MILIJUNSKI POSLOVI

TAJNA USKOKOVE VARAŽDINSKE OPTUŽNICE Čehok omogućio Radimiru Čačiću i sebi zaradu od 680 tisuća eura

Otkrivamo kako je Coning poslovao s gradom Varaždinom i Vladom Republike Hrvatske
 Keretić/CROPIX

Godina je 2003. Varaždin, na čijem je čelu Ivan Čehok , prodaje 38.500 kvadrata gradskog zemljišta u zoni Jalkovečka za gradnju stanova u programu poticajne stanogradnje.

Grad je zemljište dobio godinu ranije od države. Na natječaj se javilo više ponuđača, a kao najbolja ponuda 12. ožujka 2003. odabrana je ona Zagorja Tehnobetona i Coning Inženjeringa: 41 euro po kvadratu.

Druga najpovoljnija bila je tri eura slabija. Dakle, tvrtke Miroslava Bunića i Radimira Čačića dale su ponudu 100.000 eura povoljniju od ostalih. Tako to izgleda u dokumentima i zaključku varaždinskog poglavarstva.

U stvarnosti je priča izgledala drukčije. A ta “drukčija” stvarnost detaljno je opisana u Uskokovoj optužnici protiv Čehoka, Bunića i još nekoliko suoptuženih. Tadašnji ministar Radimir Čačić nije osobno sudjelovao u priči, tvrtku njegove supruge predstavljao je Bunić.

Prema iskazima sudionika natječaja, cijene navedene u zaključcima nisu bile istaknute u ponudama već su na samom otvaranju ponuda korigirane prema željama Čehoka i Bunića. Proizlazi da je originalna ponuda Zagorje Tehnobetona i Coninga bila čak 50 eura po kvadratu, ali ipak nije bila najbolja. Nadmašila ju je ona zajednička Stanoinga, Meteroa i još nekoliko tvrtki: 51,15 euro.

No, na Bunićev prijedlog, a uz Čehokovu podršku, najbolji ponuđači radi odnosa s Gradom pristaju izmijeniti ponudu, a Bunić im je obećao i prepuštanje dijela poslova. Tako su predstavnici skupine prevođene Stanoingom i Meterom sa sastanka nazvali ljude u svojim tvrtkama koje su prema uputama poslali korigirane ponude.

No, cijenu nisu spustili samo ispod 50 eura nego za više od 20 posto, na 38 eura po kvadratu, tako da je i Bunić mogao dati ponudu kojom će uštedjeti znatna sredstva - na štetu Grada. Zaključna je cijena postala 41 euro po kvadratu.

Grad Varaždin tako je oštećen za 390.000 eura, što je razlika između prvotno ponuđene cijene Stanoinga i ostalih od 51,15 eura po kvadratu i 41 eura koliko su na koncu platile Bunićeva i Čačićeva tvrtka.

Ni tu nije kraj priče. Zemljište koje je država 2002. prepustila Varaždinu, a Grad ga na namještenom natječaju prodao Zagorju Tehnobetonu i Coning inženjeringu, već na jesen iste godine vratio se u državno vlasništvo. Spomenute tvrtke prodale su ga tadašnjoj Agenciji za pravni promet i posredovanje nekretninama. Naravno, po većoj cijeni od one po kojoj su ga kupile.

U razmaku od nekoliko mjeseci Zagorje Tehnobeton i Coning kupili su isto zemljište za nepunih 1,6 milijuna eura i potom ga prodali APN-u za 2,26 milijuna eura. 680.000 eura čiste zarade. Plus 390.000 eura zarađenih “korigiranjem” cijena na natječaju. Zanimljivo je i da su Zagorje Tehnobeton i Coning Inženjering, čija je direktorica tada bila Čačićeva supruga Marija, ponudu za ustupanje (prodaju) zemljišta za gradnju POS-ovih stanova podnijele upravo Ministarstvu za javne radove, obnovu i graditeljstvo na čijem je čelu bio - Čačić. A ove dvije tvrtke automatski su dobile i posao gradnje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 00:18