TKO JE ZAPRAVO DAO GLAS VILIBORU? Počela bitka za gotovo 300.000 glasova političkog autsajdera

Hoće li birači Ivana Sinčića izaći na izbore i 11. siječnja i ako hoće, kome će u drugom krugu dati glas? Pitanje je postalo relevantno kad se nakon brojanja glasova ispostavilo da je politički “outsider”, predstavnik udruge “Živi zid” u prvom krugu osvojio zavidnih 16,4 posto glasova, ili u apsolutnoj brojci 293.562. U tijesno utrci između Josipovića i Grabar-Kitarović pobjednik bi mogao postati onaj tko pod svoje okrilje privuče Sinčićeve birače iz prvog kruga. Pitanje je, međutim, je li ijedan od dvoje finalista predsjedničke utrke to kadar učiniti.

Glumljeni respekt

Sam Sinčić svojim biračima poručuje da u drugom krugu na izbore uopće ne izlaze, ili ako to već učine, da na listiću dopišu njegovo ime i zaokruže ga.

Borba za Sinčićeve glasove otpočela je već u završnici kampanje za prvi krug jer su i Grabar-Kitarović i Josipović u završnom HRT-ovu sučeljavanju prema mladom kandidatu pokazali iznenadni obzir i glumljeni respekt. Već dan nakon prvog kruga izbora, glasnogovornica Josipovićeve kampanje Mladenka Šarić požurila je objaviti da je u istraživanju Agencije Ipsos Puls čak 61 posto Sinčićevih birača izjavilo da će u drugom krugu glasati za Josipovća. Naša je provjera, međutim, pokazala da Šarićkin podatak treba uzeti s rezervom. Riječ je o istraživanju provedenom u zadnjem tjednu kampanje, prije sučeljavanja predsjedničkih kandidata, dakle prije nego što su stajališta birača bila konačno formirana. Anketa je provedena telefonski, na uzorku od 774 ispitanika.

Mlađi birači

U agenciji Ipsos Puls doznajemo da ispitanici koji su u toj anketi izjavili da će u prvom krugu glasati za Sinčića nisu izričito pitani hoće li uopće izaći na birališta u drugom izbornom krugu, već su pitani koje su njihove preferencije u drugom krugu. U tome istraživanju 61% posto Sinčićevih birača je izjavilo da preferira Josipovićevu pobjedu u drugom krugu, 19 posto da preferira pobjedu Kolinde Grabar-Kitarović, a 20 posto je odgovorilo da ne zna koga bi od to dvoje preferiralo.

No, tko su zapravo Sinčićevi birači? Ozbiljnih istraživanja te vrste u ovoj kampanji nije bilo, a većina analitičara stekla je dojam da je Sinčić na ovim izborima većinom mobilizirao birače mlađe generacije kojima je dosadio status quo, hrvatska bipolarna stranačka scena i njezina stereotipna politička retorika.

Poruka elitama

Sveučilišni profesor politologije dr. Ivan Rimac, međutim, ima drukčiju opservaciju Sinčićeva biračkog tijela. Jedan je od rijetkih koji smatra da pretežit broj Sinčićevih birača nisu mladi kao on, jer su, tvrdi, mladi relativno slabo zainteresirani za politiku.

“Sinčić je sasvim sigurno zahvatio jedan sloj osiromašene srednje klase, pritisnute kreditima i okrutnim sustavom njihove naplate, kao i one koji su u ozbiljnom riziku od gubitka imetka. Riječ je o osiromašenoj srednjoj klasi jer sirotinja nije mogla ni dobivati kredite”, tvrdi Rimac.

Ovaj politolog smatra da su pripadnici srednje klase koji su Sinčiću dali glas vjerojatno svjesni da on ne može riješiti njihove probleme jer su rješenja koja nudi u realnim okolnostima naivna i neprovediva. “To su u prvom redu revoltni glasovi upućeni dvjema velikim strankama. Zato na Sinčićev uspjeh treba gledati kao na poruku samu po sebi, upućenu političkim elitama, koja upozorava da postoji znatan sloj osiromašene srednje klase čiji se pripadnici nisu prepoznali u izjavama dvoje glavnih predsjedničkih kandidata”, tvrdi Rimac.

Propust za Holy

I sociolog sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta Dragan Bagić smatra da Sinčićeve birače ne čine isključivo mladi: “On je pokupio mješavinu različitih birača, među njima je znatan udio simpatizera OraH-a, zatim birača Hrvatskih laburista, a ono što im je zajedničko jest da traže alternativu dvjema najvećim strankama”.

I dok se Bagić nije želio upuštati u procjenu ponašanja Sinčićevih birača u drugom izbornom krugu, Ivan Rimac tvrdi: “U drugom krugu ih većina neće izaći, ako ni zbog čega drugog, onda da ne uđu u kontradikciju s porukom koju su poslali svojim protestnim glasom u prvom izbornom krugu”.

Može li Sinčićev protestni pokret preoteti dio simpatizera OraH-u Mirele Holy koji je nastao kao protestna stranka na sadašnjoj političkoj sceni? Rimac u to ne vjeruje, ali tvrdi da se Holy nakon Sinčićeva izbornog uspjeha mora ozbiljno zapitati nije li već na prvom ozbiljnom koraku skresala očekivanja koja su simpatizeri OraH-a imali od njezine stranke.

“Da je OraH imao svog kandidata na predsjedničkim izborima, Ivan Sinčić bi na njima bio tek marginalna figura. Holy je propustila priliku iskoristiti predsjedničke izbore da kroz pristojnog kandidata predstavi javnosti program OraH-a i ozbiljno zaigra u drugom krugu predsjedničkih izbora”, tvrdi Rimac.