ISPOVIJEST HRVATSKIH NARKONAUTA

Sve je mirisalo na prevaru stoljeća. Dilanje droge preko interneta? Anonimna kupnja, jeftina i kvalitetna roba, sigurna dostava?

A policiji vezane ruke?

Teško.

Međutim, Silk Road , zloglasna ilegalna web stranica, točnije tržnica nalik multimilijunskom eBayu pokazala se kao revolucionarna ideja na polju virtualne trgovine ilegalnim stvarima i uslugama, poglavito drogom.

Preko nje su se doista mogli kupiti narkotici bilo koje vrste, i to razmjerno sigurno - od marihuane preko kokaina do heroina, i to od dilera iz bilo kojeg dijela svijeta.

Platiš, a pošiljka stigne poštom.

Raspakiraš je i tvoja je.

Nema sastanaka s dilerima po sumnjivim špelunkama na kraju grada, nema murije u civilu, nema kontrole, iznenadnih uhićenja, a sve se događa na zaslonu tvog računala.

I zasniva se na povjerenju tebe i tvog dilera.

Bez obzira na moralne implikacije i kršenje zakona, Silk Road je u svojoj osnovi nudio model trgovanja za budućnost, neopterećenog porezima i nadzorom različitih organa vlasti.

Jednom riječju, raj za cyberpunkere, anarhiste i libertarijance.

Tako je i polovicom 2011. godine jedan mladić iz Zagreba ušetao u knjižaru Algoritam i pregledavajući policu sa stranim magazinima u Maximu naišao na istu ovu priču o famoznom Silk Roadu.

Tada je taj pojam prosječnom korisniku interneta u Hrvatskoj, ali uostalom i u cijelom svijetu bio još relativno nepoznat.

Američki blogeri temu o ilegalnoj tržnici tek su načeli i provjeravali, slijedili su ih mainstream magazini, a Silk Road tek je trebao doživjeti svoj vrhunac, i naravno - neizbježni pad.

Strah od prve transakcije

- Zainteresirao sam se i s prijateljima sam odlučio pogledati o čemu je točno riječ. Dugo smo bili samo voajeri. Sa sigurne udaljenosti smo pregladavali ponudu, proučavali forume, nismo radili ništa ilegalno… Zanimalo nas je što je taj Silk Road, je li to doista toliko revolucionarna stvar ili je sve policijska namještaljka - kaže nam mladić koji je s dvojicom prijatelja jedan od rijetkih Hrvata, a možda i jedini koji je prije gašenja stranice, iz pukog eksperimenta narkotike naručio, platio i isporučeni su mu bez prevare, greške, loše kvalitete ili intervencije policije.

Baš kao da je kupio knjigu preko Amazona ili DVD s omiljenim filmom preko eBaya.

- Mislim da smo jedini iz Hrvatske koji su ovakvo što napravili. Zato volim reći da smo bili pravi narkonauti. Bio je to sjajan osjećaj - kaže.

Kad je FBI 2. listopada stranicu nakon duge istrage zatvorio, a njenog osnivača Rossa Williama Ulbrichta nakon postavljanja klopke uhitio, Silk Road postao je IT priča godine, a istražitelji su potvrdili da su razbili možda i najveći internetski narkoimperij.

Samo nekoliko sati prije te operacije narkonauti iz Zagreba obavili su svoju posljednju kupnju na Silk Roadu.

- Sjećam se da nam je ostalo nešto sitno bitcoina na računu. Htjeli smo to potrošiti. Ubrzo nakon toga sve se srušilo i stranica je bila blokirana. Drugog dana mediji su bili puni Silk Roada - kaže naš sugovornik.

U dvije godine narkonauti su obavili pet kupnji, i svaki put su sve što su naručili doista i dobili. Roba je bila jeftinija nego na ulici, i kvalitetnija.

‘Nismo dileri’

U dva su navrata kupili MDMA, jednom hašiš i jednom LSD. Tijekom razgovora naglašavaju kako nisu dileri, niti ih narkotici zanimaju kao oblik biznisa ili sredstvo ilegalne zarade.

- To je i bila poanta. Nikome nismo željeli nauditi ili kršiti zakon. Željeli smo provjeriti tu novu revolucionarnu stvarčicu. Sve što smo kupili, podijelili smo prijateljima i poznanicima, a nešto smo im i naplatili, tek da pokrijemo troškove i poštarinu. Mislim da smo usrećili jako puno ljudi - smiju se.

S obzirom da je poanta Silk Roada anonimnost, stvarni novac i kreditne kartice na njemu ne vrijede, već se narudžbe plaćaju u virtualnoj valuti bitcoin.

Stoga su i Zagrepčani prvo kupili bitcoine, a tada je jedan vrijedio samo 20 dolara.

- Bitcoine smo kupili uživo od tipa za kojeg smo čuli. Prodavao ih je uz minimalnu proviziju. Iako ih se može kupiti s kreditnom karticom, to ostavlja trag pa smo željeli biti sigurni - kažu.

A onda su se pet dana prije ulaska Hrvatske u EU dovoljno ohrabrili da obave prvu kupnju. Čekali su da popusti carinska kontorla na pošiljke iz inozemstva.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg