Strah i smrt ponovno su živi: ‘Radio sam i bilo mi je bolje. Sada noćima ne spavam, pijem tablete...‘

Na ulaznim je vratima okačen komad papira na kojemu piše ovako: "U ovoj prostoriji je zabranjeno ne smijati se". Sva šesnaestorica unutra tu su zabranu prekršila. Ozbiljna im lica skriva higijenska maska, zabrinute poglede nema što skriti.

Za glavnim stolom, njima nasuprot, sjedi predsjednik, a do njega doktorica. Na središnjem dominira raspelo. Isusu s desna je uokvireni državni grb, a slijeva slika blaženog Alojzija. Predsjednik pravi prozivku, usput stavlja kvačice uz imena onih koji idu na Plitvice. Netko pita mora li baš na izlet, a on odrješito kaže: "Moraš, i to ti je terapija" i ne dižući pogled čita dalje imena. Taman je predsjednik došao do kraja, kadli se s vratiju u "ispovjedaonicu" čuje bojažljivo: Dobar dan. Neki odgovore, neki kimnu, jedan mu...