Ako je istina, Ukrajini se sprema najveći potres od smjene Željeznog generala. Putin, 20. ožujka: ‘Imate rok. Rujan, 2025.!‘

Petak 21. ožujka ujedno je bio 1122. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje val hladnog vremena opet ustupa mjesto zatopljenju, uz povremene padaline i pješčanu oluju na jugu zemlje tijekom proteklih dana. Kako izgleda, zato nije bilo ni širih redukcija struje, iako su ruski zračni napadi na civilnu infrastrukturu ponekad pogađali i ponešto energetskih postrojenja (usprkos navodnoj obustavi takvih ruskih djelovanja nakon telefonskog razgovora Trumpa i Putina u utorak 18. ožujka).

Na ukrajinskoj strani i dalje posebnu ulogu igra deficit modernog protuzračnog naoružanja (ali i raketa za već primljene sustave, kao europski SAMP/T), koji brojne gradove i većinu bojišnice ostavlja uvelike bez obrane te omogućuje tek koncentriranu zaštitu najbitnije infrastrukture i centara. Nasuprot tome, rast domaće proizvodnje bespilotnih letjelica izgleda da je osigurao stabiliziranje bojišnice i u situaciji nastavljenog manjka vojnog ljudstva.

Ujedno, po prvi put se navodi i proizvodnja bespilotnih sustava kompletno iz domaćih komponenti, dok se političko vodstvo Ukrajine početkom tjedna posebno hvalilo i uspješnom borbenom uporabom domaće rakete Neptun s produženim dometom (navodno do 1.000 km), kao i razvojem bespilotnih letjelica dugog dometa (navodno do 3.000 km). Uz to, 16. ožujka je izvedena i smjena načelnika glavnog stožera Oružanih snaga Ukrajine (drugi čovjek u sustavu obrane, nakon Vrhovnog zapovjednika, generala Oleksandra Sirskog) – gdje je Sirskom skloni Anatolij Bargiljevič premješten na mjesto inspektora obrane, da bi ga zamijenio mlađi Andrij Gnatov.

Njegov je glavni cilj ubrzana uspostava korpusnih struktura u ukrajinskoj vojsci, te jačanje opskrbe borbenih brigada. Za to vrijeme, ostalo je tek na razini glasina da radi ishoda borbi kod Kurska Volodimir Zelenski razmišlja i o smjeni samog Sirskog koji nikako da se otrese loše reputacije unutar obrambenog sustava.

Sve je to potrebno da bi se odgovorilo na prošlotjednu rusku uporabu preko 1.020 kamikaza-dronova, gotovo 1.360 vođenih zrakoplovnih bombi i više od 10 drugih projektila kojima se gađalo razne ciljeve po gradovima Ukrajine. Probleme tu radi i obustava razne humanitarne pomoći iz Sjedinjenih Država – ne samo povlačenje SAD iz Međunarodnog centra za procesuiranje zločina agresije protiv Ukrajine, te iz mehanizama za traženje otete ukrajinske djece – već i obustava opskrbe zemlje lijekovima protiv HIV-a, te podrške za ukrajinske medije (što bi lako moglo dovesti do gašenja oko 50 posto ukupnih medija, od toga oko 70 posto na lokalnoj razini).

Ipak, Sjedinjene Države za sada nastavljaju vojnu pomoć i razmjenu obavještajnih podataka – ujedno negirajući da je obustava takve suradnje imala za posljedicu gubitak ukrajinskih pozicija u ruskoj regiji Kursk prije desetak dana. No dok se ukrajinska strana pribojavala da bi Trump u razgovorima s Putinom mogao razmišljati i o predaji dodatnih teritorija agresoru (posebno regije Odesa), izgleda da se 18. ožujka ponešto više razgovaralo tek na temu ukrajinskih nuklearnih kapaciteta.

Dok se u medijima čulo kako bi SAD imao interesa za preuzimanje nuklearnih elektrana (posebno okupirane NE Zaporižje), ta je vijest u četvrtak 20. ožujka ipak bila demantirana s ukrajinske strane. Ipak, teže je bilo demantirati nedavni ruski diplomatski uspjeh – kada je rotacija promatrača Međunarodne agencije za atomsku energiju po prvi put bila izvedena samo preko ruskog i okupiranog terena krajem veljače (što sada Ruska Federacija misli održati kao stalnu praksu za budućnost, zaobilazeći pritom dosadašnju ulogu Ukrajine). U sličnom svjetlu treba gledati i ruska nastojanja da se stanovništvu okupiranih krajeva Ukrajine nametnu i ruski dokumenti te državljanstvo – koje se dodatno zaoštrilo predsjedničkim ukazom Vladimira Putina od 20. ožujka kojim se regulira da svi koji takve promjene ne prihvate - od 10. rujna ove godine mogu računati na masovna protjerivanja i sustavne deportacije sa svoje djedovine.

Međunarodna arena

Početak tjedna obilježio je telefonski razgovor Donalda Trumpa i Vladimira Putina, kako o ratu u Ukrajini, tako i o ponešto globalnih pitanja (s posebnim naglaskom na jačanje gospodarske suradnje, koje bi tražilo i ublažavanje barem dijela američkih sankcija prema Rusiji). No baš kao i na prethodnim sastancima s američkim pregovaračem Stevom Witkoffom, ruska se strana pokazala puna ograda i dodatnih zahtjeva – nasuprot američkom optimizmu te prijedlogu 30-dnevnog bezuvjetnog primirja na koje se natjeralo Ukrajinu.

O razgovoru koji je ukupno trajao oko sat i pol javnost je bila izvještena poprilično različito – mutno s američke strane, te priopćenjem s 13 konkretnijih točaka raznih zahtjeva i preduvjeta s ruske strane (posebice prekid svake strane vojne pomoći i obavještajne podrške). Pozdravljajući podršku SAD prilikom glasovanja u Ujedinjenim narodima na treću godišnjicu agresije 24. veljače (kada se administracija Donalda Trumpa postavila radikalno drugačije nego ikad ranije, a kontra većine i svojih glavnih saveznika), bilo je govora i o zajedničkim utakmicama hokejaških timova, no kao glavna postignuća pokušalo se javnosti prodati rusko pristajanje na 30 dana obustave zračnih napada na energetsku infrastrukturu (uz nastavak zračnih napada na sve ostalo), te razmjenu 175 ratnih zarobljenika (što je već ranije bilo dogovoreno sa samim Ukrajincima), kao i početak formalnih pregovora o sigurnosti plovidbe na Crnom moru (što je Ukrajina uvelike osigurala vlastitim pomorskim uspjesima u ofenzivnom korištenju besposadnih plovila).

Naravno, Putin se složio i s Trumpovim traženjima milosti za ukrajinske vojnike u regiji Kursk, tvrdeći da će oni koji se predaju ipak biti tretirani po međunarodnom pravu (dok se na terenu itekako nastavljaju strijeljanja zarobljenika), povlađujući i po pitanju navodnog velikog opkoljenja ukrajinskih snaga (koje nitko od ozbiljnih promatrača nije vidio u praksi). Dapače, s ukrajinske strane su takve priče o opkoljenju 18. ožujka bile proglašene ratnom propagandom „s ciljem diskreditiranja vojnog zapovjedništva i širenja panike i očaja u ukrajinskom društvu“, jednako kao i priče o dubokim ruskim prodorima na teritorije ukrajinske oblasti Sumi (gdje je, doduše, bilo manjih pograničnih upada uz tekuće borbe kod par sela blizu međunarodne granice s ruskom regijom Kursk, na čijem jugozapadu Ukrajinci i dalje drže manje brdovito područje uz granicu zapadno od grada Sudža).

Nažalost, stvari se nisu bitno pojasnile ni dan kasnije, u srijedu 19. ožujka, kada su telefonom službeno razgovarali Donald Trump i predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski (koji je razgovor nazvao „pozitivnim, vrlo sadržajnim, te iskrenim“). U razgovoru su se navodno dotaknuli i dodatne opskrbe Ukrajine protuzračnim raketnim sustavima MIM-104 Patriot, primirja (ali samo za „energiju“, ostavljajući u zraku prijašnje spomene i civilne infrastrukture), navodne američke ideje o stjecanju vlasništva nad nuklearnim elektranama, vraćanja otete ukrajinske djece i ratnih zarobljenika. Sve to bi za koji dan opet trebalo biti temom i tehničkih razgovora SAD i Ukrajine, opet zakazanih u Saudijskoj Arabiji.

