BOJNIK TRAŽI PRAVDU

JEZERO SMRTI 'Cesta nas je odvela u ledenu dubinu, majka i brat su mi poginuli. Koga da tužim?'

Robert Jurković sa svojom sestrom Dragicom u listopadu 2010. preživio je nesreću, a njihova majka Slavka i mlađi brat Rafaelo su poginuli. Automobilom su se vraćali s vjenčanja svoje rođakinje u Otoku na Dobri, bila je noć i gusta magla, te su uletjeli u akumulacijsko jezero HE Lešće. Dvoje preživjelih od tada traži pravdu, ali nadležni im već 50 mjeseci odgovaraju da je ‘istraga u tijeku’
 Cropix

Zaboravljeni slučaj - tako bi se mogla nazvati istraga oko stravične tragedije koja se 10. listopada 2010. u 1 sat dogodila u Otoku na Dobri, selu naslonjenom na akumulacijsko jezero HE Lešće, 100 milijuna eura vrijednom projektu zbog kojega je Dobrin tok prepriječen sa 52 metra dubokom i 176 metara dugom branom.

Istraga je u tijeku

Slavka Jurković (70) i njeno troje djece, Robert (37), Rafaelo (25) i Dragica (43) u noći i magli uletjeli su u 25,7 milijuna kubičnih metara vode, cestom koja ni na koji način nije ukazivala da vodi u smrt. Robert i Dragica su isplivali, Slavka i Rafaelo nisu. Tko je za to kriv? Investitor HEP, izvođač radova konzorcij Ingra-Končar-Konstruktor ili pak lokalna uprava - općina Bosiljevo? Ni danas, točno 50 mjeseci kasnije, odgovor pravosuđa nije se promijenio od onoga kakvoga su dali tragične listopadske nedjelje, kada je grozna vijest dospjela u javnost: “Istraga je u tijeku”.

Ivan Jurković, kojemu su u nesreći poginuli supruga Slavka i sin Rafaelo strpljivo čeka kakvu-takvu pravdu. Od one poznate uzrečice koja opisuje njen put, za sada su samo osjetili njezinu sporost, ne i onaj bolji dio - da je dostižna. Preživjeli Robert i Dragica još uvijek imaju traume, Dragica pogotovo, jer je ona upravljala njihovim Mercedesom. Prije 15-ak dana ona i njen brat došli su ponovno na mjestu događaja, bilo im je to prvi, a vjerojatno i zadnji put da su došli na to grozno mjesto. Pozvao ih je Županijski sud u Karlovcu i zagrebački vještak. Zanimalo ih je, 50 mjeseci nakon tragedije, jesu li, ili ne, kobne večeri tamo bili postavljeni ikakvi prometni znakovi koji bi upozoravali na opasnost koja vreba nakon strme seoske nerazvrstane ceste, potvrdio nam je to Robert, vojnik u Armiji BiH.

- Ništa još konkretno ne znamo, bili smo na licu mjesta na jezeru, tamo sam pitao odvjetnika koliko će to sve trajati, rekao je da nije još nije došlo ni do pola. Još uvijek se prepucavaju je li kriv HEP, lokalna zajednica ili izvođači radova. Nisam dobro, ali sestra je to puno teže podnijela jer smo prvi put bili tu. Rasplakala se, čak nam je i zapisničarka rekla da nije trebala ni doći kad ju je vidjela onako uplakanu. Došao je vještak iz Zagreba da vidi kako je bilo tada, jer sada je stavljen nasip i prometni znaci, sada sve to stoji, a prije nije bilo ničega, znali su oni to i prije, ali su htjeli to vidjeti na licu mjesta - priča Robert Jurković.

Njegov brat Albert nikad nije došao na kobno jezero, a žao mu je što je sestra došla na rekonstrukciju.

- Bili su tamo samo pet minuta, ispostavilo se da je sve to samo formalnost, na kraju su rekli da nije trebala ni dolaziti. A htjeli smo je zaštititi od nove traume - rekao je Albert.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 01:37