IVICA DAČIČ'Šešelj će destabilizirati Srbiju?Pa on je bolestan čovjek!'

S ministrom vanjskih poslova i prvim potpredsjednikom Vlade Republike Srbije Ivicom Dačićem (49) razgovarali smo prošli petak u njegovu impozantnom kabinetu, velikoj okrugloj sobi zgrade Ministarstva vanjskih poslova, u jednoj od najprometnijih beogradskih ulica, Ulici kneza Miloša. Uči njegova skorog posjeta Zagrebu pitamo ga zašto Srbija još nije imenovala svog veleposlanika u Hrvatskoj. Kaže kako je naslijedio stanje u kojem u desetak ambasada širom svijeta Srbija nije imala veleposlanike, među ostalim u SAD-u, Kini, Njemačkoj, Hrvatskoj… Cilj je, veli, da do nove godine postave sve ambasadore, što znači da će u nekoliko sljedećih tjedana biti imenovanja, među ostalim i ambasadora u Hrvatskoj, ali i generalnog konzula u Rijeci.

Što očekujete od skorog posjeta Hrvatskoj?

- Prije svega da naše odnose nastavimo graditi ne na emocijama, koje su po pravilu, bilo da su pozitivne ili negativne, prepreka raciju, već da počnemo prepoznavati međusobne interese i dopustimo da oni budu temelj naših odnosa. Srbi i Hrvati, potomci slavenskih plemena koja su naselila Balkan, trebaju se konačno prestati ponašati kao plemena i iz svojih odnosa izbaciti sve ono plemensko, pogansko, što je prepreka razvoju. Pojednostavljeno, pitanja ljubavi i mržnje, s kojima, pod ruku, ide prebrojavanje silnih žrtava, prebacivanje krivnje i traženje zadovoljštine, trebaju svoje mjesto ustupiti normalnim, životnim i, da tako kažem, europskim pitanjima: što možemo razmjenjivati, kako jedni drugima olakšati život i što jedni drugima možemo ponuditi i prodati. I kad dođem u Hrvatsku, očekujem da upravo ta promjena pristupa bude glavni rezultat posjeta.

Koje će biti teme razgovora s vašom hrvatskom kolegicom, ministricom Vesnom Pusić?

- Računam da će sve ono što može otvoriti prostor tom novom načinu u odnosima biti na dnevnom redu naših razgovora. Između Srbije i Hrvatske još je mnogo neriješenih pitanja, ali i jedna činjenica: odgovor na njih možemo dobiti samo ako shvatimo da nije Rat Roseovih - ako se sjećate tog filma - jedini način da se neki razvod završi. A mi se jesmo razveli, i to sada već dosta davno, pa je red i da o onim, neriješenim pitanjima koja su ostala, počnemo razgovarati ne kao bivši muž i žena, nego kao civilizirani prijatelji, ljudi koji dijele isti prostor i koji, jedni drugima, u tom prostoru mogu i pomoći.

Koji su, prema vašoj ocjeni, najveći problemi hrvatsko-srpskih odnosa?

- Upravo ta emocija koja nas je, u posljednjih sto godina, tjerala na krajnje granice i ljubavi i mržnje, pa smo se udruživali, krvavo razdruživali, ponovo udruživali, još jednom krvavo razdruživali, nazivali i braćom i najgorim neprijateljima, patili jedni za drugima, patili što jedne druge nismo skroz iskorijenili... To, nekome sa strane, djeluje suludo, zar ne? Pa red je da i nama samima, i Srbima i Hrvatima, počne djelovati na isti način. Da kažemo da je sve to bilo glupo i beskorisno i da bi, ubuduće, mogli početi drukčije se ponašati. Uostalom, sada i mi i vi imamo svoje države, i neku, nadam se, zajedničku europsku perspektivu, pa zašto se onda ne bismo i ponašali na taj način? Europa je interesna zajednica i vrijeme je i da mi nađemo te naše, zajedničke interese.

Jesu li hrvatsko-srpski odnosi u zastoju i imate li prijedloga kako im dati novi zamah?

