ZAGREB - Treba li Split slušati ministra Biškupića i ne dopustiti gradonačelniku Željku Kerumu da imenuje svojeg šefa splitskog Hrvatskog narodnog kazališta?
Nažalost da.
Ne bih ulazio u raspravu o sposobnostma Duška Mucala za poziciju prvog čovjeka splitskog HNK. Čak ni u to je li on “Kerumov čovjek” ili pretendira na to mjesto po nekim sasvim drukčijim kriterijima. Ne bih zapravo uopće više govorio o Dušku Mucalu. Kao i u mnogim situacijama dosad u kojima su se kao protagonisti našli kontroverzni splitski poduzetnik Željko Kerum i institucije Republike Hrvatske, u slučaju šefa splitskog kazališta jasno se postavlja problem loše definicije pojma lokalne samouprave u Hrvatskoj.
Zašto, dakle, Split mora slušati ministra Biškupića?
Zato jer tako piše u Zakonu o kazalištima.
Prema tom zakonu “kazališna djelatnost je od interesa za Republiku Hrvatsku i obavlja se kao javna služba”. Prema istom zakonu, intendanta nacionalnog kazališta, na prijedlog kazališnog vijeća, imenuje i razrješava predstavničko tijelo osnivača, a potvrđuje ministar kulture.
Jednako tako, sredstva za rad nacionalnih kazališta - a to HNK jest, neovisno o gradu u kojemu se nalazi - dužan je osigurati ministar kulture RH “u skladu s propisima i odgovarajućim kolektivnim ugovorom”.
To je, zapravo, prilično jasno. Ono što u cijeloj priči ne valja prvo je identifikacija bilo kojeg državnog ministarstva sa Zagrebom, jer i Zagrepčani, neovisno o činjenici da sva ministarstva sjede u Zagrebu, imaju pravo na lokalnu samoupravu i često se ne slažu s odlukama ministarstava.
Drugo, kao nebrojeno puta dosad otvara se pitanje javnog, lokalnog i privatnog - tri pojma koja Hrvati uporno odbijaju naučiti razlikovati.
Hrvatsko narodno kazalište Split javno je nacionalno kazalište, to piše u osnivačkim aktima i to ga, kao i svaki drugi HNK (a postoje još u Zagrebu, Rijeci i Osijeku) razlikuje od lokalnih i privatnih kazališta. Takvo kazalište u nadležnosti je ministra kulture i od toga ne može pobjeći.
Istovremeno Splitu nitko ne brani osnivanje vlastitog lokalnog kazališta, koje će biti “slobodno” raditi mimo odluka ministra (pogotovo ako ne kani tražiti novac iz državnog proračuna), kao što i bilo koji privatni mecena može bilo gdje osnovati vlastito kazalište.
Ukratko, želi li Kerum biti samostalan i u postavljanju šefa splitskog kazališta, neka osnuje svoje. Bude li u tome dobar, bit će zapamćen kao mecena i ući će u nacionalnu povijest baš kao što su i tajkuni poput kontroverznog gospodara čelika Andrewa Carnegieja završili u američkoj. Da bi to uspio, može slijediti Carnegijevu krilaticu - “Sramotno je umrijeti bogat” - kojom je tajkun lakonski tumačio svoje ogromne troškove na mecenstvo i filantropiju.
Sve dotad, Kerum mora slušati državnog ministra, ma tko to bio.
* don Ivan Grubišić, Splićanin u Splitu:
- Kerum brani sebe i zato proziva Zagreb, da bi opravdao svoj nerad. U Splitu je veliki broj nezaposlenih, nema kapitalnih investicija... No, činjenica je da je Hrvatska je centralizirana. To nije dobro. Glavne odluke se donose u Zagrebu, puno novaca tamo dolazi. Zalažem se za povijesne regije, ne za županije, s više samostalnosti.
* Jerko Rošin, saborski zastupnik HDZ-a, Splićanin u Splitu:
- Pitanje centralizacije Hrvatske je prejaka politička tema da bi se apsolvirala u dvije-tri rečenice. To nije samo izbor indendanta ni samo pitanje Splita. Treba vidjeti je li Hrvatska centralizirana ili nije. Potvrđivanje indendanta ne znači nužno centralizaciju, to je dogovorena procedura. Ministar Biškupić nije učinio ništa što nije dio njegovih ovlasti. Pitanje je da li ga je Vijeće dobro savjetovalo.
* Almira Osmanović, ravnateljica Baleta HNK Split, Zagrepčanka u Splitu:
- Vidi se jaka centralizacija. Zagreb se preferira, lakše se u njemu živi, život je u Zagrebu, on je centar. Novac je u Zagrebu, za sve ima puno više novaca. Trebalo bi drukčije rasporediti sredstva, da ne bi bilo antagonizama. Split je ipak ugodniji za život, ali iz njega sva mladost odlazi. Zato bi se oko toga trebalo pobrinuti više. Ako se to događa gradu drugom po veličini u hrvatskoj, kako je tek živjeti u nekom manjem mjestu.
* Dražen Lalić, sociolog, Splićanin u Zagrebu:
- Stoji teza o centralizaciji Hrvatske, ali u ovom slučaju se ne radi o tome, nego je meritum (ne) postojanje stručnosti za obnašanje vrlo važne društvene funkcije kao što je indendant HNK-a. Inače, utjecaj rigidne centralizacije je poguban, tu smo između Skile i Haribde. Zbog velike usmjerenosti ka Zagrebu, kadrovski kapaciteti gradova su se ispraznili, pa nema kvalitetnih kandidata, i to je Skila. S druge strane, Haribda je velika opasnost da zastavu regionalizma počnu nositi akteri orijentirani ka populizmu i primitivizmu koji nisu za razvoj i povezivanje. To se dogodilo Slavoniji s Glavašem, a i Splitu se može dogodito slično zatvaranje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....