Šest točaka Angele Merkel za opstanak EU: Kako će mjere za spas eura utjecati na život Hrvata

ZAGREB - Nakon što se nedavno našla gotovo usamljena u inzistiranju na rigoroznoj politici štednje, njemačka kancelarka Angela Merkel ponovno je iznenadila Stari kontinent. Naime, u Berlinu pripremaju plan poticanja gospodarskog rasta u Europi, u kojoj su mnoge zemlje na rubu kaosa. Koktel Angele Merkel obuhvaća šest mjera čija će provedba, prihvati li ih ostatak eurokluba, utjecati i na Hrvatsku. S vodećim hrvatskim ekonomistima analizirali smo što bi plan željezne kancelarke donio Europi, ali i nama.

1. Posebne ekonomske zone u rubnim članicama zone eura

Prijedlog: Njemačka kancelarka predlaže da se u rubnim članicama zone eura, u kojima je kriza najjača, osnuju posebne ekonomske zone, koje bi raznim olakšicama, posebno poreznim, privlačile ulagače, čime bi se potakao rast cijeloga euro-gospodarstva. U osnovi, radi se o modelu koji primjenuju Kinezi, u čijim se slobodnim zonama odvija glavnina ekonomske aktivnosti. Zbog toga, mnogi analitičari u tom prijedlogu vide pokušaj unošenja socijalističkih elemanata u inače neoliberalan ambijent eurolanda.

ANALIZA Željka Lovrinčevića, analitičara Ekonomskog instituta: Takva su rješenja potpuno izvan konteksta EU. Radi se zapravo o elementima regionalne i industrijske politike, ali ne na razini pojedine regije, nego države u cjelini ili čak cijelih područja, poput Sredozemlja. Za tako nešto najprije bi trebalo mijenjati normativni okvir u EU, pri čemu se postavlja pitanje što bi pretvaranje, primjerice, Grčke u nekavu posebnu ekonomsku zonu donijelo EU buudći da se radi o jedinstvenom tržištu. Naime, kapital bi preko tih zona ulazio u EU i pitanje je što bi se sve tu pojavilo . Osim toga, može se postaviti i pitanje suvereniteta jer su to odluke koje bi zapravo sama Grčka trebala donositi, a ne EU.

Teško je reći što bi takva mjera donijela Hrvatskoj, kao i to bi li ona bila primjenjiva kod nas. Mi se nalazimo na problematičnom području, budući da cijeli europski jugoistok gospodarski slabo stoji, a na političkoj sceni regiji već dolazi do radikalizacije. Bojim se da život ima puno brži ritam od planova koje stvaraju europski političari. Dovoljno je, uostalom, pogledati podatke o padu industrijske proizvodnje u Hrvatskoj, koji su stravični, pa ocijeniti da je stanje u kojem se nalazimo vrlo loše.

2. Uspostava privatizacijskih fondova kako bi se ubrzala privatizacija preostalih državnih udjela u tvrtkama

Prijedlog: Vodeći se iskustvima iz nekadašnjeg DDR-a, u Berlinu predlažu osnivanje privatizacijskih fondova po uzoru na Treuhand, koji je nakon ujedinjenja restrukturirao i prodavao dotadašnje državne tvrtke. Prema pisanju slovenskih Financi, Treuhand je do 1994. godine, kada je zatvoren, restrukturirao i prodao oko 8.500 istočnonjemačkih tvrtki, u kojima je radilo oko četiri milijuna zaposlenih, a od privatizacije je prikupio oko 270 milijardi DEM.

ANALIZA Zdeslava Šantića, makroekonomista SG Splitske banke: Taj se model nakon njemačkog ujedinjenja pokazao kao razmjerno uspješan projekt. Ipak, treba reći da prihodi od privatizacije državnih tvrtki smanjuju proračunske manjkove, ali ne kroz smanjenje rashoda, nego kroz povećanje prihoda. To znači da slabe pritisci na proračune, ali da se tu radi ponajprije o privremenim mjerama jer su prihodi od privatizacije jednokratni.

Što se Hrvatske tiče, ako bi se dinamizirali prihodi od privatizacije u EU, isto bi se vjeorjatno dogodilo i kod nas, tim više što država najavljuje ubrzanje privatizacije. Imali bismo i veću konkurenciju u privlačenju stranoga kapitala. No, i ovdje bi valjalo voditi računa o tome da se radi o kratkoročnom rješenju za proračun. Iako je vrijednost imovine danas nešto manja nego prije krize, država se zadužuje skuplje nego u pretkriznim vrmeeima, pa ne bi trebalo odgađati privatizaciju. U prilog tome govori i potreba jačanja privatnog sektora u hrvatskom gospodarstvu.

3. Reforme na tržištu rada po njemačkom uzoru

Prijedlog: Iz Njemačke već godinama mediteranskim članicama zone eura, a posebno Grčkoj, stižu primjedbe da se u njihovim društvima premalo radi. Stoga je jedan od prijedloga kabineta Angele Merkel da članice zone eura promijene svoje radno zakonodavstvo po njemačkom modelu, odnosno da olakšaju otpuštanje viška radnika i da ubrzaju zapošljavanje smanjenjem nameta i socijale.

