Najslavniji stručnjak za bakterije: Prijete nam smrtonosne epidemije podivljalih bakterija!

Pojava patogene bakterije E. coli u povrću u Europi za mene nije iznenađenje. Slične epidemije zabilježene su u SAD-u, Japanu i još nekim zemljama, i to na različitom povrću. Ono što me iznenadilo jest činjenica da sadašnja epidemija u Europi nije bila izazvana sojevima koji su izazvali prijašnje epidemije. Zapravo, ona je uzrokovana sojem E. coli koji se sve dosad činio bezopasnim - rekao mi je Carl Zimmer, poznati američki publicist, novinar i bloger kojega je New York Times nazvao “najistančanijim znanstvenim esejistom u Americi”.

Zimmer, autor deset knjiga u kojima se bavi evolucijom te svijetom virusa i mikroba, posljednjih je dana bio jako angažiran. U San Franciscu je predstavljao svoju novu knjigu “Planet of viruses”, dok je o smrtonosnoj bakteriji Escherichiji coli pisao u Newsweeku i govorio za BBC. Kada sam naposljetku uspjela doći do Zimmera, ispričala sam mu o panici zbog koje mnogi ljudi u Europi ne kupuju povrće. E. coli jedna je od njegovih fascinacija, pa je toj bakteriji 2008. godine posvetio knjigu “Microscosm: E. coli and the New Science of Life”.

Dobra bakterija E. coli

- Prije stotinjak godina znanstvenici su počeli istraživati E. coli kako bi shvatili pravila života. E. coli je živi organizam koji danas najbolje razumijemo na planetu, a za istraživanja bakterije podijeljeno je više desetak Nobelovih nagrada. Želio sam napisati knjigu o tome što to znači biti živ pa je E. coli bila logičan subjekt moje knjige - ispričao je Zimmer.

Ono što vrijedi za E. coli, to vrijedi i za slona, govorio je slavni francuski biolog Jacques Monod. Ova se bakterija nalazi u crijevima ljudi i drugih sisavaca, a nekoliko njezinih sojeva genetski je modificirano kako bi radilo za dobrobit čovječanstva.

U laboratorijima diljem svijeta E. coli koristi se kao mikrotvornica: kad joj se daju odgovarajuće instrukcije, bakterija može brzo proizvoditi stotine gena ili specifičnih proteina. E. coli je idealni živi stroj: lako raste, ne zahtijeva mnogo energije niti traži sofisticirane životne uvjete.

Jedan od prvih uspjeha te bakterije u službi čovječanstva jest njezina uloga u proizvodnji ljudskog inzulina. Sedamdesetih godina znanstvenici su u E. coli umetnuli gene odgovorne za kodiranje inzulina. Dotad su dijabetičari ovisili isključivo o inzulinu životinjskog porijekla.

Upitala sam Carla Zimmera je li stoga E. coli naš prijatelj ili neprijatelj.

- To je kao da me pitate jesu li ljudska bića dobra. Moj odgovor je da, nemam čak ni ali. Mnogi su sojevi E. coli bezopasni i mogu se lako istraživati u laboratoriju. Ono što smo naučili od E. coli imalo je goleme pozitivne učinke na medicinu i biotehnologiju. Osim toga, postoje neki sojevi koji su jako blagotvorni u našim tijelima. Oni se daju djeci koja pate od crijevnih bolesti - pojasnio je.

Epidemija u Japanu

No, s druge strane, neki sojevi E. coli nisu nimalo bezazleni te mogu dovesti do hemolitičko-uremičkog sindroma (HUS) praćenog razaranjem crvenih krvnih stanica i zatajenjem bubrega te, u najgorim slučajevima, smrću. Tako je 1996. godine u jednoj školi u japanskom gradu Sakai izbila epidemija izazvana patogenim sojem E. coli, koji dotad nije bio zabilježen u Japanu. Zaraženo je 9000 djece, od kojih je 12 preminlulo, a istraga je pokazala da je zaraza potekla iz klica rotkvice uzgojenih na farmi koje su dodavane u obrok od piletine.

Prijetnja čovječanstvu

Prije četiri godine, pak, izbila je epidemija istog soja E. coli u SAD-u. Zaraženo je 276 osoba, od kojih su tri preminule, a laboratorijska je analiza pokazala da je toksična bakterija potjecala iz špinata. No, sadašnja epidemija E. coli, koja je buknula u okolici Hamburga te u protekla dva tjedna usmrtila 31 osoba u Njemačkoj i jednu u Švedskoj, izazvana je novom genetskom varijantom. Dok pišem ovaj tekst, znanstvenici još tragaju za izvorom zaraze. Možemo li slične smrtonosne epidemije E. coli očekivati i u budućnosti, upitala sam Zimmera.

- Novi sojevi patogene E. coli svakako će evoluirati, to je neizbježno. Hoće li oni prouzročiti epidemije velikih razmjera dijelom ovisi o tome što radimo kao društvo - tvrdi.

Carl Zimmer (45), sin bivšeg američkog republikanskog kongresnika iz New Jerseyja Dicka Zimmera, diplomirao je 1987. godine engleski jezik na Sveučilištu Yale. Dvije godine kasnije počeo je raditi u magazinu Discover te surađivati u New York Timesu, Timeu, National Geographicu i Scientific Americanu. Zimmerove knjige u pravilu su bestseleri, a u jednoj od njih, “Parasite Rex”, bavio se nekim od najopasnijih parazita na Zemlji.

- Paraziti su jedna od najvećih prijetnji opstanku mnogih organizama. Prema tome, svaka prilagodba koja omogućava otpornost mora biti snažno favorizirana prirodnom selekcijom. Mnogo toga u našem genomu oblikovano je parazitima. I mnogo toga u našem genomu sastoji se od parazita. K tome, seks je sam po sebi mogao evoluirati kao obrana od parazita - istaknuo je Zimmer. Jedna od Zimmerovih teza jest da su i neke dramatične epidemije mijenjale tijek svjetske povijesti.

- Velike boginje su vjerojatno najveća pokora među virusima u ljudskoj povijesti. Ubile su milijarde ljudi. Narodi Novog svijeta mogli su se mnogo efikasnije obraniti od europskih osvajača da ih nisu desetkovale velike boginje - rekao je.

Virusi iz laboratorija

Virus velikih boginja iskorijenjen je 1979. godine, no posljednji uzorci zloglasne variole čuvaju se u laboratorijima centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) u Atlanti i Novosibirsku. Već se 15 godina vode žučne rasprave o tome treba li ih uništiti.

- Mislim da ne trebamo uništiti te uzorke. Smatram da o tom virusu još ne znamo dovoljno da bismo se mogli odlučiti za tako radikalan korak i uništiti postojeće uzroke. Jer, što ako postoje rezervoari virusa velikih boginja za koje ne znamo?.

Nije zaplašen mogućnošću da se u laboratorijima stvore novi supervirusi ili superbakterije koji bi se koristili kao oružja masovnog uništenja.

- Priroda je imala nekoliko milijardi godina da kreira sve sojeve takvih čudesnih organizama. U usporedbi s prirodnim, životni oblici koje bi dizajnirali ljudi bili bi prilično pitomi. Zasad - zaključio je Zimmer.