DOKTORICA ZNANOSTI

'JEDVA ČEKAM RAZGOVORE S OPAKIM MENADŽERIMA' Velika životna ispovijest znanstvenice na čelu Hajduka

Velika životna ispovijest prorektorice za financije i računovodstvo Sveučilišta u Splitu i redovite profesorice na Ekonomskom fakultetu
 CROPIX

Kad je prije nekoliko dana u Splitu bilo upriličeno svečano otvaranje nove zgrade studentskog doma u sveučilišnom kampusu, među brojnim uzvanicima iz znanstvenog i društveno političkog života bila je i doktorica znanosti Branka Ramljak.

To je događaj kojemu gopođa Ramljak prisustvuje po “službenoj dužnosti”, kao prorektorica za financije i računovodstvo Sveučilišta u Splitu. Redovita je profesorica na Ekonomskom fakultetu, upravo joj teče treća godina mandata prorektorice Sveučilišta, a uz to je specijalist za računovodstvo pa je i predsjednica Udruge računovođa i financijskih djelatnika Splita.

Rođena Zadranka, koja s ponosom ističe da je podrijetlom iz Sukošana (rođena Martinac), supruga je Davora Ramljaka, kojega svi zovu Rampa, srednjoškolskog profesora informatike, i majka dviju odraslih kćeri - magistrice turizma Marine (26) i gimnazijalke Mirte (18).

Ako ste je imali priliku upoznati, znate da je Branka Ramljak vrlo temperamentna i vesela osoba. Pristupačna je i otvorena, jednostavna, a opet vrsna stručnjakinja u svom poslu, znanstvenica koja iza sebe ima briljantnu karijeru.

E, sad kad mi sve to znamo, a dobro je u te stvari vjerojatno upućen i resorni ministar Željko Jovanović, možete li pogoditi kojim je riječima, otvarajući studentski dom, ministar pozdravio prorektoricu Sveučilišta u Splitu?

Naravno da je ministar Jovanović poentirao na ovaj način: “Želim pozdraviti i poštovanu gospođu Branku Ramljak koja će za par dana postati prva žena na čelu Hajduka”.

Eto, mogao je ministar izvući bilo koju od niza funkcija koje gospođa Ramljak obavlja, mogao ju je osloviti njezinim znanstvenim titulama ili epitetima studentima omiljene profesorice, ali ipak je posegnuo za ovom hajdučkom titulom prve žene na čelu Hajduka. To, čini se, vrijedi više od svega...

“Da budem iskrena, bilo mi je malo nelagodno u tom trenutku”, priznala nam je Branka Ramljak, prisjećajući se tog događaja u velikom razgovoru za Nedjeljni Jutarnji.

“Naravno da je to bila jedna ministrova benigna, simpatična dosjetka, ali bilo mi je malo nelagodno zbog mojih kolega jer je to ipak bio važan događaj za Sveučilište i nije imao nikakve veze s Hajdukom. Ali, svjesna sam da je moj angažman u Hajduku zasjenio valjda sve ono što sam dosad napravila u znanstvenoj karijeri. Javnost me doživljava kroz Hajduk, i to je nešto od čega ne mogu pobjeći. Da me ne biste krivo shvatili, nije meni krivo zbog toga, nego je jednostavno to tako u Splitu, ponekad se čini da ništa nije važnije od Hajduka”, priznala nam je novoizabrana šefica splitskog nogometnog kluba.

S gopođom Ramljak razgovarali smo u četvrtak popodne, dan prije nego što će na maratonskoj sjednici Nadzornog odbora Hajduka biti izabrana za predsjednicu tog tijela. U Hajduku je angažirana već 18 mjeseci, dojučer je bila zamjenica kirurga dr. Josipa Paladina, ali nakon što je on odstupio, izabrana je na čelo odbora koji ima ulogu nadzirati rad Hajduka.

Iako u običnim trgovačkim društvima to nije osobito eksponirana funkcija, u Hajduku nije tako. Tko god prođe kroz vrata Hajduka, taj neizbježno postaje prava medijska zvijezda. To se dogodilo i jednoj ozbiljnoj sveučilišnoj profesorici koja je mogla zaslužiti sve znanstvene titule ovog svijeta, ali je zvijezda postala tek kad je ušla u Hajduk.

U četvrtak, na blagdan Tijelova, gospođu Ramljak pronašli smo u njezinu uredu u Rektoratu Sveučilišta u Livanjskoj ulici 5. Ured prorektorice Sveučilišta, na prvom katu, izgleda sasvim obično, kao bezbroj sličnih ureda znanstvenih radnika. Ipak, dva detalja otkrivaju da ovdje postoji i zanimljiva priča.

U jednom se kutu nalazi velika maskota hajdukovca, a na zidu kalendar Hajduka, i to onaj od prošle, 2012. godine. To je kalendar u kojemu su predstavljene legendarne momčadi Hajduka u proteklih 100 godina i koji više ne služi za pokazivanje datuma, nego otkriva vlasnikov osobni afinitet prema nekoj od legendarnih momčadi “bijelih”. Jednima su najdraže sedamdesete s Tomislavom Ivićem, a drugima osamdesete s Petrom Nadovezom i Špacom Poklepovićem...

