PIŠE DRAŽEN KRUŠELJ

Sjetili smo se zakopanih trauma, a onda se ukazao Kaneko i u zadnje vrijeme osporavani wunderkind

Dinamo je u četvrtak napokon djelovao kao baš ozbiljna momčad, društvo s prepoznatljivom fizionomijom i idejom igre

Slavlje igrača Dinama

 Damir Krajac/Cropix

Zamirisalo je na premasno jelo iz bakine kuhinje u trenutku kada je Cedric Bakambu pred kraj poluvremena izronio iz anonimnosti da pospremi loptu iza Nevistićevih leđa za vodstvo gostiju. Premda se njegov klub odavno obračunao s europskim demonima i u posljednjih je desetak godina pobjeđivao Arsenal, Chelsea, Benficu i Sevillu te razmontirao Tottenham i Atalantu, Dinamov navijač u ovakvim se nevoljama neizbježno prisjeti Auxerrea i Steaue, a oni mlađi i Newcastlea. Zar ćemo zaista vremenskim strojem trideset godina unazad, u ono vrijeme kada su u kolektivnu memoriju plavih zakopane traume iz krvavih nogometnih horrora?

Bez brige, samurajski hladnokrvno Takuro Kaneko je otklonio strepnje punog Maksimira pospremajući iz peterca u mrežu...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 03:21