Hoće li na čelno mjesto našega središnjeg kazališta biti izabrana nova osoba ili će suosnivači Grad Zagreb i Ministarstvo kulture opet podržati Anu Lederer i njezino poslušno i uredno, ali nekreativno vođenje najskuplje hrvatske kulturne institucije?U kazališnim se krugovima već zna da se za intendanta sprema dvoje istaknutih kulturnjaka koji nisu svojim djelovanjem usko vezani uz kazalište, ali su itekako viđeni u našim književnim i kulturno-akademskim krugovima.
To su sveučilišna profesorica i spisateljica Sibila Petlevski te leksikograf i književni kritičar Velimir Visković. Oboje su uspješni pisci sa širokim poljem interesa i djelovanja i oboje ispunjavaju uvjete natječaja za intendanta zagrebačkoga HNK koji je otvoren još tjedan dana. S natječajem nije išlo lako. Od početka travnja do danas Kazališno vijeće HNK Zagreb triput ga je pisalo i objavljivalo.
Igre oko Statuta
Prvi je natječaj poništen već dva dana nakon objavljivanja, drugi za dva tjedna, a treći smo natječaj napokon dočekali prije tri tjedna, odahnuvši, jer je to tijelo, sastavljeno (kako piše u Statutu HNK) od “uglednih umjetnika i radnika u kulturi”, napokon shvatilo da su se nakon uvođenja bolonjskog procesa u visokoškolske ustanove promijenila zvanja i njihovo stupnjevanje te da je odavno na snazi Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju s kojim se mora uskladiti Statut kazališta, a time i tekst natječaja. Tako je skupini koja inače (sukladno razgranatom djelovanju u sferi tajanstvene praktike naše mutne kazališne diplomacije) ima iznimno široke ovlasti, pošlo napokon za rukom sastaviti zakonit tekst natječaja koji se poprilično razlikuje od prvih dvaju, poništenih. No, kad se radi o HNK Zagreb, povijest se uvijek ponavlja groteskno: prisjetimo se 2005. kada se zbog aktualne intendantice također mijenjao statut. Kako prije osvajanja mandata nije imala ni dana iskustva rada u kazalištu i u upravljanju organizacijom u kulturi te tako nije ispunjavala uvjete koji su u to vrijeme bili propisani, moralo ih se nabrzinu isfabricirati.
Traži se reforma
Posljedice toga čina sada su “ispravljene” u ovom natječaju: budući da je nakon sedam godina intendanture sakupila više od “pet godina staža u kazališnoj djelatnosti” te se, sukladno vladajućim domaćim kriterijima, uspjela “afirmirati na području kulture”, Ani Lederer naizgled ništa ne stoji na putu do trećeg mandata. No, jave li se doista na natječaj za 31. intendanta HNK Visković i Petlevski, imamo šanse između Eura i Olimpijade gledati još jednu zanimljivu utakmicu. Hoće li njih dvoje u svojim programima uopće izložiti ovaj spori i skupi umjetnički pogon propulzivnom i suvremenom kazališnom “propuhu” te se založiti za novi Zakon o kulturi (a ne samo o kazalištu), a time i za nužnu reformu cijele kulturne paradigme u Hrvatskoj, ostaje da vidimo kada (i ako) javnosti budu dostupni njihovi programi.
Naime, već letimičan pogled na otužnu dokumentaciju HNK danu na uvid našoj “gerilskoj skupini” prije nekoliko tjedana kao da traži samo jedno: hitno kreiranje reformske platforme.
U njoj su Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu kazališta - tzv. sistematizacija, koja odaje neučinkovit devetnaestostoljetni sustav, zatim Pregled poslovanja koji sadrži neshvatljivo visoke cifre i nikad manji broj izvedbi u povijesti, a Odluka o osnovnom programskom i financijskom okviru za mandatno razdoblje 2013. -2017. koju je sastavilo Ministarstvo kulture i Grad Zagreb ne može biti poticajna za iole ambicioznijeg kandidata - propisuje mu samo 230 izvedbi godišnje. Ipak, to da aktualna uprava ne bi trebala imati velikih šansi na ovom natječaju pokazuje njihov mizeran prošlogodišnji rezultat: samo 183 izvedbe na sceni i tek tridesetak dramskih na gostovanjima u zemlji i triput u regiji, dok je porazan podatak da se Balet i Opera nisu ni pomaknuli iz Zagreba! U ostale rezultate može im se pribrojiti devet festivalskih i gostujućih izvedbi, ali nikako i brojni sadržaji koji blokiraju rad svih triju ansambala eksploatirajući pritom vlastite resurse radi komercijalne dobiti: to su različite manifestacije protokolarnog i izvanprotokolarnog tipa te korporativna i estradna događanja. Dobro, daleko je to od pojave slot mašina u nekim moskovskim kazalištima, ali i galaksijama udaljeno od srednjoeuropskog modela gdje su takvi događaji u nacionalnim kazalištima potpuno nezamislivi jer se komercijalizacija uvučena na scenu putem takvih sadržaja uvijek prenosi na repertoar, stil igre i komunikaciju s publikom.
Luc Bondy, glasoviti redatelj i ravnatelj pariškog kazališta Odeon (u podnaslovu Kazalište Europe), najpropulzivnijeg od tamošnjih pet nacionalnih kazališta, kaže da je upad komercijalnih događanja u kazalište kao upad talibana u posvećeni hram - sve kreativno i raznoliko, što čini umjetnički užitak tako posebnim, postaje bezvrijednim, ogoljenim i time - suvišnim. Pritom, vlastiti prihod Odeona u kojem, uz Bondyja, ove sezone režiraju velikani Stein, Marthaler, Lepage, Jarzyna, Kušej i van Hove iznosi čak 20 posto. Ili fenomen Opere de Lyon koju je njezin intendant Dorny izdigao u jednu od najboljih u svijetu nakon što ju je bajkovito redizajnirao glasoviti Jean Nouvel pa ove sezone na uloženi franak uspijeva, što izravno što neizravno, namaknuti čak tri franka! Za usporedbu, HNK Zagreb ostvaruje sveukupno sa svim tim neumjetničkim sadržajima ispod 9 posto vlastitog prihoda, a ako se ne želimo ogledati s Francuzima, pogledajmo neka po veličini i financijama nama slična kazališta koji uprihođuju vlastitoga prihoda od 20 posto (slovačko i poljsko) do visokih 45 posto (češko). S tim je u vezi i druga velika boljka zagrebačkog HNK - iz tako malog broja izvedbi razvidno je da premijerni naslovi (11 u 2011.) imaju premali broj repriza te većini, unatoč popriličnim utrošenim sredstvima poreznih obveznika, prijeti brzo skidanje s programa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....