BRODSKI DNEVNIK

Stigli su nam Antonija, Vrana, Martina i TV ekipa: sve za lijepe kadrove!

Evo ih, napokon: fotić Vrana, reporterka Martina, anketarka Antonija. TV hoće odmah s nama na brod
 Srdjan Vrancic/Cropix

Menadžerica Marine Renata Marević prvi put dosad ne može nas osobno dočekati. Obveza je baš tog dana takva da je ne može odgoditi. Zato šalje domaćinsku i sverječitu SMS poruku: “Članica moga tima Sanja Babić pratit će vas kroz dan, organizirat će sve, čeka vas auto Kangoo, ključ je kod Sanje... Vrijeme ručka i večere prepuštamo vašem izboru...”

A sve je počelo već u ponoć. Uplovljavamo. Debelo kasnimo. Mornar veli: “Čekaju vas u 9 bofora”. Ali bistro radi do 23.30. “Nema veze - čekaju vas!”. Bogate plate, sir, pršut, morske delicije. Odlazimo na počinak oko jedan. Ujutro, stiže nam u iznenadni posjet prijatelj iz Nautičke akademije Arsen Dobrijević. Euforija sjećanja na slavne dane maksi krstaša ACI No1, Maltu, Rimini - Krf - Rimini... Jura, Krišto i Luka preko nas iznose stvari. Ajme već je 10. Stiže naša domaćica Sanja. I s njom TV ekipa.

Pa i oni su danas tu: “Nećemo vam puno smetati!” Naša draga Sanja - preuzima ih i vodi da snime marinu. Nervoza u “9 bofora”. Čekamo novu posadu. Jako kasne. Već se vraća i TV ekipa. Evo ih, napokon: fotić Vrana, reporterka Martina, anketarka Antonija. TV hoće odmah s nama na brod. Čekajte da se barem cure smjeste, prvi put su i na brodu i u patroli. “Nema veze, nemamo vremena!” Na brodu TV šefica preuzima komandu: “Hoću samo lijepe kadrove!” Silazimo u salon. “Ti Martina sjedi tamo!”. Martina me gleda svojim širom otvorenim laguna-zelenim očima. “NISAAAM DOOOBRA PRED KAAAMEROM”, široko oblikuje riječi više onako - čitaj mi s usana. “Lijepe kadrove” to ne zanima. Veli snimatelju: “Stavi joj mikrofon”.

Meni kaže: “Onu tamo nautičku kartu stavite pred nju, maknite sve brendove iz kadra! A sada svi van i budite tiho!” Ipak uspijevam Martinu brifirati s nekoliko rečenica o patroli. Izlazim s groznim osjećajem da sam je upravo besramno izdao. No, napokon je gotovo. A OPG? To smo mislili sutra. Idemo sada, nemamo vremena, veli TV. Zovemo hitno OPG Magriž. Vrana i Martina sjedaju u Kangoo. Vraćaju se predvečer. Sad je ipak gotovo. Ne, nije. Na redu “lijepih kadrova” je Vrana: “Kolega, snimite mi lijepe kadrove s broda i jedrenja. I sutrašnje podizanje Plave zastave. I direktoricu marine koje danas nema. I sve mi to lijepo pošaljite!”

Zovu iz marine - niste došli na ručak, dostavljamo vam na brod. I evo marinskog “papamobila”. Stol u kokpitu prepun je delicija. Puno ostaje, spremamo za sutra. Djevojke napokon useljavaju u kabinu, stavljaju posteljinu, smještaju stvari... Iscrpljeni smo do krajnjih granica. Valja poć leć. Uf, kakav dan!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 04:58