- Ako pogledamo kakvi odnosi su nam bili do prije neku godinu, teško je reći da su u zastoju. Opet, kao optimist, računam da je svaki početak težak, pa i ovaj naš. Srbija i Hrvatska, njihovi odnosi, često su bili i žrtva unutarnjih, političkih prilika, pošto je, i kod nas i kod vas, mržnja znala donositi glasove. Ono što je svakako dobro je činjenica da u Srbiji, a vjerujem ni u Hrvatskoj, više nije potrebno nekoga mrziti da bi pobijedio na izborima. Potrebno je biračima pružiti dokaze svoje sposobnosti da želiš nešto učiniti za zemlju, napraviti neki boljitak za ljude. Ta promjena je vrlo važna jer nas političare tjera na traženje rješenja. I čvrsto vjerujem da svaki euro, koji bi mogao stići iz Srbije u Hrvatsku, tijekom turističke sezone, baš kao i svaki euro koji stigne, kao ulaganje, iz Hrvatske u srpsku privredu, današnjim političkim elitama, u obje zemlje, mnogo više znači od onog dugogodišnjeg nacionalnog zatvaranja, koje je preziralo čak i tuđi novac, bez obzira u kojoj valuti stiže. I pošto smo, i jedni i drugi, prestali s tom praksom, s praksom nacionalnog bojenja novca, ili proizvoda koji taj novac prave, i pošto nas novac, bilo čiji, zanima kao sredstvo kojim se stvara boljitak za cijelo društvo, i birače, vjerujem da nema više prepreka da te principe pretvorimo u političku praksu u našim odnosima. Veći zamah od toga nije nam potreban.

Hoćete li zatražiti pomoć Zagreba u procesu pristupanja Srbije EU i u kojem bi se konkretnom obliku ta pomoć Zagreba mogla manifestirati?

- Mi pomoć Zagreba već imamo. Imamo, i imali smo i savjetnike iz Zagreba, i pomoć u materijalima, prijevodima i podršci političkog vrha srpskim integracijama u EU. Ona, svakako, može biti još veća, vjerujem i da će biti, a osobno smatram da najveća pomoć može biti upravo gradnja odnosa na novim temeljima jer će to podrazumijevati i mnogo veću suradnju dvije države, suradnju koja počiva na europskim, a ne na balkanskim standardima.

Je li Srbija nakon posjeta Vladimira Putina imala problema s Bruxellesom?

- Bilo je pitanja, što ne podrazumijeva automatski i sumnju i vjerujem da je Srbija na njih dobro odgovorila. Prije svega svojim jasnim opredjeljenjem za EU, što je naš strateški cilj. Predsjednik Putin je došao u Beograd kao gost proslave 70. godišnjice oslobađanja Beograda jer sovjetska Crvena armija, zajedno s jugoslavenskim partizanima, sudjelovala je u okončanju njemačke okupacije i Beograda i mnogih drugih dijelova bivše zajedničke države. I to je sve. Nikakvog podteksta nije bilo u tome niti je Srbija pobrkala svoje prioritete. EU je, među njima, na prvom mjestu.

Mislite li da će inzistiranje Beograda na neuvođenju sankcija Rusiji usporiti put prema EU?

- S obzirom na odluku EU da zamrzne, na pet godina, prijem novih članova, naš put u EU svakako neće biti brz. Ono što može biti brzo, i Srbija će sve učiniti da tako i bude, ispunjavanje je svih obveza koje donosi proces priključenja. Među njima je i proces usklađivanja naše vanjske politike s europskom. To ne znači da Srbija, koja jest ekonomski i energetski vezana uz Rusiju, treba prednjačiti u onome što je danas odnos Europe prema Rusiji. Mi u tome jesmo i trebamo biti na začelju, vodeći računa o našim nacionalnim, ekonomskim interesima, a ne o tuđima. A naš interes danas je pravilno shvatiti svoje mjesto u svijetu, svoje snage, sposobnosti i mogućnosti, i u skladu s tim djelovati. I kada se tako promatra, jasno je da Srbija nije netko tko je u stanju nametnuti sankcije velikim državama, poput Rusije, ili bilo koje druge velike zemlje. Baš zato osnova naše politike je trud da održimo dobre odnose sa svima, i to tako što ćemo se truditi da budemo dio rešenja, a ne dio problema. I oko Ukrajine se tako ponašamo. Ne uvodimo sankcije, ali priznajemo teritorijalni integritet Ukrajine i nudimo da se naša iskustva iz pregovora s Prištinom iskoriste pri traženju kompromisa i rješenja.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg