KAKO IZ KRIZE

‘Štedimo 4 godine. I opet smo u recesiji! Kako da stvorimo nova radna mjesta?’

 AFP

Prvi maj širom svijeta ove se godine slavio prosvjedima protiv mjera štednje - rezanja socijalnih prava, otpuštanja u javnom sektoru, pohlepe velikih korporacija.

Posebno s europskih ulica čulo se da rezovi nisu rješenje, a da štednja više nije u modi u posljednje vrijeme vidi se i na europskim biralištima. Samo prošli tjedan je pala vlada u Nizozemskoj, a francuski socijalist François Hollande u anketama je prešao u uvjerljivo vodstvo u borbi za Elizejsku palaču, zahvaljujući i najavama da će se fokusirati više na mjere za rast a manje na štednju, te da će tražiti reviziju fiskalnog pakta na kojem je inzistirala njemačka kancelarka Angela Merkel , uz pomoć aktualnog francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja , a prema kojem sve zemlje eurozone svoje prenapuhane proračunske deficite do kraja 2013. imaju smanjiti na tri posto.

Španjolska u recesiji

Bez nizozemskog premijera Marka Ruttea i bez Sarkozyja, Merkel u Europi postaje sve usamljenija, jer sada i brojke jasno pokazuju da ideologija rezova, i samo rezova, nije dovela do ekonomskog oporavka, ali da je zato štednja povećala nezaposlenost i zagorčala život ljudi. Primjerice, Španjolska je službeno opet u recesiji, drugi put u tri godine, nakon što je slijedila zahtjeve Njemačke za dubokim rezovima.

Financijska disciplina

Španjolska je nezaposlenost prošli mjesec porasla na 25, među mladima je prešla 50 posto, a u 1,7 milijuna kućanstava ni jedna osoba nema posao. Vlasti u Madridu sada otvoreno priznaju da očekuju da će već ovaj mjesec biti prisiljene preuzeti izravnu financijsku kontrolu nad barem jednom regionalnom vladom, a ljevica viče da Njemačkoj treba reći: “Basta!”. Čak i rejting agencije sada, jednako kao i deficit, brine nedostatak gospodarskog rasta jer čini se da su se obistinila upozorenja ekonomista koji su tvrdili da će unatoč mjerama štednje, ili baš zbog njih, Europa završiti u novoj recesiji. No, dok se prije protivljenje štednji povezivalo s “lijenim” jugom, sada se ne bune samo Grci, Španjolci i Portugalci, nego i Francuzi - koji, doduše, nisu posebno poznati po fiskalnoj disciplini - ali i Nizozemci, čiji je premijer Mark Rutte donedavno dijelio lekcije prezaduženim zemljama, a sada sam nije u stanju pronaći politički konsenzus ni za mnogo blaže rezove od onih koje je tražio od Grčke i Španjolske. Problem nije samo u nedostatku discipline jer se pravila Pakta stabilnosti o najvišem dopuštenom deficitu od tri posto, koje postoji već 15 godina, ne krše samo na jugu, nego i “kod onih koji su poput nas”, primjećuje njemački Die Zeit.

Rast ksenofobije

Fiskalni pakt, koji je prošli mjesec entuzijastično usvojilo 25 država članica EU (s iznimkom Velike Britanije i Češke), tako je već na udaru, a ratificirale su ga tek tri zemlje (među njima i Slovenija). Oko Hollandea se pak, čini se, polako stvara konsenzus oko toga da Europa treba raditi na poticanju rasta, no nikome još nije jasno kako bi se to točno moglo izvesti, budući da to podrazumijeva nova ulaganja države - dakle, i nova zaduživanja. Kao jedna mogućnost spominje se usporavanje rezova, a kao druga uvođenje euroobveznica - čemu se Njemačka oštro protivi. Analitičari upozoravaju i da inzistiranje na štednji pridonosi rastu ekstremnih stranaka - jer ekonomske su krize plodno tlo za rast ksenofobije i okrivljavanje “drugih” za teškoće.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 10:30