Jesu li više zelenih milijuna na brdima okrenule vjetroelektrane ili ih se oplodilo kroz hektare pašnjaka u prostranim udolinama, znaju ljudi koji žive daleko od Gračaca. Za mještane, taj je novac nevidljiv pa se njime i ne zamaraju. Njih muče puno životniji problemi, recimo, koliko si mogu priuštiti brašna u mjesnoj trgovini do koje ih jednom mjesečno vozi Crveni križ, kako će platiti struju oni koji je imaju i kad će je dobiti oni koji nemaju, hoće li morati plaćati slivne vode iako nemaju vodovodni priključak, ima li tko pokositi groblje da do groba mogu odnijeti prvoga od njih koji će otići. Rijetko gdje je politika toliko namagarčila obične ljude kao njih. Kako joj je to uspjelo?
Najveća općina u Hrvatskoj prostorno je veća od glavnoga grada, pa čak i od jedne županije - Međimurske. Smještena je u južnom, najnerazvijenijem dijelu Like, koji je spaja s jednako tako ubogim dijelom Dalmacije, onim u zadarskom i malo dalje, u šibenskom zaleđu. Tamo, silom prilika, živi oko 4000 ljudi, oko pola je Srba povratnika te malo više Hrvata doseljenih iz BiH, točno onoliko postotaka koliko je potrebno HDZ-u i njegovoj načelnici Nataši Turbić za prevagu da se domogne vlasti u dva mandata.
Ovisni o pomoći
Općinski proračun raspolaže s tridesetak milijuna kuna, međutim, izvorna sredstva, odnosno novac prikupljen od poreza, triput su manja i jedva su dovoljna za plaće općinskih službenika. Sve ostalo dolazi kao pomoć iz raznih izvora, ponajviše iz državne blagajne. U mjestu nema tvornica, zgrade su sive i oronule, putovi neodržavani. Što dalje odlazite od zgrade općine i spomenika prvom predsjedniku u parku preko puta, stanje je sve gore. Je li moglo biti bolje?
Prije devet godina na brdu iznad Velike Popine, sela oko 15 kilometara dalje, gdje pušu najkvalitetniji hrvatski vjetrovi, u pogon su puštene prve četiri vjetroelektrane u koje je Dalekovod investirao 16 milijuna eura. Sastoje se od Siemensovih agregata SWT 93 2,3 MW i daju snagu od 9,2 MW koji godišnje proizvedu oko 26 GWh. Prije tri godine na susjednom brdu Poštak niknuo je vjetropark od novih 13 grdosija promjera lopatica od 108 metara s osima vrtnje na gotovo 80 metara od tla. Njihova snaga iznosu 44,2 MW. Ta dva vjetroparka za elektrosustav godišnje mogu proizvesti električne energije dovoljne za kućanstva i javne potrebe grada veličine Karlovca.
Investicije ne staju, već ove godine trebalo bi se graditi dalje, na brdima u Bruvnu, a kasnije i na području Otrića novih 34 vjetroelektrana kapaciteta po 50 MW. Isplativost zelene energija vrlo jednostavno je objasnila bivša kninska gradonačelnica Josipa Rimac riječima: “Kad bude duvalo, ti puniš džepove”. Može se ilustrirati i primjerom koji ju je stajao Remetinca, gdje je sa svojim kompanjonima završila zbog projekta Krš-Pađene, najvećeg vjetroparka u nastajanju, koji razvija bosansko-hercegovački poduzetnik Milenko Bašić. On bi mu u sljedećih 14 godina treba donijeti zaradu od dvije milijarde kuna - samo od državnih poticaja.
Silni novac
Koliko od silnog novca ima lokalna zajednica? Njoj pripada renta od proizvedenih količina električne energije, u početku je to trebalo biti tri posto od te vrijednosti, ali se računica svela na jednu lipu po kWh. Dakle - mrvice. Međutim, u igri velikih brojki, a računajući skromnost njihova proračuna, ne može se reći da su to baš beznačajna sredstva u Gračacu. Ona trenutačno iznose oko 1,5 milijuna kuna, a taj iznos bi se mogao utrostručiti gradnjom novih vjetroparkova.
Gračac
Priča s državnim poticajima na krške pašnjake još je izdašnija. Ona je krenula od 2015. godine. Na mjere je godišnje bilo prijavljeno dvjestotinjak mještana te su ukupno ostvarivali između 15 i 20 milijuna kuna poticaja, znači u džepove im se izravno slijevao još jedan općinski proračun. Uglavnom se radilo o zemlji u njihovu vlasništvu, a pravim biznisom bavili su se veliki igrači sa strane bez ijednog kvadrata u vlasništvu, ali sa stotinama hektara državnog zemljišta u zakupu.
