ISKAZ KOJI DEMANTIRA SVJEDOČENJE JEŽIĆA

‘Pet milijuna eura Ježiću su uplatili Rusi za skladišta na Krku. Nije to bilo mito!’

Jutarnji posjeduje svjedočenje Imre Fazekasa, čovjeka kojeg je Ježić označio kao pregovarača za Sanaderovo mito
 Damjan Tadic / CROPIX

Imru Fazekasa, direktora tvrtke Hangarn Oil Products, Robert Ježić, vlasnik Diokija, u svom je nedavnom svjedočenju u slučaju Ina-MOL imenovao kao glavnu osobu koja je dogovarala isplatu 10 milijuna eura bivšem premijeru Ivi Sanaderu te kao čovjeka od povjerenja Zsolta Hernadija, predsjednika Uprave MOL-a.

Detaljno opisivanje

Prvih pet milijuna eura Fazekas je uplatio na račun švicarske tvrtke Xenoplast 16. i 18. lipnja 2009. preko tvrtki Ceroma i Hangarn. Imra Fazekas je iskaz o isplatama novca koji je, prema tvrdnji Roberta Ježića, bio namijenjen Ivi Sanaderu i o odnosu s Robertom Ježićem dao 24. studenoga 2011. predstavnicima mađarskog državnog odvjetništva u Budimpešti. Dva tjedna poslije svoj iskaz u istom predmetu dao je i Mikail Gutseriev, vlasnik ruske naftne kompanije Rusnjeft. Obojica su detaljno opisali odnos s mađarskim MOL-om i Robertom Ježićem i zbog čega su s njim krenuli u poslovni odnos. Jutarnji list posjeduje njihove iskaze koje su dali potkraj prošle godine. U svojim svjedočenjima obojica u potpunosti demantiraju tvrdnje Roberta Ježića dane na svjedočenju na Županijskom sudu. Potvrđuju uplatu 5 milijuna eura, ali tvrde da to nije bilo namijenjeno za mito Ivi Sanaderu nego za projekt jadranskog naftovoda i skladišta na Omišlju.

Posao u Omišlju

“Raspolažem vezama u naftnim krugovima u Hrvatskoj i Rusiji pa sam preko tih veza u svibnju 2009. godine potražio Stephana Hurlimanna koji mi je rekao da ima zanimljivu ponudu za mene. Sastao sam se s njim u Švicarskoj i tamo mi je rekao da je poslovni čovjek iz Hrvatske Robert Ježić, vlasnik off shore tvrtke Xenoplast&Shipping AG, zainteresiran za posao”, pojašnjavao je Fazekas u Državnom odvjetništvu u Budimpešti. Prema njegovim tvrdnjama, ruska naftna kompanija Rusnjeft pokušala je realizirati transport svoje nafte i plina do Omišlja.

Kako je, prema Fazekasu, Dioki raspolagao velikim zemljištem na kojem su se mogli izgraditi dodatni spremnici, Fazekas je u ime ruske naftne kompanije krenuo u razgovore s Hurlimannom, koji je bio odvjetnik u švicarskoj tvrtki Xenoplast. “Hurlimann mi je rekao da u slučaju adekvatnog sponzoriranja njegova tvrtka može biti od koristi u realizaciji projekta koji zastupam”, pojasnio je Fazekas.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 12:16