Naravno, time je ostala činjenica da Ruska Federacija nije pristala na bezuvjetno 30-dnevno primirje – nego je nastavila i sa zračnim napadima, posebice na regije Sumi i Dnjepropetrovsk 18. ožujka, grad Kropivnjicki 19. ožujka te Herson i Odesu 20. ožujka. Na sve to je ukrajinska strana onda krenula odgovarati i vlastitim napadima, među ostalim i ponovljenim napadom na vojni aerodrom Engels-2 kod Saratova (gdje se bilježila i golema eksplozija ubojnih sredstava i goriva).

To je vjerojatno bila tema i novog sastanka Europskog vijeća. koje se održava u Bruxellesu u četvrtak 20. i petak 21. ožujka. Uz mnogo fraza o hitnom jačanju obrane kontinenta, već je bilo očekivano mađarsko izuzimanje iz svega na temu Ukrajine. Moglo se jasno uočiti i kako niz mediteranskih zemalja s juga EU ne osjeća jednaku važnost rata u Ukrajini te prijetnji iz Rusije kao u članicama bližim tim izvorima raznolikih izazova – pa se tako manje razgovaralo o konkretnom paketu vojne i financijske pomoći. Među ostalim, izgleda da je načelno odbijen i nedavno izneseni prijedlog hrvatskog premijera Plenkovića da EU imenuje posebnog izaslanika za pitanje mirovnih pregovora u Ukrajini.

Stanje na bojištima – ruska regija Kursk

Kako izgleda, nakon ruskog „oslobađanja“ prigradskog naselja grada Sudže pod imenom Zaolešenka, a onda i zapadnijeg sela Rubanšćina 15. ožujka, izgleda da se barem nakratko usporilo smanjivanje ukrajinske okupirane zone u ruskoj regiji Kursk. Za sada tu govorimo o području dužine oko 20 km uz međunarodnu granicu Ukrajine i Rusije, koje ima dva veća dijela – uvelike razdijeljena prostorom zauzetim 5. i 6. ožujka od ruskih i navodno sjevernokorejskih postrojbi. Sjeverni dio zone oslonjen je na sela Gogolevka i Olešnja i ide maksimalno oko 4 kilometra u dubinu, dok je južni dio malo masivniji (oko 30 kvadratnih kilometara), te je oslonjen na veće selo Guevo i pogranično naselje Gornalj.

Iako se ruska strana još 17. ožujka hvalila barem djelomičnim ulaskom u selo Gogolevka, ono je i dalje izgleda barem dijelom u ukrajinskim rukama – dok je čitava trasa ceste Sudža-Sumi poprište borbi. Na južnom dijelu okupirane zone rijeka Psjol štiti istočni prilaz u Guevo, te se zadnjih dana bilježe pokušaji ruskog prilaska sa sjevera, kroz oko 2 km od sela udaljena šumovita područja. Uz postupno primicanje ruskih postrojbi na čitave granice ove još okupirane zone, ondje se nadalje bilježe i intenzivna topnička djelovanja te brojni napadi iz zraka (bilo vođenim zrakoplovnim bombama ili raznim dronovima) – kako s ruske, tako i s ukrajinske strane.

Osim same bojišnice i okupiranog prostora, žestoko se napadaju i prilazi bojištu – pa zato i ne čudi da je Ukrajina 16. ožujka krenula u evakuaciju civila iz pograničnih naselja Zapsilja i Miropilja na rijeci Psjol, oko 3 km južno od granice s Rusijom i već spomenutog okupiranog ruskog naselja Gornalj. Jednako tako, i dalje se čuje i o borbama u zaleđu sjevernog dijela ukrajinske okupirane zone – gdje se s ukrajinske strane granice i dalje bilježe aktivna ruska nastojanja za okupacijom ukrajinskog pograničnog sela Basivka (navodno podijeljeno) – ne bi li se i tu fizički prišlo još uvijek logistički bitnoj trasi ceste Sumi-Sudža.

