ŠTO SE ZAPRAVO DOGAĐA S HRVATSKIM RIJEKAMA Nakon kataklizmičnih prizora iz Istre sve je jasnije da su naše vodne zalihe sve manje

Iznimne oborine, koje su u Istri izazvale porast vodotoka u koje je dospjela ogromna količina otpada, dio su sve češćeg razornog bujičnog djelovanja rijeka, u kojima se ukupna godišnja količina vode zapravo smanjuje, kažu istraživanja.

Stručnjaci stoga ističu potrebu istraživanja voda, poboljšanja sustava upravljanja okolišem, a posebno prilagođavanja klimatskim promjenama.

Trend povećanja temperature zraka i smanjenja oborina

Nedavni zajednički projekt hrvatskih i slovenskih karstologa (stručnjaka za krš) "Živo", u okviru kojeg su istraživali prekogranične slivove na području Istre, objavio je kako je na tom području u protekle 52 godine utvrđen trend povećanja temperature zraka za 4,5 posto na 10 godina, te trend smanjenja oborina za dva posto na deset godina.

Također, za neke od vodenih tokova na tom području, primjerice slovensku rijeku Rižanu, utvrdili su smanjenje protoka od čak 10,3 posto na deset godina.

I dok se vodni resursi smanjuju, premda neki službeni ističu da je Hrvatska među vodećima po vodnim zalihama, a povećavaju suše i kratka bujična, razorna razdoblja rijeka, stručnjaci pozivaju na potrebu ozbiljnih istraživanja ciklusa punjenja i pražnjenja vodnih resursa i kretanja podzemnih voda.

Također upozoravaju na nenadomjestiv ekološki utjecaj visokih voda, koja elektroprivrede i vodoprivrede nastoje prikazati uglavnom kao štetne pojave, a zapravo imaju važnu ulogu održavanja ravnoteže u okolišu.

Na dnu Lukine jame voda raste 100 metara

Najnovija istraživanja pokazuju da se razina podzemnih voda u Velebitu između ponora Like, Gacke i mora, čije je ponašanje slabo poznato, za samo 42 sata podigne za više od 100 metara.

Istraživanje su proveli hidrogeolog Andrej Stroj i fizičar Dalibor Paar u jamskom sustavu Lukina jama - Trojama na Velebitu, koji je s 1431 metra najdublji od tri jame čija dubina prelazi po tisuću metara.

Rezultate su u međunarodnom znanstvenom časopisu "Hydrological Processes" opisali kao "vrlo složenu dinamiku vode i zraka u tom dubokom krškom sustavu, koja omogućuje pojavu leda do dubine i od preko 500 metara“.

Dinamika vodostaja sifonskog jezera na dnu sustava Lukina jama - Trojama određena je prostornom konfiguracijom i provodnošću stalno potopljenih vodnih kanala nizvodno od špilje.

Gotovo cijelo razdoblje praćenja vodostaj sifonskog jezera kretao se u uskom rasponu od nekoliko metara, a veliki poplavni događaji obično traju samo nekoliko dana, ističu stručnjaci.

Za to vrijeme razina vode brzo raste, a zatim se smanjuje gotovo jednako brzo. Smanjenje protoka nizvodnih podzemnih kanala uzrokuje povratno podizanje razine vode, koje se u ekstremnim slučajevima povećava za više od 100 metara.

U slivu Neretve najbrži podzemni tok vode

Ekstremni rasponi u kretanju voda u Dinarskom kršu ranije su posebno dokumentirani u sustavu Omble kraj Dubrovnika, u kojoj promjene razine podzemne vode znaju iznositi do 100 metara dnevno, a ukupne razlike u razinama najnižih i najviših voda i do 200 metara.

U slivu Neretve zabilježene su i najveće poznate brzine podzemnog tečenja vode. Podzemni tok koji se na površini pojavljuje kao Neretvina pritoka Bunica zna dostići brzinu od 13 kilometara na sat, što ujedno znači i silovitu brzinu širenja potencijalnog zagađenja.

Hrvatski i slovenski karstolozi pratili su u okviru projekta "Živo" hidrološke, kemijske i biološke parametre dva vodna vala na slivovima rijeka Mirna i Rižana iz sredine i potkraj lipnja 2015. godine.

Prvi vodni val bio je rezultat oborina od 25 milimetara, a drugi u vrlo kratkom vremenu od 71 milimetra kiše.

Nakon prve količine oborina od 14. do 16. lipnja na vodotoku Rižane nije bilo bitnijih promjena. Došlo je samo do kratkotrajnog podizanja razine vode na izvoru Rižana od 40 centimetara, a protok rijeke se povećao s 0,5 na 1,2 kubični metar u sekundi, kaže se.

Drugi val, koji je rezultat znatno intenzivnijih oborina u noći s 23. na 24. lipnja, s maksimalnim satnim intenzitetom od 22 milimetra, podigao je razinu Rižane za metar i pol i povećao njezin protok na 10,6 kubičnih metara u sekundi.

Slično je reagirao i Mirnin izvor Sveti Ivan, dok je najmanje promjene zabilježio izvor Bulaž, također na rijeci Mirni.

Vidljiv trend opadanja prosječnih godišnjih protoka

Prvi val je uslijedio nakon izrazitog polugodišnjeg sušnog razdoblja, pa je velika količina vode popunila prazne podzemne kanale.

Tako je došlo samo do istjecanja starije vode koja je bila uskladištena u podzemlju, objašnjavaju Metka Petrič, Nataša Ravbar i Janja Kogovšek iz Instituta za krš u Postojni, Clarissa Braun iz slovenskog Zavoda za zdravlje, okoliš i hranu, te Ranko Biondić sa Sveučilišta u Zagrebu.

U drugom valu nakon pet sati oborina na izvoru Rižarne se počela podizati razina voda, ali je i dalje bila bez promjene električne provodljivosti i mutnoće, što je pokazivalo da se i dalje radi o vodi koje je bila uskladištena u podzemlju, a ne o novim oborinama.

Tek u sljedećoj fazi je zabilježena voda veće električne provodljivosti i više mineralizirana, koja se nalazila po manje dostupnim džepovima podzemnih kanala. Ta je voda pokrenula sedimente iz kanala, što je rezultiralo povećanom mutnoćom.

Slijedila je faza smanjenja električne provodljivosti i povećane mutnoće vode, koja je ukazivala na dotok novih oborina s krške površine na slivu rijeka.

U drugom valu zabilježen je porast biokemijske potrošnje kisika u vodi, što ukazuje na stupanj zagađenosti vode organskim spojevima, te na visoke koncentracije željeza, aluminija i mangana, koje prate povećanu mutnoću jer ih prenose otopljene čestice u vodi, kaže se.

Sva tri izvora, napominju istraživači, imaju vidljiv trend opadanja prosječnih godišnjih protoka, a oba navedena istraživanja upućuje na potrebu daljnjih istraživanja ponašanja voda u kršu.