ANALIZA Predrag Bejaković, stručnjak za tržište rada s Instituta za javne financije: Gotovo je nemoguće presaditi njemačka iskustva u druge zemlje, posebno one na periferiji zone eura jer se radi o drukčijim društvima. I mi smo 90-ih godina pokušavali kopirati rješenja iz njemačkog zakona o radu, no rezultati su kod nas loši. Ta se konstatacija ne odnosi samo na Hrvatsku, nego i na druge mediteranske zemlje poput Grčke, Italije, Španjolske... Nijemci su jednostavno skloni poštivanju zakona, dok se kod nas, kao i u drugim zemljama, zakoni malo poštuju. Tu, dakle, postoji velik jaz u primjeni propisa. Drugi problem je sporost ovdašnjeg pravosuđa, dok je u Njemačkoj sudstvo brzo i učinkovito.

Unatoč tome, jasno je da ćemo u dogledno vrijeme morati ‘olabaviti’ radne propise. Ja ne mislim da su naša socijalna prava prevelika, ali ona jesu prevelika za malo i siromašno društvo koje je u krizi. Socijalna prava, poput božićnice, ne bi trebala ovisiti o položaju na poslu, nego o rezultatima rada.

4. Reforma obrazovnog sustava po njemačkom modelu

Prijedlog: Nijemci predlažu da ostatak Europe reformira školski sustav tako da se bolje kombinira teorija i praksa, odnosno da se sadržaji koje učenici nauče u školi povežu s praktičnom nastavom u tvrtkama koje se bave zanimanjima koje škole ‘proizvode’. Time bi se stalo na kraj proizvodnji kadrova koji nakon školovanja teško nalaze zaposlenje.

ANALIZA Branko Roglić, vlasnika Orbica i osnivač HUP-a: U Njemačkoj je obrazovni sustav maksimalno prilagođen potrebama gospodarstva. Tamo ima puno specijaliziranih zanimanja, a vrlo je malo kadrova “opće prakse” jer oni ne mogu pridonijeti razvoju određenog radnog mjesta. U svijetu je uobičajena praksa da se ljudi specijaliziraju za određena zanimanja jer to jača konkurentnost gospodarstva. Već odavno je cilj da se zna sve o nekom uskom segmentu. Samo tako možete biti konkurentni na današnjem tržištu. Zdrava bi logika i Hrvatskoj nalagala da poveže školstvo i gospodarstvo. Mi, na žalost, danas “proizvodimo” kadrove koje tržište ne traži, što znači da nam kronično nedostaje specijalizacija u obrazovanju.

5. Jačanje poticaja malom i srednjem poduzetništvu

Prijedlog: Malo i srednje poduzetništvo je jedan od najvažnijih generatora gospodarskog rasta i zapošljavanja kako u Njemačkoj, tako i u EU u cjelini. Očito, želja je vlasti u Berlinu da svoj recept za jačanje maloga gospodarstva prenesu i u ostale europske zemlje i tako potaknu njihov brži izlazak iz krize.

ANALIZA Ante Babić, neovisni ekonomist: Njemačka ima uređen sustav malog i srednjeg poduzentištva, koje je povezano u klastere s velikim tvrtkama. Zajedno s modelom strukovnih škola, kakav tamo postoji, taj model daje rezultate. Što se Hrvatske tiče, kod nas bi više smisla imalo kada bi država jače poticala izvoznike, a tek onda male i srednje poduzetnike. Razlog tome je što je većina naših tvrtki orijentirana na domaće tržište.

6. Pojačati ulaganja u obnovljive izvore energije

Prijedlog: Veća ulaganja u obnovljive izvore energije jedan su od ciljeva EU, a Nijemci im očito sada daju još veći značaj jer u tome vide motor-pokretač oporavka euro-gospodarstva. Njemački ulagači, uostalom, pokazuju interes upravo za ulaganja u obnovljive izvore energije, kako u ostatku EU, tako i u Hrvatskoj.

ANALIZA Goran Granić, ravnatelj Energetskog instituta ‘Hrvoje Požar’: Kada Njemačka govori o većim ulaganjima u obnovljive izvore energije, onda treba znati da ona time omogućava razvoj vlastite industrije i zaposlenosti jer Nijemci proizvode opremu za korištenje obnovljivih izvora energije. EU u cjelini potiče razvoj korištenja obnovljivih izvora energije i Hrvatska tu ne stoji loše, osim kada je riječ o sporim i složenim procedurama, što treba riješiti. No, i u segmentu razvoja obnovljivih izvora energije Europi prijeti pravi kineski tsunami, budući da Kinezi imaju tehonologiju za korištenje obnovljivih izvora, a njihove su cijene niže. U slučaju Hrvatske, veće korištenje obvnovljivih izvora energije treba promatrati u okvirima cjelokupne industrijske politike. Naime, bez značajnijeg uključenja hrvatske industrije u proizvodnju opreme, nama će razvoj obnovljivih izvora energije u Europi donijeti samo povećanje uvoza opreme i veće troškove proizvodnje.