Za razliku od toga, iz donedavnih područja borbi pod ruskom kontrolom stižu i vijesti o čišćenju terena, uklanjanju ljudskih ostataka te aktivnom razminiranju donedavnih bojišnica u barem 36 pojedinačnih naselja. Navodno je očišćeno i 19.000 hektara zemljišta, preko 370 km prometnica i više od 6.700 individualnih objekata. Ipak, izgleda da ruske vlasti još ne planiraju i neku sustavniju obnovu – čiji se plan tek najavilo za 1. srpnja ove godine. Zato su još u subotu 15. ožujka objavljene vijesti o ukupnoj evakuaciji 275 osoba i privremenom smještaju 174 osobe, dok je 378 osoba koje se smatralo nestalima najednom pronađeno živo. U nedjelju 16. ožujka evakuirano je dodatnih 25 osoba, a 17. ožujka još 95 civila (do ukupno njih 465).

Stanje na bojištima - Belgorod

Napomenimo da se oko 20 km jugoistočno od čitavog preostalog prostora borbi u ruskoj regiji Kursk od utorka 18. ožujka bilježi i pokušaj ukrajinskog upada na prostor ruske regije Belgorod. Kako izgleda, prvotno se tu radilo o prelasku granice sjeverno od ukrajinskih pograničnih sela Prohodi i Marine, u generalnom smjeru ruskog sela Demidovka.

Napad je išao dobro kroz otvorene prostore uz granicu, ali je zaglavio nakon dolaska do prve utvrđene linije i ondje postavljenih „zmajevih zuba“. Kako izgleda, u prvom navratu je ondje izgubljen niz inženjerijskih vozila, nekoliko borbenih oklopnih vozila i par tenkova, da bi do kraja tog dana bilo bilježeno ukupno 5 ukrajinskih naleta s barem 200 angažiranih ljudi. Uz to, ukrajinska strana tvrdi da je tog utorka kod Demidovke pogodila i zapovjedni centar 3. motostreljačke divizije iz sastava ruske 20. armije.

Dan kasnije borbe su registrirane i južnije, na prilazima od granice prema ruskom naselju Grafovka, a onda i prema oko 5 km južnijem ruskom naselju Repjahovka – gdje se bilježe borbe oko pograničnog sela Prilesje. Ukupno se do četvrtka 20. ožujka tu radi o potezu uz granicu dužine oko 8,5 km i maksimalne dubine do 2 km, u kojem je izgleda zauzeto samo malo rusko pogranično naselje Lipci. Ruska strana navodno topništvom i zrakoplovstvom napada ukrajinsku pozadinu čitave ove nove borbene zone (sela Petrušivka i Ugroidi). Dok se iz nekih izvora moglo čuti kako je riječ tek o skretanju pažnje ruskih snaga s nedalekog prostora borbi u regiji Kursk – treba napomenuti da bi to možda bilo i uspješnije da je bilo izvedeno barem malo dalje od dosadašnje borbene zone, budući se novo poprište okršaja izgleda nalazi u dometu već postavljenih topničkih i bespilotnih postrojbi Ruske Federacije, koje su zato mogle vrlo brzo reagirati na upad i uključiti se u njegovo suzbijanje.

Stanje na bojištima – Ukrajina

Usprkos određenom poboljšanju vremenskih prilika, borbena situacija je proteklih dana bila iznimno šarolika – smjenjivali su se uzastopce dani izuzetno žestokih i brojnih okršaja s danima manje borbene aktivnosti. Na sjeveru Harkivske oblasti to je značilo povremene borbe na zapadu oko sela Kozača Lopanj, te u prostoru uvelike srušenog grada Vovčanska, no sve bez vidljivih promjena tijeka bojišnice. Jednako tako, gotovo se svakodnevno čulo i o borbama nadomak ukrajinskog grada Kupjanska, oko 80 km na jugoistok. Kao prvo, ondje su nastavljene borbe na prostorima ruskog mostobrana zapadno od rijeke Oskil – kako na njegovu sjeveru (između Kamjanke i Krasne Perše, gdje su 19. ožujka ukrajinski neslužbeni izvori priznali određene ruske uspjehe uz tok Oskila u okvirima „Dvoričanskog nacionalnog parka“), tako i južnije.

