Tko su Amerikanci koji u Osijeku planiraju otvoriti tvornicu medicinskih protetskih dijelova i mikročipova te matičnih ploča za autoindustriju, u kojoj bi za početak zaposlili čak 1700 ljudi i tako realizirali najveći industrijski projekt u povijesti moderne Hrvatske i koliko je to realno?
Pitanja su koja su se sama po sebi nametnula kada smo objavili ovu potencijalno grandioznu priču, ne samo za Osijek, Slavoniju i Baranju, nego za cijelu Hrvatsku. Svi koji su u ovaj proces, koji je počeo prije gotovo dvije godine, uključeni kriju informacije kao zmija noge, pozivajući se na potpisane ugovore o tajnosti.
Službeno, investitor dolazi iz Rumunjske, no on je samo predstavnik američke tvrtke koji u više od stotinu tvornica po svijetu zapošljava više od 250.000 ljudi te ostvaruje godišnji prihod veći od 30 milijardi dolara. Prošlih godina, pa i desetljeća, kroz Osijek i Slavoniju prošli su nebrojeni potencijalni investitori, Kinezi, Amerikanci, Nijemci...
Dolazili su u službene posjete, upoznavali se s potencijalima, a na kraju od toga gotovo ništa nije realizirano. U ovom slučaju priča je potpuno drukčija. Amerikanci, koji su očito zbog općeg problema s proizvodnjom čipova u svijetu odlučili proizvodnju sve više bazirati u Europi, inzistirali su na tajnosti cijelog procesa. I odmah su se bacili na posao.
Otkup parcela
Prvo su pokucali na vrata Gradske uprave Osijek u potrazi za dovoljno velikom i prometno dobro povezanom lokacijom, a gradonačelnik Ivan Radić i njegovi suradnici otvorili su im vrata Industrijske zone Nemetin i svih njezinih preostalih slobodnih 170.000 kvadrata. Investitori su razmatrali i neke druge lokacije po Hrvatskoj, pa i u samome Osijeku, poput nekadašnje Tvornice šećera, ali im veličina nije odgovarala. Jer, kako smo u međuvremenu doznali, ne bi se trebalo stati na tih 170.000 kvadrata gradskog zemljišta, već se navodno pregovara i o otkupu dodatnih kvadrata na susjednim parcelama.
No, držimo se zasad onoga što je javno dostupno. A to je tvornica za koju je već izrađen glavni projekt i koju od početka gradnje dijeli samo pozitivno mišljenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja na elaborat zaštite okoliša te ishođenje dozvole za građenje. U navedenom elaboratu, inače, stoji da bi se u njoj zaposlilo 1700 ljudi u tri smjene.
Četverogodišnji plan je više od 4000 zaposlenih, a onaj desetogodišnji ide čak i dalje, do brojke od 7000 zaposlenih. Već je i 1700 fascinantno, no čini se da u tome i leži možda najveći problem. Gdje naći toliki broj radnika, od kojih bi većina, navodno 70 posto, trebali biti visokoobrazovani, i to tehničkih struka, strojarstvo, elektrotehnika, elektronika...?
Stručnjaci se iselili
- Ta priča je iznimno pozitivna i navijam da se realizira, ali definitivno imamo problem s aspekta tržišta rada, jer u Hrvatskoj kronično nedostaje kvalificiranih radnika. Zbog deindustrijalizacije države velik je broj obrazovanih ljudi otišao iz zemlje i to je najveći problem vezano uz povratak industrije u Slavoniju - kaže ekonomski stručnjak Damir Novotny, koji je već godinama veliki zagovornik reindustrijalizacije Hrvatske, pa i Slavonije, za koju bi, kaže, ipak više volio kada bi se vratila prerađivačkoj industriji iz 20. stoljeća u poljoprivredno-prehrambenom sektoru.
- To bi za Slavoniju, s obzirom na resurse, bilo najbolje rješenje. Mlinovi, proizvodnja tjestenine... Ali, to po meni mogu odraditi i lokalni poduzetnici i investitori, naravno uz pomoć, podršku i olakšice Vlade. Ova priča s autoindustrijom je svakako dobra i pozitivna, ali ona nema multiplikaciju na lokalnu industriju. Tu je i pitanje plaća, koje su u Hrvatskoj puno više nego u Srbiji, BiH... No, bez obzira na sve potencijalne probleme, ovo je nešto što svakako treba pozdraviti, podržati i učiniti sve da se realizira. Volio bih vidjeti deset takvih projekata u Hrvatskoj - naglasio je Novotny.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....