Šok u Zaprešiću, susjedi ne mogu vjerovati što se dogodilo, grad natkrila tuga: ‘Bio je tako dobar prijatelj. Super dečko...‘

Jedna je riječ dovoljna za opisati emocije Zaprešićana ove oblačne nedjelje, 26. svibnja. Šok. Vijest o tragičnoj smrti mladog tehničara njihove Hitne pomoći pri Domu zdravlja ostavila ih je u nevjerici. S Ivanom Đ. (1994.) tijekom njegova višegodišnjeg staža gotovo se svaka obitelj iz Zaprešića i okolice kad-tad susrela. Mladi tehničar koji je u subotu, 25. svibnja, poginuo u padu zrakoplova Cessna kod Stupnika u okolici Zagreba uvijek je, kažu, bio vrlo stručan u svom poslu, istovremeno pozitivan i empatičan prema njihovim nevoljama. Posebno su pogođeni njegovi kolege s kojima je svakodnevno radio.

- Ne mogu vjerovati što se dogodilo. Nitko od nas. Sinoć su mi kolege javile što se dogodilo, svi smo zatečeni. U ovom poslu niste samo kolege, jedni ste drugima potpora kroz svakodnevne izazove s kojima se susrećemo. Ma koliko god mi bili profesionalci, neke su situacije emotivno izazovne. Ivan je bio vrijedan, empatičan, profesionalan, što da kažem? Super dečko. Teško mi je bilo što više reći jer još uvijek sam u šoku - rekao je za Jutarnji Petar Piculek, tehničar Hitne pomoći u Domu zdravlja.

Njemu i kolegama ovo je druga, vrlo emotivna turbulencija u zadnjih mjesec dana. Njihova je ekipa iz kante za smeće izvadila netom prije rođenog dječaka Ivana, zbrinula ga i održavala na životu do dolaska u zagrebačku bolnicu. I taman kad su se oporavili od šoka, a dječak se oporavio i danas je dobro, pogodila ih je ova tragedija.

Ivan Đ. s roditeljima je živio u Prigorju Brdovečkom, jedini od petero ljudi koji su se u subotu poslijepodne ukrcali na let Cessnom nije preživio pad zrakoplova netom nakon polijetanja. Jedan je putnik s teškim ozljedama kralježnice operiran u KBC-u Dubrava, ostalih troje su prošli s lakšim ozljedama. Pretpostavlja se da su krenuli na skakanje padobranom.

Ivan je, kaže nam Petar, bio zaljubljen u svoj novi hobi, padobranstvo.

- Posljednjih godinu dana s velikom strašću pričao nam je o svojim skokovima padobranom, pokazivao nam videosnimke… Baš je volio to što radi i svaku je priliku koristio za skokove. Završio je i za instruktora. Bilo nam je zanimljivo slušati ga i gledati te videosnimke - kaže Petar.

Kad je on, prije tri godine, odmah nakon završetka školovanja došao na svoj prvi posao, Ivan mu je bio velika podrška, savjetovao ga i podučavao.

- Baš je uvijek bio spreman pomoći, podijeliti svoje iskustvo sa mnom. Nisu to fraze, jednostavno je bio jako dobar prijatelj i kolega. Iskreno će nam jako nedostajati njegova profesionalnost, žar s kojim je pričao o padobranstvu i njegov otvoreni duh - kaže Petar.