ZNANSTVENIK TVRDI

ŠOKANTNA ISPOVIJEST 'Kuga nam se vraća! Čuvajte se vjeverica, one nose smrtonosnu bakteriju!'

Dr. Hendrik Poinar, direktor Centra za drevnu DNK na Sveučilištu McMaster u Kanadi, već 15 godina bespoštedno istražuje povijest bakterije kuge koja je u posljednjih 1500 godina usmrtila desetke milijuna ljudi. I opet se vraća

Bila je jedna od najstrašnijih pošasti u povijesti čovječanstva. Godine 541. u Konstantinopolisu, današnjem Istanbulu, pojavila se bolest koja je dnevno ubijala i po 10.000 ljudi. Nazvana je Justinijanova kuga prema istočnom rimskom caru Justinijanu I. koji je tada vladao, a tijekom 541. i 542. godine usmrtila je između 30 i 50 milijuna ljudi u Europi, Aziji, Sjevernoj Africi, Bliskom i Srednjem istoku. Iako se i sam zarazio, car Justinijan bio je jedan od rijetkih sretnika koji je preživio smrtonosnu bolest. Ali, ne i Rimsko Carstvo.

- Justinijanova kuga dovela je do pada Rimskog Carstva - kaže mi dr. Hendrik Poinar, direktor Centra za drevnu DNK na Sveučilištu McMaster u Kanadi. On je jedan od pionira paleogenetike, odnosno istraživanja genoma na temelju fosilnih ostataka.

Tajna u kostima

- Nitko ne može zamisliti što je sve skriveno u kostima pokopanima prije nekoliko tisuća ili čak 100.000 godina - kaže Poinar, koji već godinama pokušava rasvijetliti misterij velikih pošasti izazvanih Yersinijom, bakterijom kuge.

- Moja suradnica Sharon De Witte i ja istražujemo povijest bakterije kuge već 15 godina. Naša je originalna motivacija da odgovorimo na pitanje što je prouzročilo crnu smrt u 14. stoljeću i 800 godina ranije Justinijanovu kugu. To su dvije različite pošasti - rekao je Poinar.

Poinar: Tajna je u kostima

Crna smrt pojavila se 1346. godine, najvjerojatnije u Mongoliji, a prvi slučajevi u Europi zabilježeni su su u listopadu 1347. godine, kada se 12 talijanskih brodova vratilo iz Crnog mora i pristalo u luci Messina na Siciliji. Posada i putnici ležali su po palubi, mrtvi ili na samrti, a bolest im je doprla već i do samih kostiju. Na brodovima je bilo i mnoštvo štakora, a tada se još nije znalo da se uzrok bolesti, bakterija Yersinia, nalazi u njihovoj krvi. Najčešći izvor zaraze jest crni štakor koji voli društvo ljudi i živi u kućama i na brodovima, a prijenos opasne bakterije odvija se preko štakorskih buha.

U jesen 2011. godine Poinar je na čelu kanadsko-njemačkog tima iz leševa žrtava pokopanih na groblju East Smithfield u Londonu dekodirao genom crne smrti. Bio je to i prvi uspješni pokušaj dekodiranja genoma nekog davnog patogena. Pokazalo se da je to specifična varijanta bakterije Yersinia pestis, predak svih modernih oblika kuge koji danas postoje u svijetu.

Ostatke drevnih sojeva bakterije koja je izazvala pandemije kuge kanadski znanstvenik pronašao je u kostima leševa pokopanih na londonskom groblju East Sithfield

- Zahvaljujući boljem razumijevanju evolucije ovog smrtonosnog patogena, ulazimo u novu eru istraživanja infektivnih bolesti - tvrdi Poinar.

On je u međuvremenu nastavio tragati za tajnama skrivenima u kostima žrtava pa je tako njegova grupa nedavno u časopisu The Lancet Infectious Diseases rasvijetlila misterij Justinijanove kuge i crne smrti. Analize DNK izdvojenih iz zubi dviju žrtava koje su umrle početkom 6. stoljeća u današnjoj Bavarskoj, u prvi tren su ukazivale da su obje osobe bile zaražene istom bakterijom koja je 800 godina kasnije prouzročila crnu smrt.

London na udaru

Međutim, detaljnija usporedba genoma patogena Justinijanove kuge i crne smrti pokazala je da su dvije pandemije nezavisno pokrenula dva različita soja Yersinije, što znači da je ona sa štakora na čovjeka prešla u dva navrata. Soj koji je prouzročio stariju, Justinijanovu kugu, potpuno je izumro, međutim onaj koji je bio odgovoran za crnu kugu vjerojatno se ponovno pojavio i nekoliko stoljeća kasnije. Tako je šezdestih godina 17. stoljeća u nekim zemljama Europe harala Velika kuga koja je posebno devastirala London, jer je od 1664. do 1668. godine usmrtila 100.000 stanovnika toga grada. Iz Azije je kuga krenula 1885. godine, a zatim usmrtila mnoštvo ljudi u Kantonu, Hong Kongu i Rusiji te je 1900. godine stigla do Velike Britanije.

Bubonska prijetnja

- Ovdje je ključna poanta da se mikroorganizam kod ljudi može pojaviti u novim oblicima i imati ogroman utjecaj na ljudski mortalitet. To se dogodilo tri puta u prošlosti i stoga trebamo nadzirati razvoj stvari u budućnosti - upozorio je Poinar.

Posljednjih desetljeća kuga se, u bubonskom obliku, najčešće pojavljuje u Mozambiku, Malaviju, Indiji i na Madagaskaru, gdje je u prosincu prošle godine odnijela tridesetak života. Izraz bubonska dolazi od riječi bubon za otečenu žlijezdu, a odnosi se na njezin najpoznatiji simptom, otečene limfne žlijezde pod pazuhom.

......

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. studeni 2024 00:39