REPORTERKA MAGAZINA U SKOPLJU 'Što zanima vlast? Ništa. Samo novac, novac i novac...'

Tito Petkovski još uvijek, a prošlo je od toga dosta godina, pamti noć kada mu je iznenada, u dva ujutro, zazvonio telefon.

“Nisu valjda neke vijesti o staroj majci”, pomislio je tadašnji koalicijski partner vladajuće VMRO-DPMNE i nekadašnji predsjednik Sobranja. Usput, za one koji se možda pritom pitaju - da, ime je dobio prema Josipu Brozu. Petkovski je kroz mrak napipao telefon i javio se. S druge strane je bio koalicijski partner, makedonski premijer Nikola Gruevski. “Imam sjajnu ideju”, rekao mu je, “nadam se da te nisam probudio.”

Tito Petkovski još je dolazio k sebi od šoka. “Preimenovat ćemo skopski aerodrom u aerodrom Aleksandra Velikoga. Ha? Što misliš?”, pitao ga je. “Jesi ti čitav? Jesi zdrav?”, upitao ga je Petkovski i poklopio slušalicu. U tom trenutku znao je, reći će mi osam godina nakon tog noćnog poziva, da bi bilo pametno izaći iz vladajuće koalicije.

Danas lider Nove socijaldemokratske stranke, Tito Petkovski sjedi u svojem uredu u blizini golemog kipa Aleksandra Makedonskog koji jaše na Bukefalu. U Skoplju je ugodno toplo, grad je živ, nakon horor vikenda i antiterorističke akcije u četrdesetak kilometara udaljenom Kumanovu ljudi su opet vani, sjede u kafićima i restoranima između golemih fontani i spomenika. Svakoga dana, spomenici, kojih je niknulo stotinjak u Skoplju u sklopu megalomanskog projekta Skoplje 2014., i koji su koštali oko 700 milijuna eura, na meti su prosvjednika koji se u šest poslijepodne okupljaju u povorci pred zgradom vlade. “Smrt baroku - sloboda narodu”, izvikuju, aludirajući na nakinđureni grad koji se diči umjetničkim stilovima s kojima nikada zapravo nije imao nikakve veze.

Ispod Aleksandra

Jedan moj skopski prijatelj koji je nekoliko godina proveo na studiju u Zagrebu, kaže mi se da se trudi ne primijetiti spomenike, drugi, zastupnik jedne političke stranke, lavove koji čuvaju most naziva “transformersima” i šala je tako unedogled. “Bila bi šala da život u Makedoniji nije spao na to da jedna mjesečna plaća, a ona iznosi od 150 do 300 eura, nije jednaka otprilike jednom danu provedenom u Parizu”, ogorčeno kaže zagrebački Makedonac dok pijemo kavu u centru grada, a on sjedi tako da baš ravno gleda u Aleksandra Velikog koji se kočoperi pred njima, spreman da svojim mačem napadne nebesa.

Kriminalno ponašanje

Stari socijalist Tito Petkovski, kad ga zamolim da prokomentira što će dalje biti s Gruevskim koji Makedonijom vlada od 2006. godine i upravo se protiv njega sprema golemi prosvjed u nedjelju, 17.svibnja, na kojemu se očekuje čak 50 tisuća ljudi, odgovara mi da ni sam nije siguran. “Kada se radi o Gruevskom, čovjek nikada ne zna. Sve je moguće. On se neće tako lako dati. On zna da makedonska javnost sada zna za njegovo kriminalno ponašanje i vjerojatno je toliko uporan u razmišljanju da je on nezamjenjiv i nepogrešiv, da ga ništa ne može pokolebati. Mislim da je ovo zadnji trzaj. Jer, nakon “bombi” koje je objavio Zoran Zaev, a koje pokazuju kako se vlast u Makedoniji ponašala i kako su se zakoni zloupotrebljavali, njegov se ugled opasno narušio. A moramo priznati, imao ga je - imao ga je među članovima stranke, među neopredijeljenim biračima, među simpatizerima stranke. Bio je i njihova velika nada za Europsku uniju, za reforme, za razvoj ...i onda, kada se suočite s njegovim stvarnim karakteristikama, onda je razočaranje još i veće... - kaže Petkovski.

