VELIKI INTERVJU BIVŠE PREMIJERKE Jadranka Kosor: 'Pišembilješke za svoju knjiguu kojoj ću otkriti sve'

S bivšom premijerkom, a danas nezavisnom saborskom zastupnicom Jadrankom Kosor razgovarali smo posljednjeg dana njezina godišnjeg odmora koji je, kao i svake godine, provela u Bolu na otoku Braču. Iza nje je teška godina, a tek je čeka borba na Ustavnom sudu kako bi osporila presudu kojom ju je Visoki časni sud HDZ-a izbacio iz stranke. Zato se nakupljenog stresa rješavala u mjestu za koje kaže da ima najljepše i najčistije more na cijelom Jadranu. Odmor je bio utoliko ugodniji što ove godine ispred hotela u kojem je odsjela nije bilo hordi paparazza koji su je htjeli snimiti u kupaćem kostimu. Zamijenili su ih građani koji su je snimali mobitelima, čak i na trajektu prema Splitu.

Jeste li se odmorili?

- Nisam! (smijeh). Prekratko je trajalo. Nadam se da ću ovog ljeta još nekoliko dana na more. More je za mene jedini pravi odmor. Osobito je tako na Braču, gdje se uvijek osjećam dobrodošlo. Puno sam razgovarala s ljudima koji rade i ovog ljeta, naporno i teško.

Strast i polet

Znači da se ni na odmoru ne odvajate od posla?

- To i ne tražim. Volim ljude, vesele me nova poznanstva, a kao političarka, navikla sam da mi prilaze i govore o problemima.

No, što je za vas pravi odmor, opuštanje od stresa?

- Čitanje me opušta. Ovog ljeta opet čitam Glembajeve...

S obzirom na sve što vam se događalo, mislio sam da iščitavate Kafkin ‘Proces’?

- Proces sam ponovno čitala u ožujku, kada je krenuo i moj proces. Čak sam i na Twitter postavila prvu rečenicu iz romana...

Osim čitanja, čuo sam da i pišete. Knjigu? Memoare?

- Zasad radim bilješke. Puno je toga što bih htjela obuhvatiti. Obilje tema, bezbroj događaja, ne ide to baš brzo. Treba puno raditi.

Imaju li se neki ljudi razloga zabrinuti bude li ta knjiga objavljena?

- Kad se govori i piše istina, ona nikoga ne može zabrinuti. Istina je jedna, lijepa, katkada ružna i bolna, kako za koga, ali istina nas uvijek snađe. Od nje ne možemo pobjeći, istine se ne možemo odreći. Kao ni svoje prošlosti.

Je li to bila misao vodilja i dok ste bili u novinarstvu?

- Jako sam voljela taj posao i radila sam ga uvijek punom snagom. Bila sam radijska novinarka, uživala sam kada bih napravila dobar prilog ili uspješno javljanje uživo. Radila sam s puno strasti i poleta. S nježnošću se sjećam novinarskih dana.

Je li vam, nakon svega, žao što ste napustili taj posao i otišli u politiku?

- Nije! I inače nisam osoba koja žali zbog svojih odluka, pogotovo kad je riječ o poslu. Svi mi pod punom sviješću i pameću donosimo odluke. Kao političarka, obavljajući različite dužnosti, nikada nisam istjerala novinara iz sebe. Često sam na velikim političkim događajima razmišljala kao novinar, razmišljala kako bih ja izvijestila s tog skupa. Katkada sam, pogotovo slušajući radio ili čitajući novine, bila iznenađena kako netko tko je pratio događaj nije uočio nešto što se meni činilo osobito zanimljivo.

Kako biste izvijestili o izbacivanju Jadranke Kosor iz HDZ-a, koji naslov biste stavili?

- Proces! Da, bila bi to aluzija na Kafku. Ili, eventualno, na Orwellovu 1984. No o politici i dalje ne mislim sve najgore, kako mnogi nagađaju.

Biste li danas, da se okolnosti tako poklope, ponovno prihvatili premijersko mjesto?

