićen Hodorkovski, s obitelji sam pobjegao u Dusseldorf iz kojeg sam pisanim putem prijavio kriminalno podzemlje i korumpiranu policiju. No, stavili su me na tjeralicu ruskog Interpola i nakon sedam mjeseci ekstradicijskog zatvora, Njemačka me u svibnju 2005. izručila RUsiji gdje sam bio 18 mjeseci u zatvoru. Tada mijenjam taktiku: pišem predsjedniku Putinu, Vladi i Dumi (Parlamentu, op.a.), pa regija Snakt Petersburga pokreće kaznene postupke. Ni podzemlje ne spava: od četvorice odvjetnika koje sam unajmio jednom su ukinuli licenciju, a drugog su, kao i mene, odveli u šumu i zaprijetili mu ubojstvom. Prije nego su mi ostala dvojica najneiskusnijih branitelj, uspjeli su ipak napisati moje izjave koje sam poslao iz zatvora. Koristio sam činjenicu da zatvorska upravabilježi adrese svih pisama koja su poslana iz te ustanove i stoga se ne mogu zanemariti - rekao nam je Lavrenov kojem su emisari u zatvoru više puta tražili prepisivanje imovine, a dva puta je uspio preživjeti pokušaje ubojstva.

U srpnju 2007. godine ruski je poduzetnik oslobođen optužbi, ali su ga nakon izlaska iz zatvora dočekali ruski specijalci i odveli su St. Petersburg kako bi ga lakše štitili u interesu ruskog pravosuđa.

No, ruska je mafija u Novgorodu zapalila njegovu obiteljsku kući te je njegov otac morao bježati u drugu guberniju (regiju), što Viktora nije pokolebalo, pa je preko nezavisnog televizijskog kanala javno progovorio protiv korupiranoga gubernatora.

Sve je to rezultirali smjenom gubernatora zbog prekoračenja ovlasti, ali i novim sudskim postupcima nakon kojih je smijenjen i šef regionalne policije.

Lavrenov tvrdi da lokalna policija nije imala hrabrosti zvati neke svjedoke, ali je on ostao uporan, pa je šef podzemlja Mihail Kazakbajev osuđen na 22 godine zatvora, što je utjecalo i na ostale poduzetnike koji su se ohrabrili i svjedočili.

Sugovornik Slobodne Dalmacije ističe da se tada osjećao kao na lancu, jer se Sankt Petersburgom nije smio kretati bez zaštitara. U dogovoru s vlastima, od rujna 2007. ponovno je boravio u Njemačkoj, ali je i u toj državi izazivao konflikte: zajedno s 20-godišnjim sinom Vječeslavnom udario je NIjemca koji je kao kućni majstor pokušao napastovati njegovu suprugu Tatjanu. Zbog toga je s njim u zatvoru bio i sin.

NJemački sud proglasio ih je ‘organiziranom grupom’, ali Viktor Lavrenov danas tvrdi da je, iako je sve bilo razvidno, snimka nadzorne kamere bila odbijena kao sudski dokaz.

- Mog sina su osudili na dvije i pol godine zatvora, a mene na tri godine i četiri mjeseca, iako sam isplatio odštetu i ispričao se Nijemcu koji je izjavio kako ne želi da nas osude.

Ipak, osuđeni smo i pušteni na slobodu do pravomoćnosti presude u ožujku 2011. kada je sin otišao u zatvor otvorenog tipa. Ja nisam dobio poziv za odsluženje kazne, a nisam se morao javljati policiji.

U svibnju 2011. otišao sam u Rusiju svjedočiti, ali sam tamo doživio prometnu nesreću. Bio sam tri tjewdna u bolnici, te se u Njemačku nisam mogao vratiti jer m je - istekla viza.

U Veleposlanstvu Njemačke tražio sam vizu, ali su me odbili bez obrazloženja, pa sam se zbog liječenja od posljedica nesreće, ali i zbog zdravlja djece odlučio doseliti u Dubrovnik za koji sam od prijatelja čuo da je mirna sredina koja ima vrlo blagotvornu klimu - pojasnio je Lavrenov.

Iako sugovornici mogu steći dojam da je Rus suvremeni Don Kihot što ne preže od borbi s birokratskim vjetrenjačama, ostaje i dojam neuvjerljivosti kad pojašnjava presudu njemačkog suda. Ipak, priča je ‘tranzicijski životna i kao takvu je najbolje može razumjeti samo tamošnja čeljad’, uvjeravao je novinarko Slobodne Dalmacije jedan domaći stručnjak koji u Rusiji radi kao gastarbajter.

Lavrenov je preko agencije za nekretnine pronašao vilu u Lozici, za koju mjesečni najam košta 500 eura, a potencijalne klijente uvjerava se da je nekad bila ekskluzivna, a sada samo zapuštena i puna vlage. Ipak, ruska obitelj useljava i vilu potpuno dovodi u željeno stanje.

Unajmitelj tvrdi da Trpimir Barač, mlađi Nevenov sin, nije priznao troškove koje su imali s uređenjem, uz obrazloženje kako ‘ne traži popravke iako zna da će to njemu ostati’. Uz službeni ugovor o namju traži i ostatak iznosa u gotovini, što mjesečno iznosi ukupno više od pet tisuća eura.

Prva se uplata odnosi na pola godine unaprijed, a još dvije za po tri mjeseca. Viktor od Trpimira Barača ishođuje potpise na improvizirane isplatnice za iznose u gotovini, što je kasnije iskoristio u tužbi protiv mlađeg Baračeva sina. Pokazuje i račun od 12 tisuća eura koje je svom najmodavcu isplatio u gotovini.

Tijekom boravka živi u Dubrovniku, Lavrenov jednom mjesečno odlazi na sud u Rusiju i bez poteškoća prelazi granicu. Nije međutim znao da ga je NJmačka zbog neodaziva na odsluženje zatvorske kazne stavila na Interpolovu tjeralicu, tje je 31. siječnja ove godine, na povratku u Hrvatsku, pri prelasku granice iz Crne Gore uhićen.

Tjedan dana boravio je u zatvoru i uz jamčevinu od 200 tisuća kuna izašao je na slobodu uz obvezu svakodnevnog javljanja policiji, što redovito i čini, piše Slobodna Dalmacija.