Prvi put je bilo krajem rujna. Sunčan i topao dan, miholjsko ljeto, perfektno vrijeme da se dođe u Vojvodinu, u obilje mirisnih plodova koji se skupljaju na njivama, vinogradima i voćnjacima, presipaju s pijačnih tezgi, u dvorištima kuhaju u marmelade i ajvare, u hladovitim mračnim podrumima vriju u rizlinge i u bakrenim kazanima destiliraju u vruću dunjevaču. No, meni je to veselje, zaslugom graničnih vlasti Republike Srbije, bilo uskraćeno. Nakratko. Nadao sam se ustvari da će biti nakratko. Čekali smo u sremskoj ravnici, na obali Dunava u Bogojevu, zaustavljeni pored limene kućice granične policije, već iscrpljeni i ravnodušni na rojeve zelenih insekata što su nam plazili po odjeći. Otresao bih napasnika jedino ako bih ga osjetio na koži, ako bi mi krenuo nožicama dirati vrat....
Komentari (0)
Komentiraj