Zašto pedofila nitko nije spriječio da opet siluje kćer (11)? Što je radio Centar za socijalnu skrb?!

ZAGREB - Otac, oženjeni 68-godišnjak koji je u 30-godišnjoj ljubavničkoj vezi 1997. godine dobio izvanbračno dijete, silovao je svoju kćerkicu kad je imala jedva 11 godina, iako je godinu dana prije pravomoćno osuđen za bludničenje nad njom!

Dobio sedam godina

Pravomoćno osuđeni seksualni zločinac, unatoč cijelom sustavu, protokolima i službama, ipak je dobio priliku i dalje napastovati svoje dijete: najmanje dvaput silovao je djevojčicu u razdoblju od 2008. do 2010. godine. Toliko je sud u prvostupanjskom postupku, u kojem je nedavno nepravomoćno osuđen na nešto više od sedam godina zatvora, uspio dokazati. Kakva je istina, nikada nećemo doznati.

Kako je to moguće? Kako je došao u priliku da i dalje zlostavlja svoje dijete? Ne postoji li nadzor seksualnih zločinaca, nije li djetetova majka - koja ne živi s ocem djevojčice - poduzela sve mjere zaštite, nije li ga nadzirao Centar za socijalnu skrb (CZSS).

Odgovor na sva ta pitanja je vjerojatno - ne.

Nema registra pedofila

Iako pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić već godinama zahtijeva od Sabora da se sastavi registar seksualnih zločinaca na štetu djece kako bi ih se moglo nadzirati, on još nije napravljen. Stoga je u slučaju ove djevojčice, danas 14-godišnjakinje, cjelokupna zaštita bila na majci i Centru za socijalnu skrb.

A činjenica je da mnoge majke ne povjeruju djetetu nego ocu, djedu i drugim bliskim osobama, koje su najčešći seksualni zlostavljači djece. Ni kad ih educirani vještaci suoče s istinom, ni kad ih sud pravomoćno osudi, neke ne žele vjerovati.

U ovom je slučaju djetetu bila olakotna okolnost to što nije moralo cijelo vrijeme živjeti s ocem zlostavljačem. No, očito se majka ni nakon presude 2007. godine nije prestala viđati s njim.

Zbog toga je njezinu ulogu primarne zaštitnice trebao preuzeti Centar za socijalnu skrb: trebao joj je reći s kim se viđa, suočiti je s tim da će njezin ljubavnik vjerojatno ponoviti djelo, zaprijetiti joj da joj mogu oduzeti dijete ne bude li ga štitila. Trebali su oca natjerati na psihoterapiju, odrediti da može viđati dijete samo pod nadzorom, u kontroliranim uvjetima, i to sve do djetetove zrelosti.

Jesu li to učinili - ne znamo. Nadležni centar sakrio se iza zavjese čuvanja profesionalne tajne i ne želi odgovoriti na naša pitanja.

Činjenica je da određene informacije o obiteljskom životu i identitetu svojih klijenata centri ne smiju otkrivati. Na to ih ne obvezuje samo moral, nego i Zakon o socijalnoj skrbi. Međutim, informacije o stručnom djelovanju i pokrenutim postupcima nisu i ne mogu biti službena ni profesionalna tajna.

Profesionalna tajna

Ali je li CZSS kao nadležna ustanova koju plaćaju porezni obveznici i kojoj je zadatak pružiti djetetu najbolju moguću zaštitu poduzeo sve da spriječi da poznati seksualni zločinac ponovno siluje svoje dijete - to ne može biti profesionalna tajna.

Minimum je općeg interesa da znamo radi li CZSS svoj posao, osobito kad je u pitanju zaštita djeteta od seksualnog zlostavljanja! Odbijanje odgovora upućuje na sumnju, ukazuje na moguće odbijanje ne samo odgovora nego i odgovornosti.