U povijesti RH samo je jedan državni odvjetnik smijenjen, a jedna važna činjenica prošla je nezapaženo

Prvo što treba imati na umu kada se otvara pitanje sigurnosnih provjera za glavnog državnog odvjetnika je da tu, jednako kao i u slučaju predsjednika Vrhovnog suda, postoji velika pravna praznina. Niti Zakon o državnom odvjetništvu, niti Zakon o sudovima nisu predvidjeli da kandidati za najviše dužnosti u sustavu Državnog odvjetništva, odnosno sudbene vlasti prolaze sigurnosnu provjeru.

No, kako dosadašnji kandidati za ove najviše dužnosti u pravosuđu nisu bili suspektni, potpuno je nezapaženo prošlo da je aktualna glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek imenovana na tu dužnost bez da je prethodno prošla sigurnosnu provjeru, a isto je i s predsjednikom Vrhovnog suda Radovanom Dobronićem.

Doduše, Hrvoj Šipek je sigurnosnu provjeru prošla ranije kao zamjenica glavnog državnog odvjetnika. Zakon o Državnoodvjetničkom vijeću propisuje da je sigurnosna provjera sekundarni uvjet za imenovanje zamjenika glavnog državnog odvjetnika pa je zbog toga Hrvoj Šipek provjeru ipak imala. Međutim, tu provjeru nije morala obnavljati kada se popela stepenicu više.

Sudac Visokog kaznenog suda koji ju nasljeđuje, Ivan Turudić prošao je sigurnosnu provjeru jer mu je bila uvjet za obnašanje sudačke dužnosti, ali za njega kao tužitelja nije zatražena.

Neki su pravnici skloni tumačenju zakona prema kojemu bi glavni državni odvjetnik kao i predsjednik Vrhovnog suda ipak trebali proći sigurnosnu provjeru premda ona nije izrijekom propisana, nego bi se do nje došlo tumačenjem zakona. Pritom se polazi od toga da glavni državni odvjetnik nakon isteka mandata postaje zamjenik (kao što je predsjednik Vrhovnog suda ujedno i sudac toga suda), pa bi s te pozicije trebao imati sigurnosnu provjeru. Oni koji smatraju da je moguća ovakva zakonska izvedenica pozivaju se na odredbu članka 22. Zakona o državnom odvjetništvu koji kaže da glavni državni odvjetnik treba ispunjavati opće i posebne uvjete.

Opći i posebni uvjeti

Opći uvjeti kažu da se za glavnog državnog odvjetnika može imenovati "osoba koja je hrvatski državljanin s položenim pravosudnim ispitom i koji je kao dužnosnik u pravosudnim tijelima obnašao pravosudnu dužnost najmanje 15 godina ili isto toliko godina bila odvjetnik, javni bilježnik, sveučilišni profesor pravnih znanosti koji ima položen pravosudni ispit i najmanje 15 godina radnog iskustva nakon položenog pravosudnog ispita odnosno ugledni pravnik s položenim pravosudnim ispitom i najmanje 20 godina radnog iskustva koji se dokazao svojim stručnim djelovanjem na određenom pravnom području, kao i stručnim i znanstvenim radovima".

Posebni uvjet koji spominje zakon bila bi sigurnosna provjera. Kada je riječ o izboru zamjenika glavnog državnog odvjetnika tu provjeru traži Državnoodvjetničko vijeće uz prethodnu suglasnost kandidata. Ako kandidat ne potpiše suglasnost ili provjera ne zadovolji, ne može biti imenovan.

Daljnjim tumačenjem zakona došlo bi se do toga da bi za glavnog državnog odvjetnika sigurnosnu provjeru tražila Vlada kao predlagač ili Sabor koji ga imenuje i može ga razriješiti.

Nakon što je Sabor jednom izglasao izbor glavnog tužitelja, taj se izbor ne može više osporavati. Prisega koju po Zakonu o Državnom odvjetništvu prije stupanja na dužnost polaže prisegu pred predsjednikom Sabora samo je formalnost koja ni na što ne utječe.

Ortinsky smijenjen s dužnosti

Relevantne su zakonske okolnosti u kojima mu prestaje dužnost: smrću, kad navrši 70 godina, istekom roka na koji je izabran, danom stupanja na dužnost u drugo pravosudno ili državno tijelo, te razrješenjem.

Do sada je razriješen bio samo jedan glavni državni odvjetnik i to Radovan Ortinsky kojega je imenovala Vlada Ivice Račana da bi ga nezadovoljna njegovim radom srušila na godišnjem izvješću koje je podnosio. Poslije toga se mijenjao zakon i jasnije su propisani razlozi za razrješenje, pa sada ne treba čekati da podnese izvještaj već se glavnog državnog odvjetnika teoretski može razriješiti i tjedan dana po imenovanju. Zakonski razlozi za to su: da sam podnese zahtjev za razrješenje, ako postane trajno nesposoban za obavljanje dužnosti, ako protiv njega bude pravomoćno potvrđena optužnica za kazneno djelo, ako nezakonito obavlja svoju dužnost, ako svojim postupanjem nanese štetu ugledu državnog odvjetništva ili državnoodvjetničke dužnosti, ako ne poduzima mjere iz svojih ovlasti za učinkovit rad državnog odvjetništva, ako bez opravdanog razloga ne ostvaruje program rada izložen u postupku imenovanja na dužnost Glavnog državnog odvjetnika ili ako državno odvjetništvo ne ostvaruje zadovoljavajuće rezultate rada.

Prijedlog za razrješenje može podnijeti Vlada i u njemu mora navesti osnovu i razloge, dok, jednako kao i o imenovanju, o razrješenju odlučuje Sabor.