Ilustracije radi, među top 10 poljoprivrednika koji su držali oko sedam posto ukupne državne zemlje u sustavu državnih potpora u zakupu, na prvim mjestima bila su redovito Agrokorova poduzeća, no tri mjesta odnosila su se i na igrače koji su “obrađivali” zemlju u Gračacu. Njihova imena spominjala su se i ranije, ali su u aferi povezanoj s Josipom Rimac sada zaokružena u bilježnicama uskočkih istražitelja. Koliko je općinskih proračuna završilo godišnje u njihovim džepovima, složenija je matematika, ali je pojednostavimo na sljedećem primjeru. Zakupac državnog zemljišta za jedan hektar krškog pašnjaka može ostvariti oko 3000 kuna godišnje ako na njoj uzgaja dva grla poticane ličke pramenke. Govorimo o prihodima samo od izravnih plaćanja, ne i od prodanih janjaca koje ta autohtona lička pasmina u prosjeku godišnje dade 1,5, znači još 1000 kuna. S nekoliko stotina hektara na taj način može se živjeti pristojno, a s nekoliko tisuća dovoljno da postanete milijunaš.
Natječaje za davanje državnog zemljišta u zakup provode jedinice lokalne uprave, a načelnica Gračaca Nataša Turbić odlučila ih je, tako tvrde istražitelji, prilagoditi potrebama stočara Josipa Ravlića i Ante Sladića, za što je zauzvrat dobila 10.000 eura mita. U poslu je posredovao poduzetnik i HDZ-ovac Marinko Tokmakčija, bliski suradnik Josipe Rimac u vrijeme dok je bila gradonačelnica Knina.
Igre s preraspodjelom vrijednih resursa počele su puno prije, a u njima je također sudjelovala načelnica Turbić. Aktualnoj vijećnici zadarskog Gradskog vijeća i šefici kluba HDZ-a Elviri Sterle, odnosno njezinu poduzeću Vigens invest, Općina je izdala potvrdu o korištenju oko 3000 hektara pašnjaka, a potpisala ju je pročelnica Ankica Šulentić. Sterle je imala farmu krava, ali su one bili u Bokanjcu kraj Zadra. Ona je svejedno pokupila gotovo pola milijuna kuna poticaja. Za to nisu bile bitne krave nego općinska potvrda. No, tri četvrtine poticajnih sredstava dolazi iz fondova EU pa je zadarska političarka godinu kasnije, 2016., prijavljena Europskom protukorupcijskom uredu, koji je inicirao istragu hrvatske policije. U tom slučaju tek treba uslijediti sudski postupak.
vodovod u Velikoj Popini
Uhićeni Ravlić također poticaje ubire godinama i to preko OPG-a Drnišanina Krešimira Kneževića (jedan od onih iz top 10 zakupnika državnog zemljišta) koji je usput i kum Matilde Copić, ravnateljice Agencije za plaćanje u poljoprivredi. U tri je godine Knežević dodijeljeni mu iznos od 5,7 milijuna kuna podijelio s Ravlićem i Claudeom Jambrušićem. Taj je novac bio uzrok njihova poslovnog razlaza, a javnost je za sve doznala nakon što je izbila afera s montiranom fotografijom tadašnjeg ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića, u čijem je krilu sjedila prostitutka. Stvarni poljoprivrednici s područja Gračaca mogli su samo sanjati o zemljištima koje bi očito prilagođenim natječajima bez problema dobivali ljudi iz Zagreba, Splita, Zadra i Rijeke.
Savršeno mjesto za ilustraciju krajnjih efekata takvog načina gospodarenja državnim resursima je Velika Popina, selo koje je nekada imalo 300 đaka, a danas u njemu živi 21 starac. Na brdu iznad njih je vjetropark, a ispred nepregledni i “poticajni” pašnjaci, dalje su nova brda i nove vjetroelektrane. Putem kojim dolazimo ne mogu se mimoići dva vozila, ali to nije problem jer vam nema tko naići ususret. Stoga ne čudi što iz asfalta izbijaju buseni trave. Nema krava ni ovaca, samo pokoja mačka izleti iz žbunja. Stanovnici su svjesni da tu nešto nije kako treba, no samo se njihova susjeda 70-godišnja Nada Lukić odlučila na borbu s vjetrenjačama.