Nakon ukrajinskog oslobađanja sela Figolivka 14. ožujka, ondje su bilježene i borbe južnije na prilazima okupiranom selu Dvorična, te još južnije na prilazima sela Monačinivka i Mala Šapkivka 18. ožujka, te južno od okupiranog sela Zapadne 19. ožujka. Na samim sjeverozapadnim prilazima gradu Kupjansku se čulo o borbama kod Radkivke i Golubivke, samo oko 2 km od početka njegova urbanog prostora – kojeg Rusi ugrožavaju i s istočne strane, preko rijeke Oskil. U toj ukrajinskoj enklavi preko Oskila navodilo se opet okršaje na samom rubu Kupjanska i kod Petropavlivke, no problematično područje je bilo oko 23 km južnije od Kupjanska, uz samu rijeku Oskil.

Ondje se nakon nekoliko dana ruskih napredovanja 16. ožujka čulo o ukrajinskom protuudaru koji je ponovno doveo branitelje u selo Zagrizove budući da Rusi nisu bili u stanju održati svoje nove položaje oko 2 km južnije, na sjeveru sela Boguslavka. Žestoke borbe bilježene su i oko 11 km jugoistočno, na potezu sela Zeleni Gaj, Kopanki, Stepove i Druželjubivka, te dalje kod Oljgivke, Novomihailivke, te sela Nove i Zelena Dolina. Nastavljeni su i okršaji malo jugoistočnije, uz rijeku Žerebec, u prostoru okupiranih sela Novoljubivka (južno od 15. ožujka okupiranog naselja), te kod Jampolivke (bez pomaka) i na prostorima Serebrjanske šume. Ponešto južnije, preko rijeke Siverski Donjec – ukrajinski izvori opet su isticali borbe oko Bilogorivke i južnije kod Ivano-Darivke, dok su se obje zaraćene strane slagale u navodima gotovo svakodnevnih okršaja oko uvelike razrušenog sela Verhnokamjanske. Uz to, Rusi su spominjali i djelovanja prema Siversku, iako nije jasno da li s kopna ili tek iz zraka.

Na sjevernim prilazima ukrajinskom gradu Časiv Jar, čulo se 18. ožujka o borbama kod Markove, a dan kasnije malo sjevernije (Novomarkove i Minkivka). Istovremeno su nastavljeni i sukobi u samom Časiv Jaru, gdje također navodno nije bilo promjena bojišnice, kao i u južnim naseljima Stupočki i Predtečine 18. ožujka, te Oleksandro-Šultine 19. ožujka.

Samo par kilometara jugozapadno, u borbenoj zoni grada Torecka, i dalje se bilježe izuzetno intenzivne borbe – kako sjeverno od grada (Kurdjumivka i Ozarjanivka), tako i u njegovim sjevernim predgrađima (Diliivka, Dačne i Družba, sjevernije od koje agresor navodi i manje pomake bojišnice). Slične vijesti o aktivnostima dolaze i iz samog Torecka – bilo iz sjeverne četvrti Krimske, iz centra, te s juga grada (četvrt Zabalka). Razloge ovakvog stanja treba tražiti u pristizanju pojačanja za obje strane, čime se zaoštrila borbena situacija na čitavom urbanom prostoru Torecka.

