KOMENTAR JELENE LOVRIĆ Politička trgovina koja može odrediti sudbinu obiju stranaka

HSLS jest mala i gotovo irelevantna stranka, ali jučer potpisani koalicijski sporazum liberala s HDZ-om nikako to nije. Značenje tog dogovora daleko nadmašuje važnost HSLS-a i može bitno odrediti sudbinu obje stranke.

Strančica koju trenutno vodi Darinko Kosor nije lako donijela odluku o svom savezu s HDZ-om. Nevoljkost se manifestirala i u pokušaju da se pred medijima tijek pregovora sve do posljednjeg trenutka zataji i negira. HSLS se držao kao da se pakta s HDZ-om zapravo stidi. Nema dileme da je riječ o izboru među više ne baš dobrih i sretnih rješenja. Stranka se tražeći vlastiti identitet i mjesto na političkoj pozornici šetala od savezništva s ljevicom do desnice. Pokazalo se da sa samostalnim izlaskom na izbore ne mogu postići ništa - osim još jednog poraza. Na prošlim parlamentarnim izborima nisu ni uspjeli ući u Sabor, premda su po broju osvojenih glasova bili četvrti.

Eksperiment uvezivanja s Nacionalnim forumom Nikice Gabrića nije se pokazao produktivnim. Nakon brodoloma na europskim izborima doktor je izgubio volju za politiku pa će liberali - s kojima je pokušao graditi centar - morati potražiti novog partnera. Zoran Milanović ni Kukuriku koalicija nisu ih ni zvali. Čak su angažiranje nekih njihovih vrlo sposobnih kadrova onemogućili. Ratko Čačić trudio se HSLS vrbovati u svoj savez s Milanom Bandićem, obećavajući brda i doline. Ali u stranci su zaključili da je u toj kombinaciji budućnost neizvjesna. Premda ni koalicija s HDZ-om nije bez rizika, u HSLS-u, izgleda, vjeruju da je to za njih trenutno najmanje loša solucija.

Mogu biti zadovoljni i cijenom koju su postigli. Na izbornim bi listama trebali dobiti mjesta koja garantiraju dva do tri sigurna zastupnika u Saboru. Tako će ponovno postati parlamentarna stranka. Čak će, računaju, moći formirati svoj zastupnički klub. Participirat će i u izvršnoj vlasti. Ako bi, kako se šuška, Josip Budimir, član uprave Francka i ekonomski strateg HSLS-a, zaista mogao postati ministar gospodarstva, onda to ni za stranku, a vjerojatno ni za Hrvatsku nije loše rješenje.

Ali od raspodjele funkcija za javnost je mnogo važniji onaj dio koalicijskog sporazuma kojim se HDZ obavezuje da će, dođe li na vlast, formirati stručnu, a ne političku vladu. Tomislav Karamarko dosad je više puta naznačio takvu mogućnost, a sada se prvi put potpisom na koalicijski ugovor na to i obavezuje. Navodno je na isti način spreman pružiti garancije da će - što je izuzetno važno - ključne reformske poteze povući odmah, u prvih pola godine vlasti. HDZ se oko HSLS-a jako potrudio, pokazujući tako da ga smatra važnim partnerom. Stranka doduše ne donosi mnogo glasova - trenutni im je rejting ni dva posto - ali može biti dragocjena kao imidž-faktor. Savezom s liberalima HDZ se prvi put otvara prema centru. Gdje su glasovi bez kojih se na izborima ne može pobijediti. Tomislav Karamarko dosad se uspijevao uvezati samo s desničarskim grupacijama. S kojima se onda nadmetao u radikalizmu. HSLS je prva stranka koja ne pripada tom krugu.

Pozitivan se utjecaj HSLS-a pokazao već pri potpisivanju kaolicijskog sporazuma. “Važno nam je gospodarstvo, a stalno mi nameću Tita i lustraciju“, izjavio je šef HDZ-a. Naravno da to nije točno, ali dobro zvuči. Upravo Karamarko stalno forsira ideološke teme i sukobe. Ako njegova jučerašnja izjava nije samo kurtoazne prirode, ako njegovo šminkanje pred HSLS-om znači da se spreman mijenjati, to je svakako dobrodošla vijest.

Ne treba, naravno, očekivati čuda. Ali ako je HDZ u svojoj koaliciji dobio i liberalno krilo, onda bi se moglo očekivati smanjivanje i stišavanje njegove desničarske radikaliziranosti.

Ako se HDZ već vraća na vlast - a takav je scenarij prilično vjerojatan, štoviše postaje sve izgledniji - onda nikako nije nevažno kako će ta stranka izgledati ni tko će joj biti partneri. Kandidiranje umjerene Kolinde Grabar Kitarović, kao i koalicija s HSLS-om, ublažavaju dosad dominantno krajnje ideološki zaoštren profil Karamarkove stranke, što bi je moglo učiniti prihvatljivom i biračkom tijelu centrističkih preferencija. Na taj način ne samo da se popravljaju HDZ-ove izborne šanse. Možda bi se moglo govoriti i o popravljanju HDZ-a. Naravno, ako koalicijski ugovor s HSLS-om nije tek kamuflaža za političku trgovinu.