- Pustimo sada što bi bilo kad bi bilo. Okolnosti u kojima sam 2009. prikupljala potpise zastupnika, dobila mandat predsjednika Republike i izabrana, kao i cijela Vlada, u Saboru, bile su nevjerojatne. Stoga bih, kad bih mogla vratiti vrijeme, ipak drugačije postupila. Predložila bih članove Vlade koji bi bili zaista moj izbor. To je ta mala, a tako velika razlika.

Treći put

Bez obzira na stranačku pripadnost, koga biste danas pozvali u Vladu?

- Ima dobrih i sposobnih političara. Koji rade, imaju iskustvo i rezultate. U svakoj je hrvatskoj Vladi bilo ljudi koji su odlično radili, ali i onih koji su se skrivali i nisu učinili ništa osobito. Dobro bih razmislila, osobito o ljudskim kvalitetama. Konvertitima i kukavicama nije mjesto ni u jednoj vladi. Oni oduzumaju snagu, ne daju ništa, vuku nazad ili su zadovoljni tapkanjem u mjestu.

Gdje se vidite nakon isteka saborskog mandata?

- Ostat ću u politici. Još je rano o detaljima.

Pojavljuju se priče o tzv. trećem putu u hrvatskoj politici...

- Ne znam koliko je to točno i radi li se o trećem ili novom putu. Sigurno je da Hrvatskoj treba politička snaga za koju bi jedan dio apatičnih, razočaranih i ljutitih birača glasao. Svjedoci smo velikog razočaranja politikom, i lijevom i desnom. Čujem ljude koji kažu da nemaju za koga glasati. Naše je biračko tijelo, doduše, vrlo konzervativno i teško se odlučuje za promjene, no treba u obzir uzeti sve veći broj onih koji ne izlaze na izbore. Nakon lokalnih i europarlamentarnih izbora svi su se proglasili pobjednicima, no jako su sramežljivo govorili o tome kako je izlaznost bila mala. Apstinencija birača važna je poruka politici i političarima pa bi bilo dobro da se pojavi snaga kojoj će jedan dio birača koji je odustao, vjerovati.

Kažete da danas imate više vremena za razgovor s ljudima. Kako gledate na norveškog premijera koji je glumio vozača taksija da bi saznao što ljudi misle?

- Simpatično. Slično kampanji Boruta Pahora u Sloveniji. Potrošio je iznimno malo novca, ali je radio s ljudima. Kopao je, bušio cestu, prao i čistio u bolnici, radio u domu umirovljenika, dakle bio je s ljudima koji rade teške i za život svakidašnji važne poslove. Mislim da je to okrenulo kampanju u njegovu korist. No takav bi pristup u Hrvatskoj, pogotovo u medijima, bio ismijan do boli. To je moje mišljenje. Zamislite da krenem u neku kampanju i radim kao pomoćna kuharica, da čistim, perem... zgazili bi me, zbog populizma, bez milosti.

A evo, danas i bivši ministar poljoprivrede Petar Čobanković guli krumpire u pučkoj kuhinji...

- Nisam govorila o pravosudnim pitanjima. Svatko ima svoju muku i svoj teret.

Poruka članstvu

Ima ih i vaš prethodnik Ivo Sanader. Jeste li razmišljali o tome da ga posjetite u zatvoru?

- Ne, nisam.

Ipak ste dugo surađivali.

- Jesmo, da. Uglavnom, dobro. No svojim životima uglavnom upravljamo sami, malo tko se veseli tuđoj nesreći.

Je li vam niz koruptivnih skandala u HDZ-u, od kojih se dio sada raspliće na sudovima, teret u budućoj političkoj budućnosti?

- Kao premijerka zalagala sam se za sustav nulte tolerancije na korupciju, bez obzira na ime i prezime, funkciju, stranku, moć. HDZ je za mene nakon dolaska ovog vodstva, završena priča.

Nakon mnogo godina u toj stranci, sada možete s odmakom procjenjivati njihovu politiku. Što mislite, idu li u dobrom smjeru?

- Dovoljno je pogledati ankete o popularnosti političara pa da sve bude jasno. Čekam odluku Ustavnog suda kojem je moj odvjetnik Krunislav Olujić podnio zahtjev za ocjenjivanje ustavnosti postupka izbacivanja iz stranke. Taj je postupak po našem i mišljenju drugih pravnika bio protuustavan, protuzakonit, protustatutaran. No sigurno je da je postupak bio poruka drugim članovima, osobito onima koji imaju neke dužnosti pa bi mogli misliti i govoriti.

