POSLJEDICE STARENJA STANOVNIŠTVA

U Hrvatskoj živi 70 posto više starih ljudi nego prije 10 godina. Zato ćemo uskoro imati najmanje penzije u EU i najgore zdravstvo!

 Davor Pongračić/CROPIX

Hrvatska je ušla u fazu duboke starosti, što će već u bliskoj budućnosti imati ozbiljne ekonomske, socijalne i zdravstvene reperkusije: najjednostavije rečeno, broj starih ekspanzivno raste, a broj mladih, koji bi trebali raditi i zarađivati za njihovo zdravstveno osiguranje i mirovine, rapidno pada.

Prema UN-ovoj definiciji, smatra se da je određeni narod u fazi duboke starosti ako mu opada udio mlađih od 14 godina, raste udio starijih od 65 godina, opada udio radno sposobnih (od 15 do 64 godine) te ekspanzivno raste broj starijih od 80 godina, odnosno onih u četvrtoj životnoj dobi, od kojih većina treba pojačanu skrb drugih.

Četiri uvjeta

- Hrvatska je ispunila sva četiri kriterija: mladih ima 106.000 manje nego starih, radni kontingent pao je u 10 godina za skoro 100.000 ljudi, a stariji od 80 godina dobna su skupina koja je zabilježila najveći rast. Tijekom 2001. bilo ih je nešto manje od 99,5 tisuća, a 2011. godine 168.704, što je porast za gotovo 70 posto. U narednih deset godina treba očekivati još brži rast, jer će u tu dob dolaziti “baby boom” generacija - kaže akademkinja Alica Wertheimer Baletić.

A brzog rješenja za izlazak iz ovakve demografske situacije, kaže, nema.

Moguće solucije

To se ne može riješiti kratkotorčno, u mandatu jedne ili dvije vlade. - Postoji samo jedan način da se zaustavi starenje nacije: povećati broj mladih. A to se pak može na dva načina - povećanjem nataliteta ili imigracijskom politikom. Povijest je pokazala da je povećanje nataliteta, odnosno dobra i ciljana demografska politika, uvijek efikasnija i u konačnici jeftinija od imigracijske.

Iako za njezine efekte treba čekati 20-tak godina, jer će tek tada novorođeni ući u svijet rada, ona je mnogo učinkovitija - kaže akademkinja Wertheier Baletić . Kad bi imigracija, odnosno uvoz mlade radne snage, bilo kvalitetno rješenje, dodaje njezin kolega dr. Anđelko Akrap, predstojnik Katedre za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, onda bi Njemačka, koja je tijekom 20. stoljeća primila na stotine tisuća imigranata, morala biti europska zemlja s najboljom demografskom slikom. A stvarnost je upravo suprotna: zajedno s Italijom, ima najlošiji omjer mladih i starih, a svaka peta osoba u državi starija je od 65 godina.

Pokazalo se da se imigranti ne ponašaju jednako kao što bi se ponašali u svojoj matičnoj zemlji, jer oni računaju da su na privremenom radu i ne odlučuju se na veći broj djece, ili se pak ponašaju upravo tako, očekujući nesrazmjernu pomoć države.

- Danas Njemačka ima situaciju da troši ogromna sredstva na socijalu, a da joj je demografska slika užasna - kaže dr. Akrap. Njemačka je tek posljednjih godina počela potiho govoriti o donošenju populacijske politike, što je posljedica povijesnog opterećenja i Hitlerove “eugeničke populacijske politike”, zbog čijih konotacija Njemačka desetljećima nije željela ni spomenuti taj izraz.

EU praksa

A jedine razvijene zemlje s pristojnim natalitetom i odnosom starih i mladih su sjevernoeuropske zemlje i Francuska, kao izuzetak.

- To su države s iznimno snažnim populacijskim politikama, koje se baziraju na osiguravanju osnovnih materijalnih uvjeta mladima i odličnim servisima zaposlenim roditeljima - kaže dr. Akrap.