Uz to, jugozapadno od Torecka spominjalo se okršaje u prigradskim selima Šćerbinivka i Leonidivka, kao i kod još južnijeg naselja Valentinivka, na rubu tamošnje bojišnice. Za sada odolijevaju i obrambene linije na prilazima Pokrovsku – (1) na sjeveroistoku, gdje se spominju okršaji kod Zelene Pole, južno od Tarasivke i na prilazu selu Vodjane Druge, kao i zapadnije kod Malinivke, Elizavetivke i južnije na rječici Kazenji Torec (kod sela Sviridonivka). Slično je bilo i (2) na istočnim prilazima Pokrovsku, gdje su agresori pritiskali Miroljubivku, Promin i rubne dijelove Mirnograda te Lisivku – dok se (3) na južnim prilazima Pokrovsku - uz Dačenske i Ševčenko (borbe na sjeverozapadnom rubu naselja) - spominjalo i sukobe kod Novoukrainke, te na prilazima sela Zvirove, Kotline i Udačne.

Posebno u oči upadaju i navodi da agresori u svojim ofenzivnim akcijama ljudstvo prebacuju u manjim grupama nego ranije, uz korištenje i električnih bicikala te romobila, kao i brojnih dronova vođenih optičkim vlaknima. Južno od sela Udačne, na potezu dugom oko 17 km, agresori i dalje nastoje prema zapadu izbiti na administrativnu granicu ukrajinske Donjecke i Dnjepropetrovske oblasti. Zato se i bilježe borbe kod sela Uspenivka, Novooleksandrivka, Kotljarivka, Preobraženka, Zaporižja i Bogdanivka, ali i oko kilometar istočnije, na prilazima 17. veljače okupiranog sela Sribne.

Kako izgleda, slično je borbeno stanje i desetak km južnije, gdje se i dalje svakodnevno vode borbe kod okupiranih sela Andriivka i Konstantinopilj (u čiji su zapadni dio branitelji izgleda uspjeli nanovo ući 18. ožujka). Dalje na jugozapad i nadalje se drže položaji branitelja na prilazima ukrajinskom uporištu Rozliv (kojem Rusi prilaze sa sjeveroistoka, iz načelnog smjera Konstantinopilja), kao i kod zapadnijih naselja Oleksiivka (sjeverno od rijeke Vovče) te Bagatir (južno od Vovče).

Jugozapad i jug bojišta u Ukrajini

Od Bagatira na jugozapad, preko ukrajinskog uporišta Odradne, stižemo u širu zonu oko 27. siječnja službeno okupiranog grada Velika Novosilka, gdje se i dalje bilježe svakodnevne žestoke borbe. (1) Sjeverno od Velike Novosilke Ukrajinci su u srijedu 19. ožujka spominjali protunapad koji ih je doveo do ruba 12. ožujka okupiranog sela Dniproenergija – dok se samo malo južnije, s druge strane rijeke Mokri Jali, čulo o borbama kod sela Skudne i pritisku agresora na sjeverozapad prema selu Vesele. (2) Sjeverozapadno od Velike Novosilke borbe su nadalje vođene kod okupiranih sela Burlacke i Priviljne, uz pritisak dalje prema ukrajinskim naseljima Ševčenko te Vilne Pole.

Prema ukrajinskim izvorima, bilo je i manjih pomaka bojišnice radi uspjeha agresora južno od sela Priviljne (službeno proglašenog okupiranim 5. ožujka). Uz to, (3) zapadno od Velike Novosilke borbe su vođene kod okupiranih sela Novosilka i Novopilj. Ipak, usprkos učestalim sukobima, u čitavoj ovoj zoni se zapravo bilježilo tek manja napredovanja agresora, uz prve naznake i pojedinačnih ukrajinskih protunapada koji su postali učestaliji na nekim drugim dijelovima ukrajinske bojišnice. Nije jasno je li tako i u Zaporižju, oblasti na jugu ukrajinske bojišnice.

Ondje se i nadalje vode borbe na prilazima ukrajinskom uporištu Orihiv (Novodanilivka), te ponešto zapadnije prema bivšem toku Dnjepra. I dalje bilježe ruski napadi na sela Šćerbaki, Stepove i Lobkove – dok nije jasno je li agresorima zaista uspjelo zauzeti sela Pjatihatki, Stepove i Mali Šćerbaki, kako su tvrdili prije nekoliko dana. Slično je nejasno i stanje na samom Dnjepru, gdje se zadnjih tjedana ustrajno čulo o borbama u zoni oko cestovnog i željezničkog mosta Antonivski – no bez jasnih naznaka tijeka bojišnice ili potencijalnih uspjeha.

