PIŠE JURICA PAVIČIĆ

NAJGLEDANIJI KULTURNI TV KANAL U EUROPI Što će se dogoditi s HTV-om 3, najvažnijim, ako ne i jedinim važnim rezultatom kulturne politike prošle vlasti?

Treći je program otkrio jednu usporednu, pametnu, obrazovanu i kompetentnu Hrvatsku
 Foto: HTV

Proteklih tjedana nova je vladajuća većina počela redovnu i sad već tradicionalnu postizbornu čistku na Hrvatskoj radioteleviziji. Izabran je novi vršitelj dužnosti ravnatelja, smjenjuju se nadzorna i regulatorna tijela, imenuju novi urednici. A kao i kod svake ovakve smjene, i ovaj se put pokazalo da hrvatsku politiku - jednako poziciju i opoziciju - od cjelokupnog HRT-a zapravo zanima samo jedan segment: informativni program. Za narcisoidnu političku elitu sve se vrti oko Dnevnika, zrcala u kojima se ogleda ona sama.

Rastakanje identiteta

A HRT, pa i HTV kudikamo su veći i važniji od TV Dnevnika. HRT je najbogatija, najvažnija i najutjecajnija kulturna ustanova u Hrvatskoj, najveći naručitelj i proizvođač igranog, dokumentarnog, dječjeg i školskog programa, vlasnik najbogatijeg back-cataloguea audiovizualnih dobara, najveći filmski prikazivač i najveći glazbeni proizvođač. Konačno, HRT/HTV javnu funkciju ispunjava i kroz svoje treće programe posvećene znanosti i kulturi, koji su i sami naručitelj, emiter i proizvođač kulturnih dobara, od videodžinglova, preko dokumentaraca do radijskih eseja. Dok je Treći program Radija dugogodišnja institucija, HTV 3 relativno je nov - nastao je ujesen 2012. Oba programa imaju svoj krug pobornika, pa i stvarnih fanova. Oba su nailazila i na nerijetko ideološko protivljenje, a u ovoj priči nije nezanimljivo što je u tome glasan bio i novi ministar Hasanbegović, koji je 2013. u Glasu Koncila Treći program Radija optužio za “postmodernu” neojugoslavensku “dekonstrukciju” i rastakanje hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta, naravno ne više novcem stanovitih zaklada, već hrvatskih poreznih obveznika.

U tom svjetlu bit će zanimljivo vidjeti što će se događati s Trećim programom Radija. Ali - možda je i intrigantnije pitanje što će se događati s Trećim programom HTV-a, programom koji se od 2012. do danas pretvorio u najvažniji, ako ne i jedini važni rezultat kulturne politike prošle vlasti, premda se stječe dojam da ta bivša vlast to nije nikad doista shvatila, te da su joj važnija bila gostovanja Olivera Stonea ili Picassa u Zagrebu nego ovakva kulturna proizvodnja.

HTV3 - specijalizirani TV kanal za kulturu i znanost - s emitiranjem je počeo 15. 9. 2012., u periodu dok je uoči Radmanova instaliranja HRT vodio ve-de Domagoj Novokmet. Pokretanje tog kanala bilo je predviđeno ugovorom između HRT-a i Vlade RH, a uoči pokretanja o njemu u kulturnoj javnosti nije postojalo jednodušno mišljenje. Zagovornici pokretanja kanala bile su stare, tradicionalne kulturne institucije kao Matica, DHK ili HAZU. Dio kulturnjaka bio je suzdržan: postojalo je rašireno uvjerenje kako će s HTV-om 3 televizija stvoriti svojevrsni “leprozorij” za “gubavce”, koji će služiti da bi se kulturni sadržaji, art-filmovi i festivalske kronike bez suvišnog grizodušja uklonili s prva dva kanala. Postojalo je masovno uvjerenje da će s HTV 3 kultura konačno biti utjerana u geto negledanosti.

Novokmet i glavni urednik Šoša pokrenuli su tog rujna HTV 3 bez lipe budžeta, rezanjem nekih komercijalnih projekata, a u prvim mjesecima vodili su borbu protiv kabelskih televizija koje su Treći odbijale staviti u besplatnu ponudu. Okosnica programa na početku su bili umjetnički filmovi, “back catalogue” stare animacije i dokumentarizma, te festivalske kronike. Tijekom prve sezone, HRT 3 je skrenuo na sebe pažnju ponajprije repriziranjem klasičnih TV serija kao “Dekalog” ili “Berlin Alexanderplatz”, te otvaranjem prostora danskoj serijskoj produkciji poput “Killinga” i “Borgena”. No ono po čemu danas najviše znamo HTV 3 stiže negdje tijekom druge polovice 2013. kad (još uvijek) glavni urednik Trećeg Dean Šoša uvodi niz novih, inovativnih govornih formata, od emisije o povijesti Treća povijest, preko prirodoznanstvene emisije Treći element, pa do emisija o operi, jazzu, šahu, čak i filozofiji (“Symposium” je doista jedina meni poznata TV emisija o filozofiji). HTV 3 uskrsava neke “evergrine” TV produkcije kao Opera box ili Šahovski komentar, prenosi važne šahovske mečeve, pa čak i pub kvizove i Pričigin. HTV 3 pritom visokoparne teme nastoji prezentirati televizično i dinamično. Eksperte za indijsku filozofiju intervjuiraju u praznim skladištima, daju vatrogascima i pekarima da čitaju književne klasike, predstavljaju filozofe kroz animirane filmove.

