NIKADA ISTRAŽENI MISTERIJ

TKO SU RATNI PROFITERI?Novac za obranu ležina tajnim računima

Slučaj Đure Gavrilovića ponovno je iznjedrio misterij nestanka novca namijenjenog kupnji oružja za HV
 CROPIX

Slučaj Đure Gavrilovića koji je, navodno, tvornicu u Petrinji kupio novcem s računa u Austriji namjenjenog kupnji oružja za obranu Hrvatske, ponovno je iznjedrio nikad do kraja istražen misterij nestanka velikog iznosa novca namijenjenog kupnji oružja i opreme za Hrvatsku vojsku, piše Slobodna Dalmacija.

S obzirom na embargo na uvoz oružja 90-ih godina, nabava oružja, kao i vođenje dokumentacije i faktura, obavljala se, prve dvije godine rata, uglavnom stihijski. Transakcije s torbama, uglavnom iseljeničkog novca, kao i novca od prodaje društvenih stanova, obavljale su se u inozemstvu, dogovori su padali samo u četiri oka, a uplate preko tajnih računa.

Oružje je dopremano morskim putem, mahom brodovima nekadašnjeg riječkog brodara „Croatia line“, ili zrakom ruskim zrakoplovima antonov 124 i 225. Oružje se kupovalo preko posrednika u Mađarskoj, istočnoj Njemačkoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Ukrajini i Rusiji. Tek 1993. centralizira se nabava oružja osnivanjem državne tvrtke za uvoz oružja „RH Alan“ i otada se vodi dokumentacija vojnih transakcija.

Malo je poznato da je u posebnom izvještaju Ministarstva obrane o ratnim štetama od 1990. do 1999. godine navedeno kako su na stavku nabave, odnosno uvoza oružja, vojne opreme i streljiva potrošene 1,4 milijarde njemačkih maraka. Neki stručnjaci, poput znanstvenika Dražena Rajkovića koji su se bavili ovom problematikom, upozoravaju kako taj izvještaj MORH-a treba uzeti s rezervom jer nikada nisu priloženi originalni dokumenti, fakture, računi i prikazi svih bankovnih transakcija.

Prema „Janes Defence Weeklyju“, uglednom britanskom časopisu za vojna pitanja, Hrvatska je do kraja 1995. uvezla oružja u vrijednosti čak 2,4 milijarde maraka. Sličnu brojku dao je i SIPRI, Međunarodni institut za istraživanje mira iz Stockholma.

Koliko prikupljenog novca nije potrošen na obranu Hrvatske godinama je istraživao sada pokojni Lazo Pajić, zamjenik glavnog državnog odvjetnika. Pajić je relevantna državna tijela upozorio na nedostatak dokumentacije u MORH-u, kao i na činjenicu da nikada nije napravljen službeni izvještaj o ratnom uvozu oružja u Hrvatsku.

Osam godina, sve do svoje smrti 2011., Pajić je vrijedno vodio istragu krađe novca koji je bio namijenjen kupnji oružja za obranu. Utvrđeno je da je postojalo na desetke bankovnih računa od Austrije, Mađarske, Lihtenštajna, Cipra, Izraela i Švicarske preko kojih je išao novac.

Kako je osobno Pajić potvrdio, novac otet hrvatskim građanima pohranjivan je se na stotinama računa u inozemnim bankama, a posljednjih se godina vraća u Hrvatsku preko sumnjivih off-shore kompanija osnovanih u poreznim oazama, i to kroz velike projekte u turizmu i građevinarstvu.

Zahvaljujući međunarodnoj pravnoj pomoći DORH još od 2009. godine raspolaže podacima o tajnim računima u Austriji, Cipru, Mađarskoj i Švicarskoj. Prema nekim izvorima, samo u Austriji ima 200 računa na kojima je završio novac građana od kupnje oružja, piše Slobodna Dalmacija.

Mesić izgubio ček za bolnicu u Gospiću

Poseban rariet u priči jest novac izgubljen u „muvingu“. Prije dvije godine procurila je snimka iz 1992. na kojoj bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić prima, a zatim u džep sprema ček australskih iseljenika. Neki novinari su tvrdili da čekovi australskih iseljenika na ukupan iznos od 150.000 australskih dolara, navodno, uopće nisu stigli do banke.

- Jedan ček na iznos od 30.000 australskih dolara za gospićku bolnicu zagubio se u “velikom muvingu”, a drugi ček u iznosu od 50.000 australskih dolara namijenjen obnovi Sabornice dao sam Žarku Domljanu - objasnio je Mesić.

’Agenti KOS-a odnijeli mu 5 milijuna maraka’

Zanimljiva je i priča po kojoj je stanoviti Krešimir Trstenjak s torbom s 5 milijuna maraka pokušao u zapadnom Berlinu 1991. dogovoriti nabavu oružja. Trstenjak se, prema priči, vratio u Zagreb s tvrdnjom kako su ga tamo dočekali agenti KOS-a koji su mu oduzeli novac.

Ubijen u hotelu, marke nestale

I danas su ‘žive’ priče prema kojima su neki hrvatski političari s vrećama maraka odlazili u Beč ugovarati kupnju oružja. Na tom putu događale su se nevjerojatne stvari poput pronalaska tijela ubijenog čovjeka u hotelskoj sobi, a ubijeni je bio ključan za kupnju oružja. Naravno, u takvim dogodovštinama marke su netragom nestajale...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 04:53