Kad su skandinavske zemlje prije 20-30 godina ustanovile da, unatoč materijalnom prosperitetu, počinje opadati broj novorođene djece, krenule su u ofenzivu s ciljem da u društvu naprave klimu u kojem biti roditelj neće biti nužan kraj života kakav su roditelji do tada vodili: počeli su poticati roditelje da dolaze na posao s djecom, propisali obvezno otvaranje vrtića u većim tvrtkama, u radnom smislu izjednačili oca i majku, do detalja razradili roditeljske dopuste i - osigurali servise za skrb o starijim osobama, jer su istraživanja pokazala da se jedan dio mlađih ljudi ne odlučuje na drugo ili treće dijete isključivo zbog obveza prema starijim članovima obitelji.

I uspjeli su.

- Mislim da je vrijeme da i Hrvatska shvati da bez provedbe populacijske politike, snažne i jedinstvene, neće imati budućnosti. To je jedno od ključnih strateških pitanja ove zemlje i stoga se hitno treba donijeti jedinstvena strategija, oko koje će svi društveni čimbenici i sve političke stranke postići konsenzus.

Kolaps zdravstva

Gospodarska kriza ne smije biti prepreka, upravo obratno. Jer bez ozbiljnih promjena bit će još teža - kaže dr. Akrap.

Za promjenama vapi i zdravstveni sustav koji puca po šavovima. - Ovakvi trendovi starenja stanovništva, uz produljenje gospodarske krize, predstavljaju izuzetnu prijetnju srednjoročnoj stabilnosti zdravstvenog sustava, kaže Šime Smolić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Starenje stanovništva, odnosno povećanje njihovog apsolutnog broja i relativnog udjela u populaciji povezano je s rastom potražnje za zdravstvenim uslugama, a time i ukupne zdravstvene potrošnje što sustav sve teže podnosi.

Život u penziji

- Pogleda li se dobna struktura osoba hospitaliziranih u hrvatskim bolnicama, evidentna je dominacija starijih od 65 godina na koje otpada oko 40 posto svih hospitalizacija, a upravo bolnički sustav najviše sudjeluje u ukupnim troškovima zdravstva, tvrdi Smolić. Neefikasnost zdravstvenog sustava, kaže vidljiva je i po skromnom produljenju zdravog očekivanja trajanja života u proteklih 20 godina, u čemu su neke tranzicisjke zemlje, poput Slovačke ili Češke prilično odmakle. Međutim, činjenica je da niti jedna industrijski razvijena zemlja nije uspjela zaustaviti negativne utjecaje demografskog starenja na zdravstveni sustav.

Neke su više ili manje uspješno smanjiti ublažile negativne posljedice, kao što su to napravile Švedska, Danska ili Njemačka, s visokim izdvajanjima za gerijatrijsku skrb, odnosno dugoročnu zdravstvenu skrb, kaže Smolić, dodajući da Hrvatska nema dobro organiziran sustav sveobuhvatne srbi o starijim i nemoćnim osobama, što je najizraženije u ruralnim krajevima.

Stariji ljudi odlaskom u mirovinu teško će sebi priuštiti kvalitetan život jer mirovinski sustav teško podnosi starenje stanovništva zbog čega mogu očekivati izuzetno niske mirovine. Štoviše, Danijel Nestić s Ekonomskog instituta u svojem je istraživanju "Izazovi i mogućnosti za ostvarenje primjerenih starosnih mirovina u Hrvatskoj", naveo podatak da bi Hrvatska do 2050. godine mogla imati najnižu mirovinu u Europskoj uniji koja bi, ukoliko ne dođe do reforme, tada mogla iznositi tek 38 posto prosječne plaće. Hrvatski umirovljenici niti danas se ne mogu pohvaliti prosjekom EU pa njihove mirovine iznose tek 55 posto prosječne plaće, dok se u većini zemalja EU ona kreće između 60 do 80 posto.

Nema radne snage

Osim što je demografska struktura izuzetno nepovoljna po mirovinski sustav, kamen oko vrata svim budućim umirovljenicima predstavlja i niska stopa zaposlenosti u hrvatskoj, relativno veliki broj i nepovoljna struktura umirovljenika te financijska neravnoteža mirovinskog sustava.

Osim što bi mogla biti europski rekorder po niskim mirovinama, Hrvatska je već sada u samom europskom vrhu kada je u pitanju stopa zaposlenosti koja je najniža u Europi jer svaki drugi radno sposobni stanovnik ne radi.

Osim toga, upozorava Nestić, u Hrvatskoj ima 15 posto umirovljenika s povlaštenim mirovinama te 40 posto umirovljenika mlađih od 60 godina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 00:12