Što stoji u ugovoru o koncesiji autocesta

Budući privatni koncesionar koji će za oko 3 milijarde eura preuzeti 1024 kilometra hrvatskih autocesta moći će njima upravljati maksimalno 40 godina, a ne 50 kako je to bilo prvotno planirano, morat će zadržati sve radnike HAC ONC-a u idućih tri do pet godina, a neće moći ni dizati cijenu cestarine bez odobrenja Vlade.

To su samo neki od detalja iz nacrta koncesijskog ugovora koji se priprema u Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture, a do kojih je ekskluzivno došao Jutarnji list.

Nacrt koncesijskog ugovora koji ima više od 400 stranica trenutno se prevodi na hrvatski, a bit će gotov do sredine rujna, kada će biti i ponuđen potencijalnim koncesionarima koji su iskazali interes za monetizaciju autocesta. Nakon toga, investitori će imati rok od 45 do 60 dana kako bi poslali obvezujuće ponude, a konačna cijena monetizacije ovisit će, među ostalim, i o duljini koncesije. Na nacrtu ugovora radi tvrtka Shearman & Sterling koja je angažirala odvjetničko društvo Hanžeković i partneri nakon što je DORH dao značajne primjedbe na prvu verziju nacrta koju je izradila odvjetnička kuća Wolf Theiss.

Skraćen rok

Iako se nacrt ugovora još izrađuje, mi smo doznali ključne točke koje sadrži taj dokument. Uz već spomenuti rok koncesije od 30 do 40 godina, a ne 50, tu su još i parametri koji definiraju ravnomjernu podjelu rizika koncesionara i države, način obračuna cestarine, uvjeti za 2800 radnika HAC ONC-a koji će se morati poštovati, standardi održavanja i sigurnosti, te buduća ulaganja investitora.

Kad je riječ o ravnomjernoj podjeli rizika, u nacrtu koncesijskog ugovora definirano je da će država jamčiti za sadašnji prosječni dnevni promet vozila na godišnjoj razini od 13.627 vozila. Ako se taj promet drastično smanji zbog nepredviđenih situacija, poput prirodnih nepogoda (poplava, požara, potresa...), zatvaranja dijela autoceste zbog sigurnosnih razloga ili pak krize na tržištu nafte, država će tu pomoći koncesionaru. O kojoj će vrsti pomoći biti riječ, još nije definirano, a to će biti i stvar pregovora.

Naknada štete

Međutim, ono što se spominje jest tzv. subordinirani zajam koji bi omogućila država. Naši izvori napominju da nije riječ o novcu koji bi država dala koncesionaru nego zajmu s tržišnom kamatom koji bi se vraćao čim se promet vrati u normalu. Slične odnose država je imala i s Autocestom Zagreb - Macelj, odnosno austrijskim Strabagom. Svi ti detalji razrađuju se i komuniciraju s Uredom za kompetitivnost EU kako bi se došlo do rješenja koje ne bi predstavljalo nelegalnu državnu potporu, tako da je moguće nekoliko scenarija.

S druge strane, ako dođe do značajnog porasta prometa, što će također biti definirano ugovorom, država i koncesionar dijelit će dobit. A ako dnevni prosječni promet vozila na godišnjoj razini naraste za, primjerice, 50 tisuća, budući koncesionar morat će izgraditi i treću traku autoceste. Ono što najviše plaši hrvatske građane je mogućnost drastičnog povećanja cestarina, no u nacrtu ugovora stoji točno određena formula koje će se koncesionar morati pridržavati. Glavna značajka te formule je indeksacija po kojoj HAC i sada računa cijene. Uz dužinu dionice i neke druge parametre, cijena cestarine ovisit će i o inflaciji. Ako inflacija na godišnjoj razini bude, primjerice, 2 posto, cijena cestarine moći će se dići za 1 posto. Jednostavno rečeno, cestarina će se računati s obzirom na postotak inflacije minus jedan posto (ako je inflacija 4 posto, cijena će se moći dići za tri posto). Bitno je i to da koncesionar neće moći dići cijenu bez odobrenja Vlade.

Nova uloga HAC-a

U koncesijskom ugovoru definirano je i to da će budući koncesionar morati zadržati zaposlenike HAC ONC-a u idućih tri do pet godina, odnosno svih oko 2800 radnika i dalje će imati ista prava, a najvjerojatnije će im se ponuditi i model radničkog dioničarstva. Radnici će preko ESOP-a moći stjecati do 25 posto dionica.

Kad je riječ o standardima i sigurnosti, naši izvori kažu da će oni ostati isti kao do sada. Ugovor točno precizira, primjerice, ulaganja i održavanje autoceste. Ako koncesionar bude morao svakih 10 godina mijenjati gornji sloj asfalta, plaćat će penale ako to ne napravi, a moguć je i raskid koncesije. Nakon potpisivanja ugovora, što se očekuje najkasnije do veljače iduće godine, jedan od scenarija je da se ARZ u nekom razumnom roku likvidira, a 40-ak radnika, koliko ih je ostalo, dobit će otpremnine. U HAC-u bi, prema planovima, od 220 zaposlenika, ostalo njih 70 do 80 koji bi preuzeli ulogu nadzornika koncesije, a prema direktivi EU, Hrvatska je dužna osnovati centralnu jedinicu za praćenje i kontrolu cjelokupnog prometa, što bi također obavljao HAC.