Deset bofora bure, svježe krafne, dobrosusjedski odnosi i topla atmosfera

Tresnulo nas je punom snagom negdje oko dva ujutro. Fortunal bure oborio se na marinu i Fortissimo. Dvadesettonski brod drhti. Propinje se i otima vezovima ko neukroćeni mustang. Očekivali smo tu neveru i buru. Prognoza je bila narančasti meteoalarm: vrijeme opasno za ljude i brodove. Očekivani udari - 10 bofora.

Zato smo prije spavanja pričvrstili bajbot, zatvorili prozore i bokaporte, učvrstili bokobrane, udaljili brod od gata, podigli krmenu platformu... Zato ne idemo u Rab, već ostajemo na vezu u Supetarskoj Dragi. Mirno smo donijeli tu odluku, jer nam je i ove godine glavna uzdanica, oslonac i organizatorica susretljiva direktorica Turističke zajednice Grada Raba Ivana Matušan.

Osim toga do Raba je desetak kilometara pa to možemo obaviti i autom. Ujutro bura tuče ko sumanuta. S recepcije stiže Sanjin: “Evo, donio sam vam svježe krafne za doručak.” Daleko smo od gata. Sanjin sveže vrećicu i baca. Jako, jače od bure. Hvatamo - hvala ti Sanjine.
Darko Dumičić, direktor ACI Supetarska Draga i ACI Rab, kaže da obje marine žive svojim uobičajenim ljetnim životom. Kao da nema korone. Doduše, gostiju je nešto manje, ali su sretni i zadovoljni.

Možemo to zaključiti i po dojmovima s gatova i brodova što nam ih detaljno prenosi naša Antonija. Evo nekih:

“Nakon dva dana što smo odsjeli u toj marini (Supetarska Draga), ljudi su nas počeli toplo pozdravljati, kao stare znance i susjede. Takvi su i među sobom. Jedan mještanin veli da mu se sviđa što su sa strancima koji su godinama na vezu u marini postali prijatelji... Tek jedan bi u marini Draga želio nešto više “ekskluzive”.

Pitam ga - što mu je to ekskluziva? Pa, znate ono - cvijeće, zelenilo, staze za šetanje... U marini Rab samo mi je dvoje ljudi odbilo anketu. Iako sam došla za vrijeme doručka, jedna veća obitelj od šestero ljudi svejedno me pozvala da dođem na brod i pričekam dok oni ispune anketu... Za ovu marinu moglo bi se reći da je mala, i da je u njoj jako topla atmosfera...”

Naumio sam počastiti posadu u legendarnom restoranu Vojko. Osim Milana i mene nitko od sadašnje postave nije uživao u okusima ove glasovite obiteljske kuhinje. No, nije bilo suđeno pa smo to odgodili za drugu prigodu.

Dodajmo tome da smo uživali puno gostoprimstvo u obje marine. U Dragi nas je u OPG vozio direktor Dumičić, a u Rab Sanjin. U Rabu nam je, uz Ivanu Matušan, pri ruci bio Luka Perčinić, voditelj marketinga TZ Raba.

Ispriku dugujemo Dubravki Ulemek, šefici recepcije ACI marine Rab, koja je unatoč buri i punoj marini osigurala vez za naš brod i pripremila se da nam, kao i svim dosadašnjim patrolama, bude podrška.