- Tu su mi htjeli staviti jednu, sto metara od kuće, ali sam ih spriječila. Rekla sam im: ‘Možete samo preko mene mrtve’. Dovoljno nas izluđuje ova iznad nje, koja je 200 metara dalje. Kada puše, ne možemo noću oka sklopiti, to psihički više ne možemo podnijeti. Kad krene, strašno fijuče, šu-šu. To sam prijavila ministarstvu pa su došli mjeriti buku, ali dolazili su ljeti i po suncu, pa nikakve koristi. Onda su mi u ministarstvu rekli, a tada je ministar bio Slaven Dobrović, da skupim peticiju od 50 potpisa. Vidite one kuće pod brdom, evo otamo, pa do onog drugog brda, sve sam obišla pješice, više od 10 kilometara, pa tamo skroz okolo i onu dragu, sve skupa 30 km. Skupila i poslala, a onda mi je Dobrović rekao da on ne može ništa - kaže ogorčena Nada Lukić.
Nada Lukić iz Velike Popine
Uzurpacija tuđe zemlje
Posvadila se i s izvođačima radova kojima je poručila da si vjetroelektrane postavljaju u Zagrebu, u svojim vrtovima, zbog čega dvije godine nisu radili ništa, a uvjerena je da ih je odvratila od gradnje u neposrednoj blizini svoje kuće. Žao joj je što se u borbu nije uključilo i ostalo stanovništvo, jer bi ih možda spriječili da uopće dođu u Veliku Popinu. Pokazuje nam brda na koja su poticaje prijavili ljudi koji nikad u životu nisu nogom kročili na te terene.
- Ma i ne znaju gdje je ta zemlja, a ja ne mogu dobiti ni na svoje. Prvo sam mislila da to može prijavljivati samo onaj tko ima stoku, međutim, kad sam došla informirati se, uvidjela sam da je jedna koja živi u Rijeci prijavila čak i moju zemlju. Rekla sam im u uredu - briši sve. Ali nisu odmah. I kada sam četvrti put došla u Zadar, kažem gospođi: Ja odavde ne idem dok ne izbrišeš. I tako su izbrisali. Onda kad sam htjela prijaviti sebe za poticaj, ona od mene traži punomoći svih suvlasnika, jer je muž imao šestero braće i sestara pa ima puno nasljednika. Pitam zašto od mene traži punomoć i kako su mogli prijaviti oni koji nemaju nikakvo vlasništvo - govori nam Nada. Uspjela je tako ishoditi poticaje za nekoliko hektara, što joj godišnje donese nekoliko tisuća kuna, iako, priznaje, ni sama ne kosi pašnjake za koje joj država isplaćuje tu naknadu.
Nebojša Rađenović, vijećnik SDSS-a: 'Ako nemaju dovoljno ruku za vlast, kupuju vijećnike, jednog su i našeg tako kupili'
Nitko ih ni za što nije pitao, ni za zemlju ni za vjetroelektrane, sve se, kaže Nada, potpisivalo u Općini.
- Kako je tako je, ali što nam nisu barem struju pojeftinili ili nas oslobodili od plaćanja televizije ili od smeća? - pita Nada.
Do njezina sumještanina Todora Stojisavljevića vodi seoski put kroz obraslo središte mjesta, ružnu svakodnevicu ilustriraju porušene zgrade koje nema nitko obnoviti, među kojima je i mjesna škola, a na lijepu svakodnevicu podsjeća česma usput. Todora pitamo kakav mu je život.
Bez vode i puta
- Vražji! Nikakav. Vratili smo se prije pet godina iz Novog Sada, ostavili smo tamo stan sinu i snahi, a mi se vratili ovdje i napravili si grobove za pokop. Još samo trebamo nadgrobnu ploču, to sada i čekam, kamenoresca iz Gospića. Nema naroda, to je najgore. Ima gore što drže nešto krava i ovaca, mi drugi živimo od mirovine, ali nam nisu priznali radni staž za vrijeme Krajine, pa imam 900 kuna, baba ima 2400. Kada smo bježali za Oluje, bilo nas je 140 domaćinstava. Ovo polje bilo je puno koza, ovaca, konja i krava - kaže nam Todor.
Pričao bi on satima o prošlim vremenima, jer od budućih je odavno digao ruke. Tako više i ne pita kad će im popraviti put ili sanirati vodovod koji je u selo doveo Franjo Josip 1876. godine.
- Nije bilo nikako, a ona je sada u zatvoru, pa će biti još manje - govori Todor, aludirajući na načelnicu Natašu.