Jesmo li rekli da je gospođa Branka Ramljak, uz to što je šefica Hajduka, i žestoka navijačica splitskog kluba? I to baš onako strastvena, iskrena, da ne kažemo luda navijačica, to ne bi bilo primjereno...

- Prijateljica mi je darovala maskotu hajdukovca. Rekla mi je da je to Jure Jerković, ali ne sliči mi baš na njega. Ali dobro. Meni to ne smeta. Posvuda imam hajdučkih relikvija. Kad zaboravim negdje ključeve, onda kolege kažu ‘to su Brankini’, prepoznaju ih po privjesku Hajduka. Hajduk je moja strast. Ja baš volim Hajduk, volim nogomet. To me je očaralo od malih nogu. Ta je ljubav usađena u mene od djetinjstva, naslijedila sam je od svog oca. Nije važno što sam žensko. Ipak je ta ljubav prisutna. Nekome se to uhvati, a nekome ne. Meni se, eto, uhvatilo. Ja uvijek kažem da netko voli jedno, netko drugo, a ja volim Hajduk.

Kad ste se inficirali Hajdukom?

- Još u osnovnoj školi. Moja je obitelj iz Sukošana kod Zadra gdje je puno fanatičnih hajdukovaca. U Sukošanu sam završila osnovnu školu, a u Zadru srednju. Pamtim te slike iz djetinjstva. Sjećam se da bismo putovali iz Sukošana za Split, organizirano, autobusom, i to uvijek kada bi se igrala neka utakmica. To su su bile sedamdesete, godine velikih uspjeha Hajduka.

Jeste li već kao dijete išli na utakmice Hajduka?

- Ne, tada još uvijek ne. Imala sam tetu u Varošu, moju dragu tetu Mariju Penović. Bila je krasna žena. Nije imala svoje djece pa je usvojila dvoje. Često bismo joj išli u posjet. Ona bi nas uvijek s radošću dočekivala i govorila: ‘Evo mojih Sukošanaca, bit će da Hajduk igra neku utakmicu’. Otac bi iša na Stari plac, a ja i mater bismo ostajale kod tete. No, često sam se znala šuljala oko stadiona da bih osjetila u atmosferu.

Iz kakve obitelji potječete?

- Otac Rajko Martinac bio je službenik u Ini. Fala Bogu, živ je, eno ga u Sukošanu. On i mater Nedjeljka, koja je životni vijek provela kao domaćica vodeći brigu o obitelji. Otac je igrao nogomet za Zlatnu luku u Sukošanu. Bio je najbolji golgeter u 75 godina našeg kluba. Baš je dobio to priznanje prije par godina kad nam je Hajduk došao u goste. Ja sam najstarija od troje djece u obitelji. Srednji brat Željko je knjigovođa, radi kod supruge u knjigovodstvenom servisu, a najmlađi Ante je već dugo načelnik Općine Sukošan.

Jeste li se i vi poput oca bavili sportom?

- Sve troje djece pomalo smo se bavili sportom. Brat Željko je igrao nogomet za Zlatnu luku, bio je i trener, a Ante je igrao odbojku. Ja sam se bavila rukometom i košarkom, ali kao školarka.

Odakle je familija Martinac?

- Martinci su baš iz Sukošana i nema nas puno. Otac kaže da smo potomci španjolske loze Martineza, da otud vučemo temperament i ljubav prema nogometu. Ne moram vam govoriti koliko sam ponosna na moje Sukošance, ali i oni na mene. Čitala sam u nekim zadarskim novinama, kad sam došla u Hajduk, da pišu Branka Ramljak pa u zagradi Martinac. To mi je bilo simpatično.

Ali, udali ste se u Split pa ste napola Splićanka?

- Fatalan je bio susret s Rampom, mojim Davorom. Pred kraj studija mislila sam već da ću se vratiti u Sukošan ili Zadar. Razmišljala sam, pri kraju sam fakulteta, a nisam se još zaljubila, tako da mi je najbolje vratiti se doma. A onda se pojavio Rampa, tako zovem mog Davora jer ga tako svi zovu, to mu je nadimak od prezimena Ramljak. On je profesor informatike u Ekonomsko-birotehničkoj školi. Imamo dvije kćeri, Marini je 26 godina, magistrica je turizma, a Mirti 18, ona je gimnazijalka.

Je li i suprug lud za Hajdukom?

- Da. To je valjda bio uvjet da se spojimo. Davor je ludi hajdukovac, ali sad mu govore da mu je žena još luđa od njega. On meni često zna reći: OK, ja sam lud i volim Hajduk, ali ti živiš s Hajdukom.

Je li to uistinu tako?

- Znate što, često mi se čini da u ovom gradu nema važnije stvari od Hajduka. Moj suprug je piciginaš, često smo na Bačvicama, a ja volim sjediti u Žbirca, gledati more, ljude, uživati. No, otkako sam u Hajduku, više nemam mira ni tamo. Stalno mi netko prilazi, raspituje se, komentira i stalno je jedna i jedina tema: Hajduk. Prije su znali neke stvari pitati Davora, ali onda je njemu to dosadilo pa svima odgovara: Eno vam tamo Branka pa neka vam ona kaže što je novo u Hajduku.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 21:17