USTAVNI STRUČNJACI IMAJU OPREČNE STAVOVE O NADZORU GRAĐANA Smerdel: 'Sabor ne treba odlučivati o praćenju'; Barić: 'Ne, moraju odlučiti dvotrećinski'

Prijedlog dopuna Zakona o elektroničkim komunikacijama koji je Vlada uputila u hitnu saborsku proceduru, a koji bi obvezao teleoperatere da radi zaštite nacionalne i javne sigurnosti Vladi dostavljaju podatke o lokaciji i kretanju građana korisnika mobitela, izazvao je burne rasprave, i to ne samo među običnim građanima i političarima, nego i među ustavnopravnim stručnjacima.

I sam predsjednik Sabora, Gordan Jandroković, najavio je da će o predloženoj dopuni zakona tražiti mišljenje Ustavnog suda.

Politikantstvo

Branko Smerdel, jedan od autora Ustava i šef Katedre za ustavno pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu, samu dopunu spomenutog zakona, a pogotovo ideju da se on izglasava dvotrećinskom saborskom većinom nazvao je politikantstvom i nerazumijevanjem te pozvao predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića da Ustavni sud svojim tumačenjem razriješi ovu konfuziju.

Zamolili smo profesora Smerdela da nam pojasni zašto traži tumačenje Ustavnog suda.

“Zato što raspravu o ovom zakonu smatram posljednjom prilikom da se raščisti zbrka u tumačenju ustavnih članaka koji uređuju pitanje ograničavanja ustavnih prava. Praćenje lokacije mobitela je danas zaista već efemerno pitanje - tko god gleda detektivske serije, zna da lokaciju mobitela nije teško otkriti. Zahtjev za dvotrećinsku većinu za donošenje ovakve mjere nema nikakve ustavne osnove, a potpuno bi paralizirao izvršne vlasti nadležne za brze reakcije ili, pak, vodio neredima”, kaže Smerdel.

Praćenje lokacije mobitela je, pojašnjava Smerdel, samo jedna od mogućih mjera koje izvršna vlast primjenjuje u izvanrednim situacijama, nakon proglašenja izvanrednog stanja. Međutim, s proglašenjem izvanrednog stanja, naglašava, nitko normalan se ne žuri. Izvanredno stanje treba proglasiti tek ako i kada bi to postalo nužno.

Kad se proglašava i na koji se način to čini definirano je, ističe Smerdel, 17. člankom Ustava. Proglašava ga Sabor odlukom o suspenziji određenih sloboda i prava, i to dvotrećinskom većinom. Ako se Sabor ne bi mogao sastati, odluku bi donijeli zajednički predsjednik Republike i Vlada.

Ozbiljne mjere

Uvođenje izvanrednog stanja može zahtijevati donošenje sve ozbiljnijih i težih mjera o kojima odlučuju predsjednik Republike i Vlada, a u slučaju rata sam predsjednik Republike. Zahtijevati u takvim prilikama nužde da svaku takvu moguću nužnu mjeru, kao što je praćenje lokacije mobitelom, odobrava dvotrećinska saborska većina neviđeno je drzak spin ili nerazumijevanje, tvrdi Smerdel.

Ustav, ističe on, predviđa cijeli niz blažih sredstava od proglašenja izvanrednog stanja. Jedna od njih je, primjerice, delegacija zakonske nadležnosti Vladi, u financijskim i ekonomskim pitanjima (čl. 88. Ustava). Moguće je ograničavanje zajamčenih sloboda i prava zakonom koji se donosi natpolovičnom većinom zastupnika, razmjerno potrebi za ograničavanjem u svakom pojedinom slučaju (čl. 16. Ustava) radi zaštite prava drugih i interesa zajednice, kao i radi zaštite zdravlja ljudi (članak 50. Ustava).

Boris Kovačev / CROPIX

Sanja Barić

Tumačenje

No, predstojnica Katedre za ustavno pravo na Pravnom fakultetu u Rijeci, Sanja Barić, ima drugačije tumačenje. Načelno se Hrvatska, tvrdi ona, zbog pandemije de facto nalazi u izvanrednom stanju, stanju koje Ustav prepoznaje i regulira u dva različita članka.

U ovom trenutku, ističe Barić, nema nikakve potrebe za primjenom čl. 101. Ustava koji predviđa ratno stanje, neposrednu opasnost za opstojnost države ili nemogućnost sastajanja i rada državnih tijela budući da Hrvatski sabor, kao i druga tijela, uredno održava svoje sjednice i radi.

Trenutačno smo, kaže Barić, u fazi primjene isključivo čl. 17 Ustava RH, koji predviđa mogućnost izvanrednog ograničenja ljudskih prava i sloboda upravo zbog “velikih prirodnih nepogoda”, a ta ograničenja donosi i usvaja Sabor dvotrećinskom većinom.

Samo u slučaju nemogućnosti sastajanja Sabora ovlast bi prešla na predsjednika i Vladu. Trenutačno, ističe Barić, Sabor uredno zasjeda i nema prepreke da donese dopune zakona koje bi omogućile lociranje građana putem mobilne komunikacije.

Prikupljeni podaci

“Naravno, možemo razgovarati o tome je li predložena mjera najbolja ili postoji neko drugo rješenje. U svakom slučaju, ako je prijedlog svojevrsni oblik nadzora mobilne komunikacije, a jest, u predloženi zakon potrebno je unijeti jasna ograničenja kojih u Vladinu prijedlogu nema”.

Prije svega, kaže Barić, treba definirati vrijeme trajanja mjere praćenja, zatim opseg mjere, odnosno definirati na koje se točno osobe ona odnosi. Zatim treba jasno definirati ograničenje uporabe tako prikupljenih podataka i jamčiti da se neće koristiti u druge svrhe.

Također u zakon treba ugraditi obavezu obavijesti osobi da je praćena. I što je važno, dopune zakona moraju biti usvojene dvotrećinskom većinom saborskih zastupnika jer se radi o izvanrednom ograničavanju ljudskih prava i sloboda, za određeno vrijeme, dok traje izvanredno stanje, tvrdi profesorica ustavnog prava Sanja Barić.