Zračni napadi

Subota 15. ožujka započela je ruskim napadima na Černihiv, Odesu (luka Čornomorsk), Kijev (Bila Crkva), te regije Zaporižje i Dnjepropetrovsk (objekti energetske infrastrukture vezani uz željezničku mrežu) i Harkiv (licej u naselju Bogoduhiv). Ukupno se tu radilo o dvije balističke rakete „Iskander-M“ iz Kurska te 178 kamikaza-dronova sa sjevera i juga (130 srušeno, 38 prizemljeno drugim sredstvima). Nasuprot tome, na prostoru Rusije bilo je srušeno 126 ukrajinskih dronova (64 nad regijom Volgograd, 38 kod Voronježa, 14 kod Belgoroda, 7 u regiji Brijansk, 2 u regiji Rostov i jedan kod Kurska).

U večernjim satima su bili ponovljeni napadi kamikaza-dronova na Černihiv (udari u stambene zgrade), Odesu i Izjum u Harkivskoj oblasti. Nedjelja 16. ožujka opet je svjedočila jutarnjem lansiranju 90 kamikaza-dronova sa sjevera (Millerovo, Brijansk, Šatalovo), te s juga (Primorsko-Ahtarsk i rt Čauda na okupiranom Krimu), od čega ih je navodno srušeno bilo 47, a prizemljeno još 33 komada.

Kasnije je balističkom raketom „Iskander-M“ bilo gađano i naselje Semenivka na sjeveru Ukrajine, kao i više ciljeva u regiji Sumi te okolica grada Kupjanska u Harkivskoj oblasti (vođene zrakoplovne bombe FAB-500 UMPK). Nasuprot tome, ukrajinske bespilotne letjelice registrirane su iznad ruskih regija Kursk (36 komada), Voronjež (16 komada), Belgorod (9 komada), Rostov (8 komada) i Orel (7 komada), te Volgograd (2 komada), Brijansk i Tula (po 1 primjerak). Osim toga, čulo se i o napadu na vojni aerodrom kod Jejska u Krasnodarskom kraju, gdje je registriran i niz eksplozija.

Ponedjeljak 17. ožujka započeo je eksplozijama u Zaporižju te u predgrađima grada Dnipro, kao i u Kropivnjickom. Ukupno su te noći Rusi lansirali 174 kamikaza-drona na ciljeve u Ukrajini (barem 90 oboreno i još 70 prizemljeno) – a posebno se bilježilo i štete na elektroenergetskom objektu u Kremenčuku, regija Poltava, te u Odesi. Kasnije u danu čulo se i o ruskim napadima na Harkiv, Kremenčuk, Dnipro (požari u dva poduzeća), Zaporižje i Mikolajev.

Nasuprot tome, ukrajinske bespilotne letjelice bile su bilježene nad ruskom regijom Astrahan (13 komada, izgleda u okviru napada na skladišta goriva), Brijansk, Kursk i Krasnodar (po dvije), te Volgograd i Rostov (po jedna). Utorak 18. ožujka započeo je ruskim napadom na regije Harkiv (rafinerija u Marefi), Sumi, Poltava, Dnjepropetrovsk i Čerkasi, a ukupno je bilo lansirano 137 kamikaza-dronova (63 srušene i još 64 prizemljene). Kasnije u danu su zabilježene i eksplozije u Kijevu, te napad na regionalnu kliničku bolnicu u gradu Sumi.

Nasuprot tome, ukrajinske bespilotne letjelice djelovale su nad ruskim regijama Belgorod (41 komad), Brijansk i Kursk (po dva primjerka) i Orel (jedan primjerak). Idućih se dana takvo uzajamno zračno ratovanje nastavilo usprkos nastojanjima SAD da organiziraju 30 dana primirja, a moglo se čuti da su ruski napadi na „zabranjene ciljeve“ uslijedili niti sat vremena po okončanju američko-ruskog telefonskog razgovora i navodnog ulaska Ruske Federacije u režim primirja.

Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize