Turudić poslao opširno očitovanje o EPPO-u: ‘Tvrdnje Kövesi su netočne. Ništa nije potkrijepila, izlazi izvan svojih ovlasti‘

Glavni državni odvjetnik RH Ivan Turudić opširno se očitovao na priopćenje EPPO-a o upućivanju dopisa glavne europske tužiteljice Laure Kövesi koja je uputila dopis Europskoj komisiji 21. studenog kojim je EPPO izražavao zabrinutost zbog kršenja vladavine prava u Hrvatskoj nakon odluke o sukobu nadležnosti.

Uslijedilo je to nakon što je glavni državni odvjetnik odlučujući o sukobu nadležnosti između EPPO-a i USKOK-a u predmetu Beroš-Petrač dao nadležnost USKOK-u.

Turudić smatra da tako ozbiljna tvrdnja glavne europske tužiteljice nije obrazložena pa se mogu iznijeti samo jednako uopćena razmatranja. Pritom se poziva na članak 25. stavak 6. Uredbe o EPPO-u, gdje je među ostalim propisano da države članice određuju nacionalno tijelo koje odlučuje o dodjeli nadležnosti pa ostaje nejasnim, navodi Turudić, kojem pravu Europske unije je daljnja razrada te odredbe u nacionalnom pravu suprotna.

Naime, u članku 8. Zakona o provedbi Uredbe o EPPO-u je propisano da o sukobu nadležnosti odlučuje glavni državni odvjetnik.

‘Ničime nisu potkrijepili‘

U odgovoru se dalje navodi:

- Ovdje valja istaknuti da prema članku 125. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske državno odvjetništvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih djela i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i prava.

S obzirom na te atribute tužitelja u Republici Hrvatskoj, koji odgovaraju i zahtjevima Suda Europske unije pri definiranju pojma ‘neovisno pravosudno tijelo‘, zabrinjava tvrdnja da je određivanje glavnog državnog odvjetnika u Republici Hrvatskoj za rješavanje sukoba nadležnosti u suprotnosti s pravom Europske unije.

Osim što nije ničim potkrijepljena, čini se i u cijelosti pogrešnom. Naime, s obzirom na jamstva pravnog poretka Republike Hrvatske, u izvršavanju svojih dužnosti glavni državni odvjetnik postupa neovisno. Ta neovisnost proizlazi iz pravila koja se odnose na pravni položaj i ustrojstvo državnog odvjetništva, koja jamče da to tijelo nije izloženo nikakvom riziku podređenosti, osobito, pojedinačnoj uputi izvršne vlasti čime je osigurana ne samo objektivnost dužnosti glavnog državnog odvjetnika nego i neovisnost u odnosu na izvršnu vlast.

‘Hrvatska ne predstavlja iznimku‘

U daljnjem dijelu Turudić se osvrće i na činjenicu o tome kako se u drugim državama članicama rješava sukob nadležnosti pa kaže:

- Osim toga, u 14 država članica u kojima je osnovan Ured EPPO za odlučivanje o dodjeli nadležnosti u skladu s člankom 25. stavkom 6. Uredbe nadležan je glavni državni odvjetnik, te Republika Hrvatska takvom zakonskom regulativom ne predstavlja iznimku na razini Europske unije. Uzimajući si ovlast da općenito procjenjuje harmonizaciju kaznenog prava na razini EU, koja državama članicama daje širi prostor za diskrecijsku ovlast, EPPO ne samo da ne poštuje nacionalno zakonodavstvo 14 država članica već i pravo EU.

Osvrće se i na argumente iz obraćanja glavne europske tužiteljice Europskoj komisiji.

- Javno objavljenom tvrdnjom glavne europske tužiteljice iz Službenog pisma Europskoj komisiji da postoje ‘sustavni izazovi s kojima se Hrvatska suočava u pogledu poštivanja vladavine prava‘, koja jednako nije obrazložena niti konkretizirana, EPPO ponovno izlazi izvan granica svojih ovlasti propisanih Uredbom o EPPO pri čemu ostaje nejasno iz kojih izvora crpi takve ozbiljne tvrdnje. Na razini Europske unije u odnosu na Republiku Hrvatsku nije utvrđeno postojanje sustavnih i teških povreda vladavine prava.

Upravo EPPO, iznošenjem subjektivnih promišljanja i procjena općenito o državi Republici Hrvatskoj, grubo krši Uredbu o EPPO i postupa izvan ciljeva i razloga osnivanja Ureda europskog javnog tužitelja, piše Turudić.

U odnosu na daljnju iznesenu primjedbu da je glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske ‘dodatno pogoršao okolnosti time što je svoju odluku temeljio isključivo na USKOK-ovu tumačenju, a da pritom EPPO nije dao priliku da izrazi svoje stajalište i time ugrozio nepristranost rješavanja sukoba‘, glavni državni odvjetnik navodi da je ‘stalno vijeće ispustilo iz vida da je EPPO u Republici Hrvatskoj svoju nadležnost utemeljio na članku 22. stavku 2. Uredbe o EPPO, dakle zbog počinjenja kaznenih djela u sastavu zločinačke organizacije kojem je u središtu aktivnosti nanošenje štete financijskim interesima Unije, a ne na članku 22. stavak 3. Uredbe o EPPO (‘neodvojivo povezana kaznena djela‘)‘.

- Dakle, u konkretnom predmetu nije bila riječ o ‘konceptu prava Europske unije‘ već je u prvom redu otklonjena nadležnost EPPO po osnovi iz članka 22. stavak 2. Uredbe o EPPO, a zatim podredno i po drugim osnovama (visina štete i visina zapriječenih kazni), navodi Turudić.

U očitovanju se daje i osvrt na obrazloženje o dodjeli nadležnosti pa se kaže:

- Konačno, kako je to detaljno obrazloženo u Odluci o dodjeli nadležnosti Glavnog državnog odvjetnika RH, EPPO je postupao suprotno načelu lojalne suradnje i zahtjevima Uredbe o EPPO-u o međusobnom obavještavanju. Uočivši da se radi o kaznenim djelima za koje je dužan uzdržati se od nadležnosti, EPPO je odgodio obavijest nacionalnom tužitelju pozivajući se naknadno na članak 41. Unutarnjeg pravilnika i potrebu očuvanja integriteta istrage što je u suprotnosti s Uredbom o EPPO jer ista ne propisuje mogućnost neobavještavanja zbog bilo kojeg razloga već se temelji prije svega na načelu lojalne suradnje i podijeljene nadležnosti, a ne nadmetanja.