Što se dogodilo, pitam ga; kako se dogodilo da Gruevski, koji je bio velika nada reformista u Makedoniji, miljenik međunarodne zajednice, sposobni mladi lav, s godinama postane simbol korupcije i zloupotrebe ovlasti. U tolikoj mjeri da ga moji makedonski sugovornici; iako to neće reći posve javno, nazivaju mješavinom Ive Sanadera i Slobodana Miloševića; Sanadera zbog korupcije, a Miloševića zbog kontrole nad svime što se u Makedoniji događa...

- Bio sam s njim u koaliciji i kada je on postao lider VMRO, kada je počeo govoriti o ekonomiji i reformama, ne više o ugroženosti makedonske nacije i nacionalizmu, kako je to radio Ljubčo Georgievski, svi smo mislili da se radi o velikoj promjeni. Uveo je PDV, pokazao se kao porezni stručnjak, bio je i konzultant srpske vlade za poreze, i u mojim očima je on bio reformator nove generacije, više tehnokrat, a manje političar. Zato sam i pristao da nam stranka uđe u vladu. Ali, kada je pokazao svoje pravo lice, kada je počeo falsificirati povijest, pričati o Aleksandru Makedonskom, bilo je jasno da su stvari otišle u krivom pravcu. Valjda je na ovim balkanskim prostorima to uvijek tako, onaj tko igra na kartu nacionalizma i mita, taj dobiva izbore. Kada je vidio da s ekonomijom ide teško, krenuo je s poviješću i počeo pričati o “makedonskoj renesansi”. Više je zavodio, negoli vodio narod”, dodaje Tito Petkovski.

Blokirani pregovori

Ne zna se ni koliko ljudi živi u Makedoniji, nastavlja Petkovski. Vladajući odbijaju provesti popis stanovništva, a birački popisi toliko su izmanipulirani da više nitko ne zna kako tu petlju raspetljati. Koliko su birački popisi stari govori i slučaj Petkovskog, čiji se pokojni otac, a umro je prije 13 godina, redovito pojavljuje na izborima. Što je najgore, ne glasa za sina i njegove ljevičare, nego za VMRO. “Rekao sam majci da ode na biralište na dan izbora da ga barem tada vidi, jer je očito da se samo tada ukazuje...”, kaže Petkovski čija je stranka provela nezavisno istraživanje o popisu birača i došla do podatka da u Makedoniji živi 1,8 milijuna ljudi. Birača je 1,78 milijuna....

