'NITKO NEĆE BITI KRIV'

JESMO LI IZGUBILI BITKU PROTIV KORUPCIJE? 'Ustavni sud pokrenuo je cijeli niz poništavanja presuda, je li vrijeme za ograničavanje ovlasti?'

Sve o rušenju nekoliko ključnih pravosudnih slučajevima i mogućim posljedicama
 Duje Klarić/CROPIX

Je li epizoda borbe protiv korupcije završila ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, ili ćemo ipak gledati nastavak? Nekoliko odluka Ustavnog suda, ali i Vrhovnog, ozbiljno su poljuljale vjeru u to da će svatko uhvaćen u kriminalu (ili barem oni protiv kojih je podignuta optužnica i osuđeni su u prvome stupnju) za to na kraju doista biti i kažnjen. Kažnjavanje za ratno profiterstvo, te kriminal u pretvorbi i privatizaciji je praktično zaustavljen. Ukidanje presude Ivi Sanaderu za uzimanje 10 milijuna eura mita kako bi upravljanje Inom preuzeo MOL, te za uzimanje provizije u kreditu što ga je Hypo banka koncem rata dala Hrvatskoj za gradnju veleposlanstava, za jednu od glavnih posljedica ima suspenziju ustavne odredbe o nezastarijevanju ratnog profiterstva. Kad smo kod Sanadera, u pravno-političkim krugovima najavljuje se i rušenje nepravomoćne presude u aferi Fimi-Media - kraljici svih korupcijskih afera u sklopu koje je u prvome stupnju osuđen i HDZ kao politička stranka. Tu su na sceni tumačenja propisa po kojima zbog šlampave izmjene Kaznenog zakona nema kontinuiteta između ranijeg zakona i novoga po kojemu je iskrojena krivnja Sanadera i HDZ-a kao pravne osobe koja se okoristila izvlačenjem novca iz državnih firmi.

Niz rušenja slučajeva

Pravosudni niz rušenja slučajeva koji su Hrvatskoj bili referenca za ulazak u EU jer su svjedočili da smo doista odlučni obračunati se s korupcijom, pa smo zatvorili famozno Poglavlje, ozbiljno je pokrenut početkom godine. Tada je Ustavni sud (i to nakon četiri godine) u slučaju Branimira Glavaša osuđenog za ratni zločin djelomično ukinuo osuđujuću presudu. Politička i pravna javnost negativno je dočekala i odluku ustavnih sudaca kojom su intervenirali u odluke o istražnom zatvoru zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću. Spomenutom nizu valja dodati i činjenicu da su se neki predmeti koji su prilikom njihovog otvaranja ukazivali na konačni obračun s političkom korupcijom, a radi se o suđenju u aferi Podravka gdje je kao jedan od aktera naveden bivši ministar gospodarstva Damir Polančec, potom aferi kamioni gdje glavnu ulogu ima bivši ministar obrane, a potom unutarnjih poslova iz Sanaderove vlade, Berislav Rončević, te bivšem ministru policije Ivici Kirinu koji se po podacima USKOK-a pokazao široke ruke u aferi Fimi-Media, izgubili u brojnim danima sudskih rasprava, vraćanjima na popravak, procesnih radnji, rokova, žalbi i drugih stvari koje obični građanin ne može razumjeti. Snažan dojam da sve polako ide dovraga potkrijepila je i nedavna odluka Vrhovnog suda kojom je ukinuta presuda u slučaju Sibinj. Radi se o korupcijskoj aferi kojom je, po presudi prvostupanjskog suda, općina Sibinj oštećena za 52 milijuna kuna, a državni proračun za tri milijuna. Osuđeni su bili general Mladen Kruljac, načelnik općine Sibinj Ivica Batinić, poduzetnik Ivan Rimac i drugi.

Izmjena zakona

“Borba protiv korupcije ne može i ne smije stati. Obavezni smo pratiti i primjenjivati praksu europskih sudova jer praktično postajemo jedinstveni europski pravni sustav. Činjenica da smo u EU će nas natjerati da se i dalje borimo s korupcijom”, smatra Vesna Škare Ožbolt, koja je kao ministrica pravosuđa načinila prve korake u stvaranju preduvjeta za obračun s političkom korupcijom. Škare Ožbolt u Ustavnom sudu i načinu njegova rada vidi veliki problem, smatra da ne bi trebao intervenirati u sudske odluke, nego bi bilo daleko bolje i zdravije za cijelo društvo kada bi odbijao predmete poput Sanaderovog koji za sobom vuku ogromne, ne samo pravne, već političke i gospodarske (uloga MOL-a u upravljanju Inom i utjecaj odluke na arbitražu) posljedice, te prepustio da u njima po pitanju ljudskih prava odlučuje Europski sud za ljudska prava. Na vrlo sličnom stavu je i aktualni ministar pravosuđa Orsat Miljenić, koji smatra da bismo trebali izmijeniti Ustavni zakon o Ustavnom sudu i ovlasti ustavnih sudaca staviti u okvire apstraktnog odlučivanja o ljudskim pravima, a izuzeti ih od intervencija u sudske odluke i konkretnog odlučivanja u predmetima što su si dali za pravo.

