Ako ste od onih koji ne vole dugo spavati, zaputite se već od 7 sati na vodičku tržnicu. Dočekat će vas nevjerojatna raskoš proizvoda - rajčice, krastavci, paprike, blitva, patlidžani, salata, brokula, mrkva, luk, češnjak, kupus, krumpir, bosiljak, peršin... Sve je savršeno ukusno, domaće, neprskano i zdravo. No, već oko 11 sati zaboravite na ulov, jer sve se prodalo.
- Ma ni sam više ne znam koliko vrtnih kultura sadimo, mislim da ih je više od trideset - govori nam vlasnik obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Đorđe Studić.
Rođeni je Vodičanin, po struci ugostitelj, no rat ga je odveo u mornaricu. Neko je vrijeme i navigavao, na putničkim, ali i na teretnim brodovima.
Avantura
- Ma malo, samo sam prošao cijeli svijet - smije se Đorđe dok nam opisuje svoje avanture iz Sredozemlja, ali i Afrike, Australije... A onda je 1995., nakon Oluje, nakon što se “skinuo” iz 113. pješadijske postrojbe Hrvatske vojske, morao nešto raditi. Odlučio se za poljoprivredu. - Supruga Dejana i ja počeli smo s rajčicama prije 23 godine. Posadili smo 2000 komada iz sjemena. Ma sve je propalo. Ništa nije uspjelo. Cijele sezone zaradili smo 100 maraka, počastili smo se pizzom i pićem - smije se vlasnik OPG-a. No, to ga nije obeshrabrilo. Već sljedeće godine krenuo je u novu poljoprivrednu avanturu.
- Prije spavanja naglas smo jedno drugome čitali poljoprivredne udžbenike. Nismo imali motike, ni zemlje, ni traktor. Malo po malo učili smo kakva mora biti zemlja, koje je gnojivo najbolje. Nismo htjeli nikakve kemikalije, samo prirodno. Učili smo koliko u zemlji mora biti dušika, koliko kalcija... - prisjeća se Đorđe koji i danas tlo redovito nosi na analize kako bi bio siguran da svoje proizvode uzgaja u besprijekornim uvjetima. Vlastite zemlje nemaju pa su poznanike i sugrađane zamolili da im ustupe svoju. Sada uzgajaju povrće na tri lokacije. Zauzvrat dobivaju vrhunske domaće proizvode.
Ljute papričice
- Vlastitim rukama Dejana i ja sami smo iskrčili ‘šumu’. Na oko 5000 kvadrata izvadili smo čemprese i zasadili vrt. Odlučili samo krenuti sa što više kultura. Osim rajčica, počeli smo saditi krastavce, patlidžane, paprike, cherry, blitvu. Na vodičkoj tržnici nižem vjenčiće od ljutih paprika kojih imam više od 20 vrsta, a za sebe radim i domaći tabasco umak, mnogo ljući od industrijskog. Mogao bih ga proizvoditi i u većim količinama, ali zasad mi se ne da mučiti s dobivanjem dozvola - govori nam Đorđe dok ponosno pokazuje papriku Carolina Reper, jednu od onih najljućih koja, kako nam objašnjava, u sebi ima više od dva i pol milijuna jedinica ljutine po Scovilleovoj skali. Ljutina papričica ovisi, naravno, o godini. Kako bi bila što ljuća, papričica mora biti izložena suncu. Sve što je na ovom polju ovisi o nepredvidljivoj prirodi.
- Da se živjeti od poljoprivrede, ali treba puno ulagati. Napravili smo vlastite mreže kako bismo se zaštitili od nevremena, stvorili smo svoj sustav navodnjavanja ‘kap po kap’. Neki kažu da je ovo škrta zemlja, ali mi dokazujemo da to nije istina ako znaš što radiš - govori nam Đorđe. Supruga Dejana za to vrijeme, oboružana širokim osmijehom, bere paprike. Njih su dvoje zajedno više od trideset godina, no kad ih vidite u polju, rekli biste da su zaljubljeni mladci koji su tek prohodali. Zemlja, sunce i more čine da su stalno sretni i mladi. - Kao mlad bio sam fakin, bilo me posvuda. Trebalo mi je mnogo vremena da ljude u Vodicama uvjerim da sam sada ozbiljan proizvođač. Znao sam da ne smijem nigdje pogriješiti. Dolaze mi trudnice, ljudi s malom djecom, stariji... Svi traže vrhunsku kvalitetu i to ću im dati čak i nauštrb proizvodnje. Radije ću proizvesti manje, ali da bude kvalitetnije. Dejana i ja smo po cijele dane u polju. Ustajemo prije 5, već oko 6 slažem proizvode na štand, a prodajemo od 7 do 11 sati. Malo ručamo, odspavamo, a poslijepodne smo u polju sve dok se vidi. Ljudi nam vjeruju. Zna se dogoditi da više i ne pitaju za cijenu. Ove nas je godine tako već početkom veljače nazvala mušterija i rekla da želi 100 kilograma naših rajčica za šalšu. Ma čekaj, kažem joj ja, ne znam ni što će biti, koliko će ih narasti, a kamoli kolika je cijena. Nju nije zanimalo cijena i samo mi je rekla: Znam da ćeš sigurno imati i da će biti odlične - pohvalio nam se Đorđe Studić.
Predanost
Dok nam objašnjava tajne poljoprivrednog zanata, vraća se na svoju ključnu tezu da je rutina najvažnija.
- Nema odustajanja. Supruga i ja znali smo otići na feštu, zaružili bismo i do četiri sata. Misliš da smo išli spavati? Ma kakvi! Čekaju nas kupci, a nakon toga polje. Često se ljeti ne stignemo ni baciti u more. Nema vremena za plažu, zabave, godišnje odmore. Ako nismo preumorni, nekad odemo na noćno kupanje, ali to je vrlo rijetko - iskreno će Đorđe kojem radni tjedan traje sedam intenzivnih dana.
Njegovi kupci znaju prepoznati trud. Štand na kojem prodaje svoje blago uvijek je dobro posjećen i proizvodi se rasprodaju u kratkom roku. Znak je to povjerenja Vodičana i gostiju da je sve što dolazi domaće, nije od prekupaca ili iz velikih industrijskih skladišta. Tako je samo u jednome danu prodao svih 60 kilograma blitve koje su uspjeli nabrati. Kupci su tražili još.
- Nema! - uskliknuo je Đorđe. Sunce je već dobrano uzašlo, a po vrućini se roba ne bere. Skladišta nema, jer na štandu sve mora biti svježe, tog trena s polja do stola. Bit će sutra. Razočarani kupci malo su grintali, a onda su se predbilježili za sutrašnju turu. Znaju da će doći fantastična i zdrava hrana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....