Kulturni učinak triju i pol godina HTV-a 3 ne može se precijeniti. Za početak, Treći je najbolja i najbogatija kinoteka koju je itko od nas ikad imao. Među ciklusima vrijedi spomenuti one Satyajita Raya, Mizoguchija, Kaurismakija, Jarmuscha, Tarkovskog, Sokurova, Kozinceva, Wildera, Forda ili Renoira, a jedan od zanimljivih “evergrina” HTV-a 3 su i vesterni nedjeljom ujutro koji u svom specifičnom terminu imaju izvanrednu gledanost.

Kulturni učinci

Drugi kulturni učinak “trice” je kreativni poticaj cjelokupnoj kreativnoj industriji, od videoumjetnika koji rade špice, preko govornih emisija realiziranih javnim pozivom, do crtića i dokumentaraca. Jedan od takvih projekata počinje upravo ove nedjelje: “Tko preživi, pričat će”, ciklus od 30 petominutnih crtića trideset domaćih autora na temu velikih povijesnih bitaka. Na taj način HTV 3 je ispunjavao jednu od svrha TV pretplate: da bude svojevrsna industrijska subvencija za kreativne industrije.

Meni osobno, Treći je bio i ostao najmiliji zato što je pred TV kamerama otkrio čitavu jednu usporednu, pametnu, obrazovanu i kompetentnu Hrvatsku za koju nismo ni znali da postoji. Zahvaljujući Trećem najednom otkrijete da u Rijeci postoji tip s izgledom hipstera koji je besprijekorni stručnjak za antropologiju i povijest Ruande, ili da u Hrvatskoj postoje eksperti za lasere ili mikrobiologiju koji o svojoj struci pričaju s kavanskom strašću ljubitelja nogometa koji prepričava Riberyjev dribling.

Kad je 2012. HTV 3 osnivan, mnogi (i ja) su se bojali da će se pretvoriti u leprozorij dosade koji nitko neće gledati. Začudo, to se nije dogodilo. Gledanost kulturnog kanala, dakako, nikad se ne može mjeriti s onom The Voicea ili Big Brothera. Ljudi s Trećeg i sami su uvijek isticali nerazmjer gledanosti između filmova i serija, te (ipak kudikamo manje gledanih) govornih formata. No, ukupna gledanost HTV-a 3 je samo rasla. U 2012. “share” je iznosio je 1,1%, 2013. 1,4%, 2014. 1,7%, 2015. 1,9 % dok u 2016. zasad iznosi 2,3%. Rastao je i doseg (reach-RCH). On je u 2012. iznosio 15,1%, 2013. 16,7%, 2014. 16,7%, 2015. 17,4% dok u 2016-. iznosi 21,2%.

Kraj jednog razdoblja

Ti podaci sami po sebi ne kazuju ništa dok se ne stave u kontekst sličnih programa. Urednik HTV-a 3 Šoša više je puta podsjećao na podatak da srodni kanal ARTE u Njemačkoj ima gledanost 1%. U Francuskoj - zemlji koja je izmislila prosvjetiteljstvo, enciklopediju, art-film i javnog intelektualca - ARTE ima gledanost 2,2%. U Hrvatskoj Treći ima gledanost 2,3%. Ako slučajno niste shvatili od prve, ponovit ćemo još jednom: u zemlji seljaka na brdovitom Balkanu, u kojoj vam se nekiput čini da ljude ništa ne zanima osim ustaša, partizana, četnika, Hajduka i Dinama, kulturni kanal ima - veću gledanost nego u Francuskoj!

Što će biti s Trećim sada, u novoj kulturnoj paradigmi koja upravo stupa na scenu revolucionarnim metodama? O tome postoje razne spekulacije, od toga da će Treći biti ukinut, do spekuliranja da će stare formate nova vladajuća ideologija naprosto i jednostavno napuniti svojim sadržajem (dosta je da u trećoj povijesti Jakovinu odmijenite nekim vlasti milijim povjesničarom, poput Ive Banca). Kako god bilo, jedno je razdoblje završeno. Parafrazirajući slogan davnog, mrtvog kulta ličnosti, mogli bismo reći: bilo je lijepo živjeti s Trećim.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 13:15