Nju iz istog razloga u ovom trenutku ne možemo pitati zašto je sve to tako, no pokušali smo doći do njezinih najbližih suradnika. Nismo ih mislili pitati zašto u Gračacu nema nijedne tvornice ili zašto je zaposlen samo jedan čovjek po domaćinstvu, nego puno jednostavnija pitanja, primjerice, zašto djedu Todoru i njegovim susjedima nitko ne pokosi groblje? Tri dana smo pokušavali doći do Tadije Šišića, predsjednik Općinskog vijeća i dugogodišnjeg predsjednika gračačkog HDZ-a, zamjenika načelnice Turbić, Roberta Juka, a onda i do pročelnice Svetlane Valjin, ali bez rezultata. Dok je zbog zakonskih regula načelnica trenutačno iza rešetaka, za to vrijeme u njezinoj općini vlada drugi - zakon šutnje.
Ima Nataša Turbić i drugu zamjenicu, oni iz redova Srpske nacionalne manjine Rajku Rađenović, no, isto kao i SDSS-ov vijećnik Nebojša Rađenović, ona je tu samo da popuni zakonsku kvotu i bez ikakve stvarne političke moći i mogućnosti odlučivanja. On je jedini digao glas na posljednjoj online sjednici na kojoj je načelnica pripremala natječaj za, kako istražitelji smatraju, pogodovanje osumnjičenicima Ravliću i Sladiću.
Rajka Rađenović, zamjenica načelnice Gračaca: 'Da su ljudima barem nekako olakšali, uveli javni prijevoz, bilo što'
- Što ti hoćeš, ti si nepismen, nisi dobro pročitao materijal, tako mi se uglavnom obraćala. Ako nemaju dovoljno ruku za vlast, kupuju vijećnike, jednog su i našeg tako. Na pretprošlim izborima SDSS je bio u kolaciji sa SDP-om i HSLS-om pa su nakon godine njih sedmero od ukupno nas devet, prebjegli u HDZ - kaže nam Nebojša Rađenović.
Iako prostorno golema općina, imaju samo jedan mjesni odbor izvan Gračaca, u Srbu, a ostale im, kaže nam donačelnica Rađenović, nije dala osnovati sama načelnica.
- Zato što bi joj tada stalno netko dolazio i tražio da se nešto napravi - kaže Rajka Rađenović koju načelnica nije pozvala ni na jedan sastanak iako joj je formalna zamjenica pravdajući se da je ona odgovorna osoba i potpisnica te da ne želi ni zbog koga u zatvor, a to se odnosilo i na sastanke radi sastavljanja proračuna.
S vjetroelektranama, kaže, ljudi su očekivali i neki razvoj, a dobili su samo buku.
- Obavljena su istraživanja kako vjetroelektrane utječu na vuka, medvjeda i srnu, ali ne i na čovjeka. Ljudi nemaju vodu, vodovod je devastiran, 20 i nešto godina su u mraku. Doslovno nijedna kuna nije uložena, recimo, u Veliku Popinu. Da su im barem nekako olakšali, uveli javi prijevoz, bilo što. Ali sve što ste sada vidjeli zapravo je još i odlično, jer kada dođete zimi, oni su zbog snijega odsječeni mjesec dana - kaže Rajka Rađenović.
'Zaostajemo za svima'
Nju je zanimalo koliko se poticaja isplaćuje na gračačkom zemljištu, odnosno koliku rentu dobiva Općina od vjetroelektrana, ali joj načelnica nikada nije davala podatke, no kako sada nema Nataše, jedna joj je djelatnica došapnula da to godišnje bude i do 1,8 milijuna kuna. Kada bi se nešto od toga vratilo ljudima, imali bi općinu sređenu poput Obrovca i Udbine, kaže zamjenica načelnice.
- Zaostajemo za svima, jer većina novca Općina je potrošila u centru Gračaca. Nemam ništa protiv Božića, ali nije primjereno da se potroši 300.000 kuna za blagdanske ukrase u središtu Gračaca ili za uređenje fasade ili za novi nogostup na postojećem, a to su sredstva za koja se izborio SDSS na Vladi, da se financiraju područja sa stanovništvom uglavnom iz redova nacionalnih manjina. Malo mi je smiješno govoriti o preuređenju knjižnice, a malo dalje ljudi nemaju u kućama struju i vodu. Načelnica im poručuje da si iskopaju bunar, to je njezin odgovor na njihov problem - navodi Rajka Rađenović.
Načelnica, slažu se Rajka i Nebojša Rađenović, samo provodi dugogodišnju HDZ-ovu politiku, samo što je ona to digla na još višu, razinu strahovlade.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....