Što mislite, jesu li shvatili poruku?

- O, da, jesu!

Donese li Ustavni sud odluku u vašu korist, što time dobivate osim moralne zadovoljštine?

- Upravo to, neizmjerno puno. Pa ćemo vidjeti dalje.To je, u konačnici, također zalaganje za pravnu državu i zaštitu ljudskih prava.

No, osim te ‘tamne strane’ i rastanka s HDZ-om, koje lijepe uspomene nosite iz premijerskog mandata?

- Često me novinari i građani pitaju jesam li ljuta, ogorčena, tužna. Nisam, jer je bilo puno sjajnih trenutaka. Deblokada pregovora, rješavanje graničnog pitanja sa Slovenijom, predstavljanje gospodarskog programa moje Vlade za koji mislim da je jedan od najboljih gospodarskih dokumenata, zatim 24. lipnja 2011., kada je Europska komisija proglasila da je Hrvatska završila pregovore i postaje članica EU... Za to je vrijedilo ući u politiku. Potpisivanje sporazuma o ulasku u EU bio je trenutak koji mi zauvijek pripada. Uživala sam i u susretu s Angelom Merkel, za vrijeme njenog službenog posjeta. Posebno su joj se svidjele mirišljave domaće breskve koje su nam poslužili za desert. Smijale smo se kad sam joj ponudila i svoje kriške...

Lažni poljupci Gotovini

Bilo je i loših trenutaka?

- Posebno teško bilo je kada su 2011. stizali signali da nećemo završiti pregovore, kad su me nagovarali da od svega odustanem. Možda najteži trenutak bio je kada su generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču u Haagu izrečene osuđujuće presude, a jedan od najemotivnijih kad sam ih pozdravila u Kninu, u vrijeme proslave Dana pobjede 2011.

Jeste li se uspjeli susresti s generalom Gotovinom?

- Samo na usputnim stanicama. Danas ga svi pokušavaju svojatati, ljubiti, grliti, slikati se s njim. Katkada ti poljupci odzvanjaju lažno. Posjetila sam ga u u zatvoru u Haagu, divila se, a i sada se klanjam mirnoći s kojom promatra svijet oko sebe. Drago mi što nije dozvolio da ga se instrumentalizira. Bilo je to jasno i u njegovim prvim porukama s Trga bana Josipa Jelačića u kojima je pozvao na okretanje prema budućnosti. To su poruke koje će zaista biti ugrađene u hrvatsku budućnost.

Izražavanje ljudskosti

Kakva vas jesen čeka?

- Radim na prijedlogu izmjena Zakona o europskom uhidbenom nalogu, kolokvijalno zvanog Lex Perković. Pripremit ću izmjene tog zakona. Kao što vidite, Europska komisija vrlo je stroga u tom predmetu i Vlada je probleme mogla izbjeći da je prihvatila moj amandman. Danas bi sve to bilo zaboravljeno, prošlost...

Rekli ste i da ćete raditi na tome da član vašeg kluba nezavisnih zastupnika Željko Kerum češće dolazi u Sabor...

- Da, ali rekla sam i nešto drugo. Da i neki drugi zastupnici ne dolaze u Sabor i ne sudjeluju u raspravama. Gospodin Kerum, koliko znam, nije primao plaću u Saboru. Kod Nevenke Bečić i Željka Keruma cijenim ljudskost koju su pokazali u trenucima kada mi je bilo iznimno teško. Bili su među prvima koji su me nazvali kad je šef HDZ-a potpisao odluku o izbacivanju. Znali su da mi nije lako i priskočili su ljudski, za razliku od nekih iz bivše stranke koji su okrenuli glavu. Bez obzira na to što smo u politici i čime se bavimo, na kraju dana svi smo samo ljudi. Neki dobri, neki loši. Ovo dvoje mojih kolega iz kluba, prema meni su se pokazali kao dobri ljudi. I to ću govoriti bez obzira na ruganje onih koji su okrenuli glave.