“Ustavni sud sada sudi samome Ustavu i volji ustavotvoraca. Da se tako nešto dogodilo u vrijeme pregovora, imali bismo ozbiljna pitanja iz Europske komisije”, kaže Jadranka Kosor u čijem su premijerskom mandatu zatvoreni pregovori i stvoreni uvjeti za ulazak u EU. Kosor također ukazuje na to da su se ustavni suci stavili u poziciju korektiva pravosuđa, te naglašava da takvu ulogu nisu imali kada smo ulazili u EU. Tek sada, kaže, kada smo unutar granica EU, Ustavni sud je pokrenuo cijeli niz poništavanja sudskih presuda. Bivša premijerka koja nas je uvela u EU zaokret vidi u više segmenata. “Sada više nitko ne govori o suštini borbe protiv korupcije.

Neujednačena praksa

A događa se ono što ranije nismo imali - a to je da političari relativiziraju rad neovisnih institucija, sudova i tužitelja. Na to se nadovezuje neujednačena sudska praksa i nesigurnost. Sjetite se samo slučaja izručenja Perkovića i Mustača Njemačkoj. Tu je Vrhovni sud donosio potpuno različite odluke”, kaže Kosor.

Sudeći prema odlukama Ustavnog i Vrhovnog suda, dojmu koji ostavljaju, te načinu na koji ih tumače naši sugovornici, kao da smo se vratili u pionirske dane Vesne Škare Ožbolt kada je nemoguća misija bilo čak i usvajanje strategije, dakle dokumenta u kojem bi se načelno reklo da se želimo boriti protiv korupcije. “Prva antikorupcijska strategija koju je pripremilo Ministarstvo pravosuđa u mom mandatu na prvo je mjesto stavila borbu protiv političke korupcije. Kad je dokument bio gotov i poslan u Vladu, tadašnji premijer Ivo Sanader pozvao me, zajedno s profesorom Željkom Horvatićem, na predsjedništvo HDZ-a. Nismo ni počeli braniti strategiju kada se na mene obrušila Marina Matulović Dropulić. Napala me. Pitala što želim time reći, da su političari korumpirani, da je vlada korumpirana!?”, prepričava Škare Ožbolt koja je tom prilikom, kaže, bila grubo izvrijeđana a strategija nije došla čak ni do vladine koordinacije. Ubrzo nakon toga smijenjena je s funkcije ministrice, a njena nasljednica Ana Lovrin pripremila je izmijenjenu strategiju koja se za par mjeseci našla u Saboru. Zbog pritisaka Europske komisije taj se dokument morao usvojiti, no u njemu politička korupcija više nije bila na prvom, nego na predzadnjem mjestu.

Mehanizam nadzora

Škare Ožbolt se preselila u saborske klupe gdje je postala jaka oporba tadašnjem premijeru Sanaderu. Odjeknulo je njeno pitanje što je s aferom Brodosplit, zašto Interpol šest mjeseci čeka na odgovor, što je sa Sunčanim Hvarom, Kimom... “Tada je došla Nova godina, i postavila sam pitanje jesu li premijerovi satovi vrijedni 25.000 eura imovina. Josip Leko, koji je tada bio načelu Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, odgovorio je da jesu i da ih je premijer morao navesti u imovinskoj kartici”, prepričava bivša ministrica trnovit put stvaranja uvjeta za suzbijanje korupcije.

“Organizacije civilnog društva okupljene u Platformi 112, uključujući i GONG, predlagale su u vrijeme pregovora s EU da se uvede mehanizam nadzora i nakon ulaska Hrvatske u EU. Danas se, na žalost, taj prijedlog čini potrebnim jer postoji opasnost da će se mnogi dosegnuti standardi urušiti. Hrvatska nije trebala zadovoljiti visoke kriterije radi EU već radi svojih građana i uređenije države”, kaže Dragan Zelić, direktor GONG-a koji smatra da tek ulaskom u EU daljnji proces razvoja demokracije, ljudskih i manjinskih prava i dobrog upravljanja mora uzeti maha, a ne po principu “drži vodu dok majstori ne odu”. “U tom smislu presude ne smiju zaustaviti borbu protiv korupcije i njenu prevenciju”, kaže Zelić. Bivša premijerka Jadranka Kosor nadovezuje se primjedbom kako je Ustavni sud napravio iznimno štetan potez odlukom o primjeni Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. “Vladi je nametnuo obaveze, a ništa nije riješio i samo je dodatno zakomplicirao ionako kompleksne odnose u Vukovaru”, kaže Kosor. Kada se razgovara o odlukama Ustavnog suda, te proširenju nadležnosti koju si je sam uzeo, proizlazi da bi, ako nakon idućih parlamentarnih izbora ne dođe do velike političke promjene i ako se u Saboru skupi dvotrećinska većina, na red bi mogle doći izmjene Ustava kojima bi se korigirala uloga Ustavnog suda, ali i pravosuđa.

