Danas više nitko nema sumnje - masovni bojkot trgovina, koji je jučer doveo do pada prometa većeg od 50 posto, mogao bi značajno utjecati na promjene obrazaca ponašanja domaćih potrošača koji su, pritisnuti inflacijom i visokim troškovima života, i prije prosvjeda počeli pokazivati da mijenjaju svoje potrošačke navike.
Ekonomistica i stručnjakinja za ponašanje potrošača Andrea Lučić kao primjer navodi povratak nekim zaboravljenim, starim navikama za koje smo vjerovali da su iščezle, poput odlaska u šoping preko granice, a koje najbolje pokazuju da je čovjek spreman na neke promjene.
"Tradicionalno smo pasivni narod u kontekstu borbe za potrošačka prava, što zapravo dolazi od našeg društveno-kulturnog naslijeđa. Često čujemo i proklamacije ideja kako se, bez obzira na to što napravimo, ništa neće promijeniti, a to nije istina. Ako se mi promijenimo, ako počnemo aktivno sudjelovati u tim procesima, sve će se promijeniti. Ovo što se događa je nužno kako bismo iz atmosfere apatije napravili atmosferu proaktivnosti. Potrošači će napokon postati relevantni dionici tržišta koje će svi ostali početi slušati", kaže nam Lučić.
PROČITAJTE VIŠE Obišli smo iste trgovine kao i jučer, prvo iznenađenje, onda opća gužva i svađe: ‘Očekivali smo navalu, imamo i zaštitara‘
Pitamo je i o psihologiji kupovanja - koliko ljudi doista kupuju zato što imaju objektivnu potrebu, a koliko je to neka vrsta psihološke potrebe. Lučić ističe kako svaka kupovina koja ne zadovoljava egzistencijalnu potrebu u pozadini zapravo ima neku vrstu psihološke potrebe, ali se to ipak ne odnosi na kupovinu hrane kod koje se, zbog poskupljenja, prostor za takve psihološke motivacije smanjuje.
"Međutim, naša percepcija onog osnovnog se značajno promijenila, i to pod utjecajem materijalistički orijentirane kulture potrošnje. Danas je potrebno svaki tjedan ili mjesec kupovati odjeću, obuću, tehnologiju. Kupujemo svega puno više nego što smo to činili prije, ne zato što su nam se promijenile egzistencijalne potrebe, nego zato što smo povjerovali da je to nužno", tvrdi Lučić te kaže kako se kao dobar primjer navodi pokret potrošačkog minimalizma koji promiče pametnu, dugoročno orijentiranu i kvalitetnu kupnju manjeg broja stvari.
PROČITAJTE VIŠE Ne znamo prebrojati stanovnike ni stanove, a pouzdamo se u brojke o inflaciji? Pa za jednu stvar tvrde da je poskupjela 0%
Puno je načina kako pojedinac, nastavlja, može doskočiti "maniji kupovanja", što bi u konačnici i jučerašnji bojkot dugoročno moglo učiniti uspješnijim.
"Mislim da su izazovi takozvanih budget meals, koje je moguće naći na Instagram profilima, jedan od nevjerojatno kreativnih načina kako ljudi mogu tome doskočiti. To je teško, pogotovo ako imate djecu, ali svesti svoju kupovinu na ono što je nužno, a u tome biti kreativan, radi čuda. Važno je da ljudi osvijeste koliko mogu učiniti sa svojim promijenjenim obrascima ponašanja. Ako kruh košta 40 posto više i 200 tisuća ljudi odluči prestati mjesec dana kupovati kruh i raditi ga doma, učinak toga može biti nevjerojatan", pojašnjava ekonomistica, izvanredna profesorica na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu.
Kaže kako su i trgovci djelomično u pravu kada govore da se protiv njih stvorila hajka, ali i da je takav pristup djelomično ipak opravdan.
PROČITAJTE VIŠE Porezna je objavila podatke, sad točno znamo koliko je jučer pao promet u trgovinama
"Oni su zadnji u lancu, jednako kao što je potrošač zadnji u lancu financiranja svih poskupljenja. Nisu trgovci jedini krivi, to svakako nije dobro, i nadam se da će bojkot u sljedećim fazama biti razrađen bolje, obuhvaćajući i neke proizvođače koji su na krilima eura i inflacije povećavali svoje marže, a ne anulirali poskupljenja. U ovom valu inflacije puno je pohlepe, a zapravo malo utemeljenih poskupljenja i na to treba odgovoriti", napominje te dodaje kako službena statistika najbolje svjedoči o direktnom udaru na kvalitetu života prosječnog građanina.
Cijene nekih prehrambenih proizvoda prema pojedinačnim su analizama rasle 60, a u prosjeku 40 posto u posljednje četiri godine.
"To je direktni udar na kvalitetu života čovjeka. Istodobno plaće nisu toliko rasle da bi si ljudi mogli priuštiti jednaku količinu dobara i usluga, što se može zaključiti i s obzirom na pozamašni rast odobrenih nenamjenskih kredita. Nastavno na to, sve su češće usporedbe cijena s tržištima koja nas okružuju, gdje su cijene puno niže, i ljudi su ogorčeni. Najgore je to što inflacija najviše pogađa najsiromašnije građane. Udio troška hrane u ukupnom proračunu u Hrvatskoj je oduvijek bio značajno veći nego u zapadnim zemljama, a sada je to na granici izdržljivog", zaključuje Andrea Lučić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....