Škotski producent Martin Swan: Nabavili smo papire i sve platili. A on nam je odbio izdati dozvolu. I to triput. Bez objašnjenja!

DUGA RESA - Inspektor iz dugoreške policijske postaje nakon kraće vožnje pitoresknim krajem stigao je do sela Protulipa i potražio Martina Swana. Kratko je porazgovarao s njim, a prije tog obišao je i Slavka Mariniča, šefa dugoreške ispostave županijskog Upravnog odjela za prostorno uređenje, građenje i zaštitu okoliša. Zanimalo ga je da li je državni službenik Marinič očekivao kakav financijski “poguranac” pa je zbog toga eventualno otezao s izdavanjem dokumentacije tom Škotu iz Edinburgha koji na imanju koje je kupio želi urediti glazbeni studio.

Inspektor je provjeravao i Martinove dolaske u Hrvatsku, odnosno broj sastanaka s Mariničem. Pokušat će utvrditi je li smisao serije sastanaka zbog jednog papira bio izvući novac od stranca.

Priča Martina Swana, pjesnika i glazbenog producenta, i njegove supruge Anne u hrvatsku javnost dospjela je preko uglednog britanskog dnevnika Guardian, kojem se Anna požalila na birokraciju u Hrvatskoj, izražavajući sumnju da lokalni službenik oteže s dokumentacijom za njihovu investiciju i da bi sve bilo gotovo da su ga podmitili.

Dokaz o uplati

Prema informacijama objavljenim u engleskom tisku, otkrili smo da je “Gospodin M.”, kako su nazvali službenika, Slavko Marinič, ugledni karlovački inženjer arhitekture, dugogodišnji političar, član HSLS-a i dugogodišnji predsjednik Vijeća slovenske nacionalne manjine u Karlovcu. Marinič nam je to i potvrdio, ali se ogradio od ikakva spomena traženja mita.

Rekao nam je da je Ured preuzeo od kolege koji je preminuo i da mu jednostavno treba vremena da sve odradi. Martin je, kaže, svu dokumentaciju, s projektom, priložio još u kolovozu prošle godine.

- Stranci smo u ovoj predivnoj zemlji i jednostavno nismo ništa htjeli raditi mimo zakona, pa ni najmanje građevinske zahvate. Htjeli smo za sve imati dozvolu. Zato smo prikupili svu potrebnu dokumentaciju i priložili je u Ured u kojem je tada radio Mirko Malović. Bio je susretljiv i prijateljski raspoložen i rekao je da neće biti nikakvih problema s izdavanjem dozvola. Napomenuo je samo da trebamo platiti neki vodni doprinos Hrvatskim vodama i da to priložimo u dokumentaciju. Nakon toga, treba samo udariti pečat i možemo krenuti s radovima. Kako se spremala zima, otišli smo u Škotsku i vratili se u ožujku. Platili smo taj vodni doprinos i odnijeli ga u Ured. Doznali smo da je u međuvremenu gospodin Malović, nažalost, umro, a na njegovu nas je mjestu dočekao gospodin Marinič. Dali smo dokaz o uplati i očekivali taj završni pečat. No, on je rekao da je našao još neki papir i da moramo čekati deset dana. Vratili smo se za deset dana, opet je rekao da mora još nešto odraditi i rekao nam da se javimo za još deset dana.

Imali smo tako tri odgode, bez ikakva objašnjenja - ispričao je ogorčeni Martin, dodajući da su nakon svega bili toliko razočarani da Anna jednostavno nije mogla izdržati, pa je napisala pismo londonskom Guardianu.

U Hrvatskoj je stekao mnogo prijatelja među kojima se raspitao u čemu bi mogao biti problem.

Nekadašnji sjenik

- Mislili smo da je tako jer smo stranci, ali svi su mi rekli jednu riječ: mitologija - rekao je smiješeći se Martin. Ironično je dodao da je vjerojatno sve bio veliki nesporazum, nadajući se da će uskoro započeti s gradnjom studija na temeljima nekadašnjeg sjenika starog imanja s drvenom kućom koje je kupio prije dvije godine.

Martin i supruga Anna oduševljeni su Hrvatskom i ljudima koji ih okružuju te misle da je neugodno iskustvo s dozvolama samo slučajan incident. Smatra da će izgradnjom glazbenog studija napraviti odličan posao za selo u koje se misli preseliti za pet, šest godina, ali i za Hrvatsku.

Najveći studio

- Nisam nigdje u Hrvatskoj vidio neki veći studio, možda u Jadran filmu, pa se za zahtjevnije stvari mora putovati u Sloveniju. Ovdje želim izgraditi nešto što se u Hrvatskoj ne može naći - kaže Martin Swan.