Nedorasli zadatku

“Za pravosuđe je katastrofalna ustavna odredba po kojoj suci rade do 70. godine života. Da toga nema, i da suci mogu u mirovinu sa 60 godina, mogli bismo u pravosuđe, sudove i državna odvjetništva, uvesti par stotina ljudi koji znaju strane jezike, koji prate praksu europskih sudova i koji bi mogli pozitivno utjecati na strukturu pravosuđa”, kaže ministar pravosuđa Orsat Miljenić i nadovezuje se kako smo sada u raskoraku između kadra koji imamo, alata koji smo im dali u ruke i izazova koji su pred pravosuđem. Kaže da je Hrvatska, dok je bila pod monitoringom Europske komisije izgradila normativne i organizacijske preduvjete za borbu protiv korupcije i kriminala, ali nad pravosuđem nismo stvorili demokratsku kontrolu, nego smo je izmaknuli.

“Kao građanin vjerujem da najveći dio ljudi u sudstvu i državnom odvjetništvu obavlja svoj posao kvalitetno, međutim, pojedini teški i važni slučajevi za cijelo društvo pokazuju da određeni suci nisu dorasli visini svog zadatka i razumijevanju uloge suca, te da određene istrage nisu bile na zadovoljavajućoj razini”, kaže direktor GONG-a Zelić i zaključuje da bi sve to trebala biti lekcija da se dodatno ulaže u edukaciju svih segmenata u pravosuđu, u kvalitetniji izbor sudaca, osiguranja primjerenih uvjeta rada i unaprjeđenje zakonodavnog okvira. Bivša premijerka Kosor ukazuje na to kako se danas svaki ozbiljniji predmet omalovažava i proglašava političkim progonom. “Nakon niza odluka kojima se važni koruptivni procesi vraćaju na početak moralo bi reagirati Državno odvjetništvo. Glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan i njegovi suradnici bi se morali obratiti javnosti, sazvati konferenciju za tisak i objasniti na njoj što se događa, kako stvari stoje. Na taj način i kroz intervjue bi građanima morali tumačiti što se radi, što znače pojedine odluke i kako stvari stoje”, mišljenja je Kosor koja naglašava da joj je u tom smislu nevjerojatna i pasivnost Vlade. Ministar pravosuđa, Miljenić, ipak ne vidi sve tako crnim. “Hrvatska je ostvarila velike rezultate u borbi protiv korupcije, ali se učinak vidi tek kada procesi završe u cijelosti”, kaže ministar i upozorava da kod nas ljudi pogrešno gledaju na istražni zatvor kao na kaznu. “Sada se pravosuđe bavi ljudima koji nisu ni bili vidljivi u vrijeme dok smo ulazili u EU. Nadležna tijela rade svoj posao, a stvari se odvijaju i dalje”, gleda sa svijetle strane ministar pravosuđa komentirajući da smo ipak napravili bitne zakonodavne i institucionalne pretpostavke.

Ugroženo povjerenje

Zelić iz GONG-a pak kaže da neznanje i pogreške u pojedinim procesima itekako ugrožavaju povjerenje građana u rad pravosuđa. “Ukoliko oni koji su očito sudjelovali u korupciji prođu nekažnjeno, šalje se loša poruka i preko noći se urušavaju kakvi-takvi standardi koji su godinama građeni”, rekao je. Zelić, međutim, upozorava kako ne treba zaboraviti političku odgovornost i snagu građana, birača. “Građani moraju biti svjesni da na izborima mogu kazniti sve one koji su ogrezli u korupciju. Često se radi upravo suprotno, pa se takve na izborima nagrađuje”, ukazao je na našu stvarnost.

No, kada se na sve ovo pogleda iz pravosudnog kuta, onda stvari djeluju potpuno drugačije. Predsjednik Udruge hrvatskih sudaca i sudac Vrhovnog suda, Đuro Sessa, ima oprečni stav. “Meni se čini da opet mediji kreiraju histeriju. Borba protiv korupcije je kontinuirani zadatak čitavog društva i uspjeh ili neuspjeh ne ovisi o jednom sudskom predmetu, ma kako bio zvučan”, kaže Sessa. Ne želeći govoriti ni o čijoj odgovornosti, nastavlja da je jedina uloga suda odlučivati o pojedinačnim pravima na temelju Ustava, zakona i dostupnih činjenica bez diskriminacije i bez obzira o kome se radi. Suci, nastavlja, mogu biti odgovorni samo ako ne postupaju sukladno ovom načelu.

“Tu nema mjesta nikakvim kampanjama, udarničkim nagradama ili zadovoljavanju očekivanja bilo koga. Nisu sudovi džuboks pa da sviraju kako netko naruči. Ako netko misli drugačije, bilo bi mu bolje da metodom introspekcije preispita svoje ambicije”, zaključio je predsjednik sudačke Udruge, Đuro Sessa.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 01:50