Istovremeno, Makedoniji su blokirani pristupni pregovori za EU. Pet puta je odbijena, a razlog je - Grčka. Zbog te blokade i odbijanja Europske unije i NATO saveza, Makedonija je skliznula u neko svoje vlastito traženje i u sivu zonu u kojoj je sve dopušteno. Otkrivaju to i dokumenti koje objavljuje šef opozicije Zoran Zaev, koji je otkrio da se 20 tisuća ljudi u zemlji prisluškivalo, da su se uzimali milijuni eura provizije i da nema tko nije uzimao mito. Najgore od svega, reći će mi analitičari u Skoplju, jest to da ih ništa drugo nije zanimalo. “U tim audiozapisima vi ne vidite niti neku želju za vlašću, niti neke posebne motive, osim novca. Samo novac, novac i novac...”, kažu mi. Zaev, gradonačelnik Strumice i predstavnik mlade generacije socijaldemokrata u Makedoniji, razmišljao je isprva da odustane od velikog prosvjeda u nedjelju zbog događaja u Kumanovu nakon kojih se u Makedoniji najavljivao totalni rat, ali onda je ipak odlučio da opozicija mora ostati ustrajna. Ekonomska situacija u zemlji je loša; nezaposlenih je 27,6 posto, i to je još i dobro jer je postotak bio veći, išao je gotovo do 40 posto. Porezni raj - radnički pakao, kolokvijalno su nazivali najjužniju republiku nekadašnje Jugoslavije, a evo i zašto: Među zemljama regije, Makedonija prednjači po “aktivnim mjerama” poticanja stranih ulaganja. No, suprotno uobičajenim pretpostavkama, snižavanje cijene rada i subvencije za ulagače nisu donijele očekivani ekonomski prosperitet, već su samo produbile socijalne nejednakosti. Makedonija zauzima vodeću poziciju na mnogim regionalnim, europskim, pa čak i svjetskim rang-listama. Na primjer, prema posljednjem Izvještaju o globalnoj konkurentnosti za 2014. i 2015. godinu, koji izdaje Svjetski ekonomski forum, Makedonija je među 144 zemlje na prvom mjestu u kategoriji najniže ukupne porezne stope za privatne tvrtke, zemlja ima drugu najvišu stopu nezaposlenosti u Europi, najnižu minimalnu plaću u regiji (143 eura), najvišu nejednakost u raspodjeli dohotka u Europi te, od početka projekta Skoplje 2014, i najveći broj spomenika po stanovniku u Europi.

Spor oko imena

Agim Jonuz, analitičar, kolumnist i nekada savjetnik ministra obrane te glavnog tajnika Vijeća Europe, zamjera Europi što se nije više angažirala u rješavanju spora oko imena s Grčkom jer bi to Makedoniji otvorilo posve drugačiju perspektivu. “Europa tu igra taktički jer uvijek ima rezervno opravdanje da nešto ne može učiniti zbog imena. Europa je licemjerna i mi plaćamo taj danak. Da je Europa htjela, riješila bi problem s Grčkom u 24 sata. Makedonija, u čijoj je blizini najveća američka vojna baza - Bondsteel na Kosovu, neće smjeti pasti pod ruski utjecaj jer to neće dati Amerikanci i našli smo se u zatvorenom krugu. Jedino što je dobro, to je da se ljudi u Makedoniji ne žele međusobno tući - dodaje Jonuz.

I u pravu je; upravo će svi ovih dana u Makedoniji govoriti o tome kako zajedništvo Makedonaca i Albanaca nije dovedeno u pitanje, kako se zbog događaja u Kumanovu nisu dali isprovocirati. Još uvijek nije sve jasno što se tamo događalo, iako vlast, malo pomalo objavljuje snimke navodnih terorista, a i smijenjeni su ministri, moćni šef tajnih službi dao je ostavku. To ne znači da su otvorena pitanja dobila odgovore. “Koja to grupa ulazi u centar gusto naseljenog grada iz kojega unaprijed znaju da ne mogu izaći, tamo se zatvaraju i onda reagira policija koja je već za to morala znati, jer ako dolazi četrdesetak sumnjivih osoba i prođe granicu, onda je to veliki problem. Tu je policija pala na ispitu. Gdje su bili dok se sve ovo spremalo? Terorizam počiva na premisi - udari i bježi! A ovi su ostali unutra... Pitanje je tko je naručitelj i tko je organizator... No, ono što su ljudi u Kumanovu pokazali bilo je to da su zajedno. Ono što se događalo 2001. godine neće se ponoviti. Albanci sada brane Makedonce, a Makedonci Albance - govori Agim. On se ne uzda previše u dolazak ljevice na vlast jer misli da ne mogu napraviti ništa spektakularno; imali su i ranije mogućnost pa nisu napravili ništa.

