Svećenik koji je prozvao župljane zbog novca: 'Tko me treba, nek’ me pošteno plati, samo od milodara ja plaćam struju, plin, vodu...'

Preko noći ste postali medijska zvijezda zbog kritike župljana koji vam daju malo novca za posvećenje kuća. Kako danas reagiraju ljudi oko vas?

Je, to vam je moć internetskih veza da za dva dana nepoznat svećenik postane javna osoba. Evo i danas sam u posvećenju kuća i blagoslovu obitelji. Od svojih župljana dobivam samo pozitivne reakcije, a zovu me i mnogi nepoznati ljudi i daju mi podršku. Vi ste prvi novinar koji me uopće zval.

Svećenik: 'Milodari manji od 50 kuna su vrijeđanje! Djetetu kupujete iPhone, a meni dajete samo 20 kuna!'

Jeste li imali kakvih neugodnosti i kritika iz svećeničkih krugova?

Ne, zakaj bih imal. Ja sam mlad svećenik koji pomalo dolazi u Isusove godine i koji nema što izgubiti. Dolazim iz obitelji u kojoj sam se naučil raditi, ali i reći ako me nešto smeta. Tako sam i za Međimurski portal dal izjavu i pojašnjenje zakaj me smeta to licemjerje da se svećeniku daje manje od 50 kuna za blagoslov obitelji, a istovremeno se za blagdane kupuju skupi pokloni. Ne vidim kaj je tu sporno.

Kriza je pa je ljudima, izgleda, zasmetalo vaše sitničarenje. A otkud vam i ta priča da živite samo od milodara vjernika?

Ja vam druge plaće nemam od one koju skupim kod blagoslova obitelji i što dobijem od milodara. Od toga treba platiti režije za župni ured, struju, plin, vodu, telefon. Ja sam došao službovati u mjesto gdje se crkva srušila, ali ne osvrćem se na zle jezike. Ja stojim iza toga što sam rekao: - Ako me netko ne treba, neka mi ni ne otvara vrata.

Zar vi ne dobivate normalnu mjesečnu plaću?

Mislite državnu? Mene država ne plaća, nego me župljani plaćaju. Nisam ja profesor i ne predajem na bogoslovnom fakultetu da me država plaća. Kao svaki pošten čovjek, živim od onoga što sam skupio, prikupio kao nagradu za svoj rad. Nisam kruha gladan, ali žao mi je da me zovu oni koji me ne trebaju.

Možda ljudi nemaju više od onoga što daju ili vas više smeta što sirotinja daje više nego oni koji imaju?

Nije problem tamo gdje nemaju jer tamo ja i nisam tražio. Danas je demokracija, svatko može sam za sebe odlučiti što mu treba, a što ne. Sad je postalo odjednom interesantno zbog uvođenja zdravstvenog odgoja pod povećalo stavljati šta radi jedan običan seoski župnik. Bavimo se nevažnim stvarima, tako sam i ja postao žrtveno janje u prepucavanju oko druge stvari. To je tak kod nas.