ISPOVIJEST MEDICINSKE SESTRE IZ SPLITSKOG DOMA UMIROVLJENIKA 'Više od mjesec dana mi smo zatvoreni, a nivo higijene je kao u klinici Schwarzwald!'

- Već više od mjesec dana rodbina je dobila zabranu ulaska u dom. Ništa, nitko nije mogao pristupiti. Tada su zaustavljeni i izlasci korisnika u park u krugu doma. Te su se mjere možda u i nama u prvi mah činile prestrogima, ali ih se u startu primjenilo. Dom je bio u karanteni, ali očito su problem bili ljudi izvana, a u dom dolaze jedino medicinsko osoblje i čistačice. I sestre ne šetaju po katovima, osim po svom na kojemu rade. Mogla je još doći jedino hitna ili netko iz pogrebnog – za Slobodnu Dalmaciju kaže jedna medicinska sestra iz splitskog Doma za starije i nemoćne u Vukovarskoj.

Mjere za dezinfekciju konstatno su, kaže, na najvišoj razini, a u razdoblju korone pogotovo. Pa ipak zlokobni je virus, ono čega se mnogi danas najviše boje, ušao među najranjiviju populaciju.

Sestra, koja želi ostati anonimna, govori nam kako je svjesna da će mnogi sada sasuti drvlje i kamenje na dom u kojemu radi, i samo zbog toga pristaje pričati za novine o njegovu ustroju.

- Kuha se u našoj kuhinji u domu, ali se strogo vodi računa o higijeni. Sestre samo dijele hranu, ne mogu ući u kuhinju. Djelatnici kuhinje dovezu obroke na kolicima do lifta, a sestre ih preuzimaju. Otkako nam je u dom, prije osam, devet godina došla glavna sestra Zdravka Đapić-Kolak nivo higijene, zaštite, ma svega, dignut je na potenciju klinike Schwarzwald. Nivo higijene je nevjerojatan. Ona je jedna od najboljih medicinskih sestara koja je ikad stupila nogom u našu ustanovu.

Otkako je Zdravka došla, dom je postao bolji u njezi, u pristupu, vodi računa o svakoj sitnici. Neću reći da se prije radilo loše, ali je sve dignuto na puno višu razinu. Zna svakog čovjeka, svaku dijagnozu, svaku terapiju. Mi sestre zovemo je kompjuter... Kad bih hodala po splitskoj bolnici zbog nekih pregleda, pa se vratila na posao u Vukovarsku, tek tada bih shvatila koliko je dom čist i koliko je sve dezinficirano - primjećuje medicinska sestra s dugogodišnjim radnim stažom.

Vladimir Dugandzic / CROPIX

- Sve se dezinficira dvaput dnevno. Sve! To je stalna mjera, otkako nam je Zdravka došla. Recite mi, dezinficirati li vi one žičice na krevetima?! One ispod jogija.... E, pa i to se radilo, i prije korone. O kvakama, kotačićima na krevetima i ostalom, neću ni govoriti. Ma sve, sve se non-stop dezinficira.

Kad je Zdravka tek došla raditi kod nas mjesec dana smo, između ostalog, temeljito prali sva kolica za hranjenje. Da se razumijemo, nije taj njezin strogi način rada svima od osoblja bio drag, ali se to moralo obavljati. Zato su mjere i sada bile strože nego ikad - kaže ističući kako je drugi kat, onaj s kojega su evakuirani korisnici, i inače najteži za rad.

- Riječ je o korisicima s teškim dijagnozama i na njemu je angažirano najviše osoblja. Baš je jako teško raditi na tom katu. Eto, sve donedavno nisam znala, jer se mi sestre držimo svaka svoga kata i inače ne hodamo po ostalima, da se na trećem i četvrtom katu svakog dana mijenja sva posteljina i svi se korisnici, a riječ je o dementnim ljudima, skidaju do gola kako bi se im se promijenila odjeća. Toliko se vodi računa – priča medicinska sestra iz Vukovarske za Slobodnu Dalmaciju nemoćno sliježući ramenima na upit kako se virus, uprkos svemu, mogao uvući u dom u kojemu radi.

- Virus je takav da nitko od nas nije imun... Sigurno smo svi s njime došli u kontakt. Nemoguće da nismo – uzvraća i dodaje kako je još prije mjesec dana razmišljala zašto djeca korisnika, ona koja su to u mogućnosti, ne dođu po svoje roditelje i odvedu ih kući, na koliko toliko sigurnije mjesto. Naravno, ne misli na one, koji su na socijali i kojima je dom nužnost.

- Rizično je okruženje, naravno da su ljudi u domu izloženiji kad vlada bilo koja zaraza. Najgora je varijanta da su svi stariji, kao u domu, na jednome mjestu. Onako se, kod kuće, svakoga može rasporediti u svoju sobu. A ovdje ih je po četvoro u sobi.

Ovo će biti vrlo teško vrijeme, ali i vrijeme otrježnjenja u javnosti. Toliko su liječnici podcijenjeni, toliko je podcijenjeno medicinsko osoblje, toliko se radi u nehumanim uvjetima, toliko su svi ljudi smješteni u nehumanim uvjetima, da sada svi, nažalost, toga postajemo itekako svjesni – kaže medicinska sestra iz Vukovarske.