TAJNA TUŽBE PROTIV SRBIJE Otkrivamo kako će Hrvatska voditi posljednju pravnu bitku u Haagu

Između 1991. i 1995. godine Savezna Republika Jugoslavija opetovano je prekršila Konvenciju o genocidu.

Izravno kontrolirajući djelatnost svojih obavještajnih agenata, postrojbi i raznih paravojnih postrojbi na teritoriju Hrvatske, na području Knina, Dalmacije, istočne i zapadne Slavonije, Savezna Republika Jugoslavija je odgovorna za “etničko čišćenje” hrvatskih državljana iz tih područja – proces koji je također rezultirao velikim brojem prog­nanih, ubijenih, mučenih ili bespravno zatočenih hrvatskih državljana... – tako počinje hrvatska tužba za genocid protiv Srbije koju je 1999. sastavio tadašnji ministar pravosuđa i profesor emeritus na zagrebačkom Pravnom fakultetu Zvonimir Šeparović, piše Globus .

Obrazloženje te tužbe, odnosno njezin Memorijal dvije godine kasnije, napisali su pravnici – današnji predsjednik Ivo Josipović i današnji pomoćnik glavnog tajnika UN-a Ivan Šimonović.

Dugo očekivani sudski proces u kojem će Hrvatska pokušati dokazati da je Republika Srbija tijekom Domovinskog rata počinila zločin genocida protiv hrvatskog naroda trebao bi započeti u ožujku iduće godine.

Hrvatski pravni tim s domaće strane predvodit će redovita profesorica međunarodnog prava na riječkom Pravnom fakultetu Vesna Crnić-Grotić i redoviti profesor međunarodnog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu Davorin Lapaš, a međunarodnu stranu hrvatskog pravnog tima predvode bivši glavni tužitelj za Englesku i Wales Keir Starmer i profesor međunarodnog prava na Sveučilištu Cambridge James Crawford.

Srbijansku stranu zastupa bivši vojni sudac i, kako kažu susjedi, talentirani pisac Saša Obradović, a odluku će donijeti sudsko vijeće od 15 sudaca među kojima je i ad hoc imenovani hrvatski ekspert za međunarodno pravo Budislav Vukas.

Očekuje se da će sudski proces trajati između jedne i dvije godine.

U posljednjih 14 godina hrvatska tužba prošla je kroz brojne turbulencije i nekoliko puta bila blizu povlačenja, ali s obzirom na brojne okolnosti do toga nije došlo. Posljednji put takva mogućnost pojavila se ubrzo nakon dolaska na vlast Kukuriku-koalicije. Ponovno je otvorena rasprava o navodnoj besmislenosti tužbe, a u korist njezina povlačenja ponuđena su dva argumenta.

Prvi se ticao diplomatskih odnosa sa Srbijom. I predsjednik Josipović i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić više puta su ponovili kako bi tužbu trebalo povući ako Beograd pristane u nekoj vrsti izvansudske nagodbe učiniti određene ustupke prema Hrvatskoj.

Bilo je zanimljivo pratiti kako se jedan od autora Memorijala tužbe, Josipović, trudi objasniti zašto bi Milanovićeva Vlada trebala odustati od sudskog procesa. Uglavnom se spominjalo kako bi Srbija zauzvrat pomogla Hrvatskoj u pronalasku nestalih, da bi vratila oteto kulturno blago i slično. Drugi argument ticao se presude Međunarodnog suda pravde iz 2007. u slučaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije u kojem je sud utvrdio da Srbi na teritoriju BiH nisu izvršili genocid. Doduše, utvrđen je genocid na području Srebrenice, ali je sud presudio kako taj genocid nije izvršila Srbija. Krivnju Srbije sud je pronašao u činjenici što Srbija nije spriječila genocid i to je bilo sve.

...

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA