Tek sada je pravosuđe na pravom testu: Hoće li nekoliko stotina Boysa završiti u zatvoru?

Nakon što se digla uzbuna da bi hrvatsku reprezentacija mogla biti drastično kažnjena zbog isticanja ustaških simbola i pjevanja profanih ustaških poskočica, hrvatsko pravosuđe je reagiralo nevjerojatnom brzinom netipičnom za tradicionalnu tromost, inertnost, nezainteresiranost i subjektivnost kada su u pitanju takvi "krimeni".

Na to su do sada najrađe zatvaralo oči i uši, dok eto naše nacionalno blago, naša reprezentacija nije došla na udar iz vana. Prijeti joj kazna od Uefe.

No, što se sada dogodilo - na utakmici domaćeg prvenstva Gorica - Dinamo, čule su se iste te pjesme i u istom ustašoidnom dekoru. Hoće li sada, kada Uefa ne visi nad vratom zbog takvih ekscesa u domaćem prvenstvu i nikakva opasnost ne prijeti po reputaciju države u svijetu, pravosuđe reagirati po istom takvom hitnom postupku te i ove pjevače kazniti i zatvoriti.

Je li problem samo kada "ustašija" stvara problem prema vani, a u redu je, kada je ono za domaću upotrebu? Naime, kada ustaškim poskočicama nogometni huligani stvaraju problem prema vani, jer se na to godinama oglušivalo i zanemarivalo, onda to treba spriječiti, ali kada se to događa na "našim terenima", pustimo to jer to spada u "navijački folklor", incident, mladenački ne(u)stašluk.

U Velikoj Gorici, možda nisu bili zli provokatori koji žele kompromitirati hrvatsku reprezentaciju i našu "sliku u svijetu". Ova sadašnja borba pravosuđa s ustaškim "poskočicama" na utakmicama reprezentacije nije zato što se promijenila društvena i politička klima u Hrvatskoj, jer je nekome u HDZ, konačno došlo do mozga, da ustaška baština ne smije biti naša, nego zato što se reprezentacija našla u nebranom grožđu i može "popiti" opasnu kaznu.

Njih ne smetaju same poskočice, koliko god one bile sramotne i blago rečeno neprihvatljive nego se oni boje kazne na "europskoj razini". To treba spriječiti, a ne to da je taj navijački "diskurs" izrazito neprimjeren.

Ovakva brza pravosudna reakcija kada je u pitanju eksces na utakmici reprezentacije je politička, a nikako civilizacijska odluka koja nema veze s borbom protiv povijesnih falsifikata i dopuštanja slavljenja zločinačkog, kolaboracionističkog i izdajničkog režima, koji je, između ostalog šakom i kapom dijelio iskonska hrvatska "tla" Dalmaciju i Međimurje - režimima koji su bili negatori postojanja Hrvata.

Zašto sada ne reagiraju, nego će možda reći "neka institucije odrade svoj posao", misleći tu na povjesničare. Prepustimo to njima, a oni nikako da se slože, pa kako ćemo mi u pravosuđu i politici.

Vidjet ćemo, kako će sada Andrej Plenković i Gordan Grlić Radman reagirati? Hoće li zagmiti na isti način i tražiti provokatore. Hoće li se ministar vanjskih poslova zgražavati nad pjevanjem ustaških pjesma na utakmici domaće lige, kao što mu smeta kada igra reprezentacija ili kada se u Beogradu otvara muzej Draže Mihailovića?

Neoustaški kolorit na stadionima nije od jučer, on traje već desetljećima, jer se na takve pojave i uzvike ‘Za dom spremni‘ te ‘Ubi i Gazi ovoga ili onoga‘ uopće nije obraćalo pažnju. Pravosuđe je kunjalo. HNS se nije oglašavao, političari nisu dobro čuli, mediji su pratili igru,a nisu se bavili tribinama.

Kako to da im do sada to nije smetalo, kao da nisu znali, da se prije reprezentativnih utakmice, za podizanje atmosfere, puštaju pjesme Thompsona koji svoje koncerte započinje sa Za dom spremni. Zašto se onda na stadionima ne bi išlo i dalje, pa da se evociraju i druge takve pjesme, koje apropos imaju i svoje četničku inačice na istu melodiju i praktički istim tekstom - "korak ide za korakom, a ja junak za barjakom, boj se bije, bije, zastava se vije, za slobodu Srbije". Eto tako! Tko je tu koga kopirao!?