Helena Roza, makedonska predstavnica show biznisa, voditeljica televizijskih emisija i poslovna žena u dobi od 38 godina, zabrinuta je za budućnost i prvi put razmišlja o tome da ode iz Makedonije. Njezina 16-godišnja kći Kjara, koju ima iz svog prvog braka - miješanog - jer je bila udana za Albanca - baš kao i tinejdžeri njezine generacije, više znaju o politici negoli o glazbi. “Htjela bih da znaju tko je Nirvana, tko su Doorsi, a ne da u tim godinama znaju nabrojati sve članove vlade”, kaže mi. “Brinem se za svoju kćer. Bila sam u miješanom braku, javna sam osoba - ne želim da to itko iskoristi za bilo kakvu netrpeljivost.”

Na udaru cenzure

Mediji su na udaru cenzure i vlasti. Naša kolegica s Nove TV postala je u Skoplju “instant-legenda” jer se usudila “zaskočiti” premijera Nikolu Gruevskog i pitati ga namjerava li podnijeti ostavku. To je bilo toliko hrabro da su kasnije neki portali javljali kako su hrvatsku novinarsku pretukli, ali Danka Derifaj živa je i zdrava izvještavala iz Kumanova i Skoplja. Dovoljno je pogledati informativne emisije makedonske državne televizije; ni riječi o prosvjedima protiv vlasti, provladini analitičari govore po pola sata pred kamerama, a bez da im itko postavi pitanje, nemontirani izvještaji od nekoliko minuta o okupljanju građana u znak podrške policiji tumače se kao potpora vladi... i tako unedogled.

Zna sve to Snežana Lupevska, istraživačka novinarka koja je prva bila u Kumanovu, kao i naš taksist koji nas je vozio do televizije Telma na kojoj radi, da je jedina osoba kojoj vjeruje. Snežana priznaje da je teško biti nezavisni novinar. “Ali ne samo zbog utjecaja vlade na određene televizije, nego i zato što jako puno opozicijskih portala vuče na drugu stranu. Već šest godina imam svoju nezavisnu produkciju i ni ja nisam očekivala da će se sve ovo događati u Makedoniji, a najmanje sam očekivala da će me ljudi u šest ujutro zvati iz Kumanova da bi mi rekli kako se tamo puca. Ovaj narod prolazio je kroz velike krize, mi smo generacija koja u krizi živi još od raspada Jugoslavije. Navikli smo. I samo se nadam da će ova kriza završiti na politički način, a ne konfliktom.

Bez perspektive

Iako je albanska stranka DUI (Demokratska unija za integracije) Alija Ahmetija koalicijski partner, Imer Selmani, nekadašnji vicepremijer i ministar zdravstva, otac četvero djece i lider opozicijske stranke Nova demokratija, osnovane 2008. godine, kaže da Ahmeti čak sedam godina nije uspio ispregovarati da Albanci u Makedoniji dobiju ijedan spomenik, a kamoli što drugo, ironično aludirajući na odnose u vladajućoj koaliciji VMRO-DPMNE - DUI. “Makedonija ovako nema perspektivu. Previše se približila istoku. Albanski dio stanovništva to ne želi, ne želi približavanje Rusiji, želi europsku perspektivu. I ovo je sada dobra mogućnost da napravimo novi početak. I nikakve provokacije pritom neće pomoći. Kumanovo odbija biti Vukovar i Alepo u Siriji”, kaže Imer Selmani. Dodaje da, ako je netko i želio izazvati razdor Makedonaca i albanskog stanovništva, kojeg je trećina - neće uspjeti. “Bliži smo nego ikada ranije i želimo zajedničku perspektivu.” On očekuje da će do smjene vlasti doći mirnom tranzicijom - tako najavljuje i Gruevski u slučaju da se to dogodi - a da će nezavisna istraga dati rezultate o tome tko je bio umiješan u korupciju, tko je organizirao teroriste i slično. “Istovremeno, nadamo se da će i Europska unija i SAD učiniti svoje da se Makedonija vrati na pravi kolosijek. Znate, bio sam član vlade od 2006. do 2008. godine, i mogu vam reći da je to bila dosad najbolja vlada, od makedonskog osamostaljenja do danas. No, onda se dogodila 2009. godina, dobili smo odbijenicu u Bukureštu za NATO i sve je krenulo krivo”.